Piše Emina Hadžić
Legneš na pod. Srce ti lupa, hvataš zrak. Ne zbog neke tragedije, ne zato što se dogodilo nešto strašno. Već zato što je muškarac – zamisli čuda – podignuo telefon, nazvao te i pitao želiš li izaći s njim.
To je sve.
I svejedno, osjećaš se kao da se dogodilo čudo. Kao da si svjedočila nečemu nemogućem.
Kao da je neko dobio porezotinu i svi su se šokirali jer –opet, gle čuda – u venama još teče krv. Nazvao te. I sada zaslužuje orden. Ili barem kolačić.
I tu je cijeli problem.
Osvrneš se i vidiš žene kako se tope jer im je neko donio jednu ružu. Ili zato što je dva dana zaredom rekao “dobro jutro”.
I pomisliš: ljestvica je toliko nisko da kad neko dođe obučen, pismen i svjestan da si stvarna osoba, mi mu aplaudiramo.
Ali u dubini duše znaš: s tim si završila. Završila s pljeskanjem za mrvice.
Jer prošla si to. Spuštala kriterije, gasila svoje želje, pravdala se: “Možda je to danas normalno.”
Čekala si poruke, danima slušala prepričavanje tuđih dana, bez ikakvog pokušaja da se dogovorite, da se vidite, da se stvarno povežete.
Samo dopisivanje.
Samo update.
I onda shvatiš… nisam ti ja, druže, dnevnik. Nisam ti emotivna podrška na WiFi-ju. Nisam ovdje da ti dajem osjećaj bliskosti dok se skrivaš od stvarnosti.
Prisjetiš se žene koja ti je jednom rekla: “Ako ne podigne telefon i ne zove me kao čovjek, ja ne igram.”
I sjetiš se kako si tad mislila da je možda prestroga. A sada znaš, nije bila. Bila je budna dok si ti još uvijek spavala.
Zato danas biraš drugačije.
Radije ćeš biti sama.
Radije ćeš u tišini piti kafu i gledati serije koje ti niko ne prekida.
Radije ćeš zauvijek prestati izlaziti nego se još jednom praviti da ti je “hej, šta ima?” pet dana zaredom dovoljno. Jer nije.
Zato sada:
Ne dijeliš kolačiće za ono što bi trebalo biti osnova.
Ne topiš se na poruku s tri riječi.
Ne slaviš više one koji ti daju minimum, a žele maksimum zauzvrat.
Dižeš ljestvicu. Povlačiš crtu. Prisjećaš se ko si. I koliko vrijediš.
Jer ne tražiš previše.
Tražiš samo ono što bi trebalo biti normalno: osobu koja zna šta želi i koja to pokaže djelima, a ne polovičnim porukama u ponoć.
I ako je to nekome previše, onda znaš da taj neko nikada nije ni bio za tebe.
I ne, nisi ti luda što želiš više.
Samo si se prestala izvinjavati jer više ne slaviš one koji ti daju manje nego što zaslužuješ.
