Piše Emina Hadžić
Postoje trenuci u kojima se čini da je život načinio krug oko nas nevidljiv, ali čvrst, kao da nas nježno podsjeća gdje bismo trebali stati. Kaže nam da budemo razumni, oprezni, racionalni. Da biramo ono što je sigurno, ono što je već potvrđeno, ono što se ne protivi logici svakodnevice.
Ali upravo u tim trenucima, negdje duboko ispod površine, rodi se nešto što prkosi cijeloj toj urednoj, posloženoj slici: želja. Nježna, krhka, tiha. Ali nezaustavljiva. Želja koja ne zna šta je nemoguće.
Javi se nenadano dok iz automobila gledamo svjetla grada, dok slušamo nečiji smijeh, dok stojimo sami u kuhinji i promatramo kako se para diže iz šoljice čaja. To je onaj trenutak kad srce nakratko zadrhti, kao da se sjeća nečega što mi još nismo stigli razumjeti.
I dok um pokušava objašnjavati, računati, uvjeravati nas da se držimo poznatog, želja radi nešto sasvim drugo. Ona raste. Širi se. Utiho se ugnijezdi u svakom otkucaju srca i podsjeća nas da je život nedovršen ako se živi samo unutar granica koje su drugi povukli.
Želja nije glasna, ali mijenja sve.
Nije hrabra, ali daje hrabrost.
Ne traži od nas da budemo savršeni samo da joj vjerujemo.
Jer želja zna ono što često zaboravimo: da su najveći koraci uvijek počinjali potpunom neizvjesnošću. Da su najljepše priče nastale iz onoga što je nekome jednoga dana izgledalo kao ludost. Da se nista značajno nikada nije dogodilo tamo gdje je sve bilo sigurno.
Možda tvoja želja izgleda mala. Možda ti djeluje prevelika. Možda već godinama živi u tebi, a ti je stalno premještaš za sutra. Ali ona te ne napušta, i to nije slučajno.
Jer želje nas biraju jednako kao što mi biramo njih.
One nas traže, dozivaju, prizivaju.
One znaju ko bismo mogli postati, mnogo prije nego što mi to i naslutimo.
Kada te sljedeći put obuzme ona tiha, nježna misao koja kaže: “Možda ipak…”, nemoj je ušutkati. Ne okreći joj leđa. Ne govori joj da dođe kasnije, kad budeš spreman, sigurniji, bolji.
Jer nikada nećemo biti potpuno spremni.
Ali želja… ona je spremna uvijek.
Zapamtite: ono što želiš nije slučajno, a ono što te duboko pokreće nikada nije nemoguće. Nemoguće postoji samo dok mu vjeruješ, a želja nestane tek onda kada prestaneš vjerovati u nju.
Pusti želji da te vodi, jer ona jedina zna put koji je već tvoj.
