Napisala Ivana Zimić
Snimila Imrana Kapetanović
Postojeće stanje u zemlji daleko je teže u odnosu na vrijeme plenuma i građanskih protesta od prije deset godina. Zborovi građana u mjesnim zajednicama koji djeluju u Tuzli, zahvaljujući Udruženju Front slobode, pokazali su da stanovnici ovog grada nisu apatični kada je riječ o kolektivnim problemima kvalitetnijeg življenja. O takvom principu obrazovanja trebali bismo razmišljati i pred još jedne lokalne izbore u Bosni i Hercegovini, a i mimo njih, da bismo izbjegli oportunizam svakodnevnog preživljavanja uz umjetnost iznalaženja novog modela društvenog djelovanja.
Zajednica je učionica
U borbe za društvenu pravdu i općenito u djelovanje koje bi se moglo karakterizirati kao društvena briga u zajednici i sa zajednicom, Jasmina Hasanović uključila se prije svog fakultetskog obrazovanja, doktorata i akademskih istraživanja, i to kao 18-godišnjakinja te 1992. koja nam je, kako sama kaže, promijenila živote. Bilo je to kroz uspostavljanje i djelovanje Crvenog ljiljana, volonterske organizacije omladinki u Tuzli koje su se brinule o izbjeglicama u kolektivnim centrima, ranjenim i bolesnim u bolnicama, žrtvama raznih oblika ratnog nasilja te starim i iznemoglim osobama koje su ostale bez najbližih.
“Motivacija za moj volonterski rad usmjerena ka dobrom, a to je borba za dobro svih nas, uzrok je mog opredjeljenja za akademske teme kojima se bavim. To su prvenstveno emancipativne prakse na presjeku kulturne produkcije, proizvodnje znanja i građanskog aktivizma“, kaže Jasmina Husanović, redovna profesorica kulturologije na Univerzitetu u Tuzli. Njen akademski put uključuje i doktorat na Univerzitetu Aberystwyth u Walesu, ozbiljan istraživački angažman u kulturno-političkom polju, kao i aktivističku posvećenost borbi za društvenu pravdu koju prvenstveno doživljava kao pitanje istrajnosti i infrastrukture.
“To znači graditi kolektive i proizvoditi vrijeme i prostor u kojem možemo skupa misliti o društvenom dobru, o tome kako ga braniti i stvarati. Zajednica je učionica. Takav stav dijelim sa svojim saradnicima i saradnicama, a teškoće i izazovi oko istrajnosti i infrastrukture danas su posebno izraženi jer mnogima i emotivna i radna i zdravstvena iscrpljenost podrezuju krila. Jedini odgovor na to je udruživanje naših energija ka društvenom dobru“, kaže profesorica Husanović, uz napomenu da su prepreke brojne onda kada su ciljevi visoki, kao što su korjenite promjene u društvu koje nije prošlo ni ekonomski, ni politički, ni ekološki oporavak.
Potpuna distopija
“Interesi politike i kapitala oko nas su duboko antidruštveni. Obeshrabrenost, iscrpljenost, otuđenost i nepovjerenje koji su izazvani bešćutnim i brutalnim matricama antidruštvenosti oko nas – to su nam najveći izazovi današnjice. S tim u vezi, ne bih mlade stavljala odmah u prvi plan po pitanju pokretanja promjena i iskoračivanja iz apatije. S mladima radim svakodnevno već decenijama, sagledam generacijske mijene, i znam da im je danas teže u ovakvom društvu nego što je meni bilo kao osamnaestogodišnjakinji u ratu. Prostor imaginacije i globalno i lokalno nam je skopčan potpunom distopijom. Za šta da se mladi imaginativno, stvaralački, afektivno zakače? Smatram da oni koji danas najviše moraju iskoračiti iz apatije i distopije te biti pokretači promjena su ljudi koji su u svojim tridesetim, četrdesetim i pedesetim godinama. Jesu li oni digli ruke i poklekli pred oportunizmom svakodnevnog preživljavanja koje nas iz časa u čas sve ponižava?“, pita se naša sagovornica, naglašavajući da najradije koristiti termin postpesimizam prije nego optimizam s obzirom na teškoće oko nas. “To znači da taj horizont nade kada je u pitanju zajedništvo nikada neću izgubiti iz vida, koliko god nas zasipali crnilom i jedom, cinizmom i resantimanom. Samo je pitanje koliko će nas i kako raditi skupa da taj afirmativni horizont materijaliziramo, ojačamo i proširimo.“
Emancipativna politika je umjetnost iznalaženja novog. Ustaljeni obrasci takozvanog institucionalnog djelovanja ne samo da ne rade, nego još više jačaju neslobodu i nejednakost, isključivanje i nasilje, smatra Jasmina Husanović, dodajući: “Velika sam pobornica direktne demokratije, odnosno radikalne participativne demokratije, što uključuje oblike organiziranja kao što su plenumi, zborovi, platforme, gdje se građani i građanke neposredno sreću, vijećaju i interveniraju oko odbrane ili potraživanja stvari koje smatraju zajedničkim dobrom.“
“Obeshrabrenost, iscrpljenost, otuđenost i nepovjerenje koji su izazvani bešćutnim i brutalnim matricama antidruštvenosti oko nas – to su nam najveći izazovi današnjice”
“Možda danas ovo ima najviše smisla na mikro nivou, na nivou mjesne zajednice, grada, kroz neke nove forme radikalnog municipalizma u čijem je fokusu ekološka pravda, o čemu se u ekosocijalističkim i ekofeminističkim krugovima širom svijeta puno govori, mada primjera na terenu nema puno. Zato mi je izuzetno važno što Front slobode već treću godinu organizira zborove građana u mjesnim zajednicama u Tuzli koji su pokazali da ljudi uopšte nisu apatični niti demotivirani kada se sastaju oko konkretnih problema kvalitetnog življenja, oko toga imaju li grijanja, vode, čistog zraka, adekvatne kanalizacije i odlaganja otpada, javnog saobraćaja i slično, i kada djeluju spram vlasti i javnih poduzeća u tom pravcu“, kaže naša sagovornica čiji je stav da zborovi u Tuzli pokazuju kako ljudi žele Zdravu Tuzlu, a žele i zdrav razgovor o zajedničkim problemima, uz konkretan i ambiciozan rad na njihovom kvalitetnom rješavanju. Postojeću situaciju vidi daleko težom u odnosu na onu od prije deset godina kada su se desili protesti i plenumi širom BiH.
