Napisala Mersiha Drinjaković
Dvadeset i jedna godina. I dalje se ibretimo svakom novom broju kao jednom malom čudu. Gracija je magazin, ali je nama puno više od toga. Nije malo dvije decenije pa još jedna godina. To da je print mrtav slušamo, bezmalo, već godinama. I sami smo nekad malodušni, pa mislimo jel nama ovo treba. Srećom, prođe nas brzo. I onda brojimo, čitamo tekstove naših autorica i autora, pamtimo sa zahvalnošću one koji su govorili i pisali o nama, sjećamo se jubileja, naših 17, pa 18, pa 20… I shvatamo jednostavnu istinu: vrijedilo je. Vrijedilo je biti Gracija i zbog ove naslovnice s Martinom Mlinarević koja i danas ostavlja najupečatljiviji trag naše najvažnije misije – promijeniti nečiji život.
Gracija je porodica, bez patetike to mislim, dijelili smo i dijelimo najvažnije, najsretnije, najtužnije trenutke života sa sugovornicima. I ne samo njihove, i naši su usponi i padovi bilježeni na stranicama koje ostaju. Znamo i da mnogi od vas čuvaju svoje primjerke magazina jer su oni ili neko njihov “ispali” baš u tom broju.
I možda baš u tome leži odgovor na sva naša neodgovorena pitanja o smislu. I dalje vjerujemo u riječ koja ostaje. U priču koja nekome znači više nego što možemo i zamisliti
Pisali smo — i pišemo — sa dubokom sviješću da će sutra, negdje, nešto biti drugačije baš zbog tih rečenica. Zbog nečijih izgovorenih riječi koje su dobile prostor, koje su se pročitale, čule. Zbog jednog života koji je, makar za nijansu, skrenuo u boljem pravcu.
Mi ne mijenjamo svijet velikim rečenicama, mijenjamo ga kroz sve ove godine polako, uporno, kroz ljude, kroz izrečeni stav. Kroz glasove, borbe, tišine i pobjede koje često niko drugi nije vidio. Kroz priče koje znamo da su važne.
I uvijek slušamo, pa pitamo, pa pitamo još malo. Zato Gracija traje. Ne zbog nas. Dobro, malo i zbog nas. Ali najviše zbog vas koji u tim pričama pronalazite sebe.
Dvadeset i jednu godina kasnije, znamo isto što smo znali i na početku — da svijet ne možemo promijeniti odjednom. Ali možemo — i hoćemo — nastaviti mijenjati ga, priču po priču.