“Od odlaska radnog sposobnog stanovništva u evropske zemlje, preko ubrzanog osiromašenja, pandemijske i postpandemijske krize te ogromne inflacije, do apsolutno bezobzirnog napada na prirodne resurse i ekološka dobra. Drago mi je da su se akterke i akteri koji širom BiH djeluju oko ekološke pravde, i koji u svom radu materijaliziraju svakodnevno društvenu brigu za ljude i svijet oko nas, ujedinili prije nekoliko godina u platformu za ekofeminističko djelovanje EKOFEM BiH, čije principe i vrijednosti u potpunosti dijelim, i koju također podržava Front slobode, kao i druge platforme poput platforme Zdrava Tuzla, Radničkog univerziteta, platforme Zemlja-Voda-Zrak… Treba nam što više takvih platformi horizontalnog povezivanja, proizvodnje obrazovnih i aktivističkih materijala i intervencije, te prilika za razgovor i druženja, jer su nam najveći izazovi upravo mrvljenje prostora između nas, vremena i kapaciteta potrebnih da skupa djelujemo oko javnog dobra. Činjenica je da je najveća prepreka to što je u samoj logici dominantnog poretka oko nas da na svaki mogući način opstruira opstojive infrastrukture društvenog aktivizma. Jedino zajednički i kroz rad možemo na ovo dati afirmativan odgovor koji stvara društveno, a nadilazi opstrukcije, destrukcije i otpore oko nas i među nama.“
Na djelu je javna pedagogija okrutnosti
Zahvaljujući preslikavanju ukupne društvene otuđenosti na djelovanje akademske zajednice u našoj zemlji, te brojnim antagonizmima unutar nje, teško je, po ocjeni naše sagovornice, govoriti o zajedničkom djelovanju sa aktivističkim platformama, ali svakako treba prepoznati one koji unutar nje, sa studentima i studenticama, posvećeno rade na društvenim promjenama, kojih, kako navodi, nema bez presudnih pomaka u obrazovanju.
“Jako je važan prostor u kojem se sreću akademija, aktivizam i umjetnost, i to je prostor koji hrani i koji stvara obećavajuću perspektivu, drži otvorenim horizont nade, napaja nas svojom iskrenošću i povjerenjem. I radošću, u inat mizeriji kojom bi da nas zatruju! Neke od takvih inicijativa i programa u akademskom polju u koje sam uključena tiču se rodne ravnopravnosti u visokom obrazovanju, i tu sam zaista u posljednjih nekoliko godina nadahnuta radom sa kolegicama i kolegama iz 19 partnerskih univerziteta u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji kroz program UNIGEM koji vodi Fondacija TPO iz Sarajeva. Borba protiv rodno zasnovanog nasilja, kao i svih oblika društvenog nasilja, ključan je test za sve nas.“
Jasmina Husanović aktivno je uključena u inicijative koje se bave pitanjima pamćenja, traume i nasilja, uz podcrtavanje važnosti načina bavljenja ovim temama koji ne smiju perpetuirati istu logiku koja je dovela do njih, znajući da sva nasilja koja danas živimo imaju klicu u nasilju rata kao i poratne privatizacije, uključujući i femicid.
“Na djelu je javna pedagogija okrutnosti, ona napada i život i samu reprodukciju života. Mene u tom kontekstu punom mračnih prepletnih žila koje sežu do prvih ranih momenata sprege etnonacionalizma i neoliberalizma prvenstveno interesuje infrastruktura društvene brige i aktivizma koji je usmjeren na društveno dobro, te kako se ona javlja u prostorima kulture, obrazovanja i građanskog društva“, kaže na kraju Jasmina Husanović uz preporuku da je potrebno pronaći prostor radosti u kojem zajedničkim snagama gradimo novu društvenu pismenost, međugeneracijski. To je istovremeno i razlog njenog učešća u domaćim i međunarodnim feminističkim i ekološkim platformama udruženog rada u kulturi i obrazovanju, a za dobro svih nas.