Nedavno objavljeno

spot_img

Šta ako je opsjednutost savršenom kožom postala bolest?

To se već događa, a zove se “dermoreksija”

Treba li nam zaista polica puna krema, seruma, pilinga, sredstava za čišćenje i spravica za našu beauty rutinu? Apsolutno ne. Pa ipak, ne možemo odoljeti pompi oko novih proizvoda koji neprestano izlaze na tržište, s njihovim instagramičnim pakovanjem i obećanjima o čudesnim rezultatima, niti mnoštvu TikTok videa u kojima kreatori sadržaja i samoproglašeni stručnjaci veličaju vrline najnovijeg seruma s hijaluronskom kiselinom. Dakle, kupujemo i dodajemo još jedan beskoristan proizvod u rutinu njege koja se sastoji od bezbroj koraka. Zašto ovo radimo?

Ako ćemo pravo, to nema mnogo veze sa zdravljem kože koliko s nastojanjem da izgledate savršeno, da se prilagodite standardima koji su često nerealni, nedostižni, toksični i isključivi. Bora na čelu, bubuljica na nosu ili pore na licu nisu samo mali nedostaci koje treba umanjiti šminkom, već neprijatelji koji nam uskraćuju privilegiju ljepote i zbog toga se protiv njih treba boriti aktivnim sastojcima. Ako ferulinska kiselina ne djeluje, prelazimo na tretinoin. Ako to ne donese željene rezultate, isprobavamo kojičnu kiselinu, opterećujemo se kolagenom i tako dalje, slojevitim formulama koje pogoršavaju situaciju umjesto da pomognu. Trebalo bi stati. Ograničiti se na čišćenje, hidrataciju i zaštitu od sunca. Ali neki od nas ne mogu. Kada njega kože postane opsesija, kompulzivno ponašanje, to se zove dermoreksija.

Tinejdžeri smišljaju anti-age rutine iz straha od budućih bora

Šta je dermoreksija?

Posudivši termin ortoreksija, koji označava patološku opsjednutost zdravom hranom, wellnessom i fizičkom aktivnošću, Jessica DeFino prva je progovorila o dermoreksiji. Kolumnistica The Guardiana, novinarka specijalizirana za ljepotu, skovala je neologizam koji se odnosi na „skup opsesivnih ponašanja vezanih za njegu kože, koje omogućuje i podstiče industrija ljepote: tinejdžeri koji smišljaju anti-age rutine iz straha od budućih bora, odrasli koji se zadužuju kako bi si priuštili tretmane injekcijama, a sve ih povezuje bjesomučna opsesija retinoidima i kiselinama za piling, te traganje za nedostižnim sjajem“. DeFino također citira studiju koju je objavila Nacionalna medicinska biblioteka čiji je cilj da pokaže kako je pretjerana i uporna upotreba raznih proizvoda za njegu kože postala oblik ovisnosti o kozmetičkim postupcima.

Tanka je linija između beauty rutine i ovisnosti

Brinuti se o sebi i željeti izgledati najbolje što možete legitimne su želje. Ponekad, međutim, granica između beauty rutine i ovisnosti postane tanka, gotovo neprimjetna. Njega kože pretvara se u poremećaj samopoimanja, u dismorfofobiju, koja utiče na naše fizičko i mentalno zdravlje.

Uzroka je mnogo, i ponekad su subjektivni. Svakako da je pritisak s kojim se svi suočavamo, a posebno oni mlađi, ogroman. Naredba koja dolazi sa svih strana je imati besprijekornu, blistavu kožu koja ne stari. Akne i bore nisu opcija. Dakle, odrasli i tinejdžeri neprestano brinu o nesavršenostima kože, kojih često nema ili su minimalni, posvećujući vrijeme i resurse tretmanima i proizvodima koji im vjerovatno ni ne trebaju. Prešli smo s njege kože na njenu patologizaciju, ali bez dermatologa koji nas je vodio prema lijeku, često bez stvarnog problema za liječenje. Pomalo kao Sephorina djeca, predtinejdžeri koji gomilaju skincare proizvode kupljene u ovom poznatom luksuznom lancu trgovina (ili drugim), natapajući svoju kožu slojevima hidratantnih krema, krema protiv starenja, aktivnih sastojaka i bilo kojih drugih čudesnih eliksira koji im ne trebaju, a koji su neprikladni za njihovu dob.

Ponekad granica između uobičajene njege lica i ovisnosti postane gotovo neprimjetna

Manje je više

Težnja za estetskim savršenstvom poklapa se s beauty rutinom od stotinu koraka, gdje se nanose slojevi krema, seruma i raznih proizvoda koji, umjesto da pomažu, senzibiliziraju kožu i čine je podložnijom raznim problemima. Nekontrolisana mješavina aktivnih sastojaka dovodi u opasnost prirodnu zaštitnu sposobnost kože, narušava njezin mikrobiom i oštećuje kožnu barijeru, uzrokujući upalu, iritaciju i osjetljivost. Ovo ponašanje utiče ne samo na naše fizičko zdravlje, već i na mentalno. Kako ističe DeFino, iako nam se govori da je njega kože briga o sebi i da pridonosi našem blagostanju, podaci pokazuju upravo suprotno: “Svjedoci smo porasta slučajeva anksioznosti, depresije, dismorfije lica, dismorfije tijela, opsesivnih misli, opsesivnog ponašanja, samoozljeđivanja, pa čak i samoubistava zbog izgleda. Sve te stvari povezane su s pritiskom da se ispuni nerealni i neljudski standard ljepote.”

Ima li rješenja? Možda trebamo poslušati stvarne potrebe svog tijela, posavjetovati se s ljekarom i prestati slijediti savjete nekog influensera koji je u mnogim slučajevima plaćen za promociju određenog proizvoda. Ali to nije dovoljno. Problem je širi i kompleksniji. Cijeli koncept ljepote treba preispitati, a ideju savršenstva iskorijeniti. Postoji bojazan da se to nikada neće dogoditi, da su otrovni standardi toliko duboko ukorijenjeni u nama da su nepobjedivi.

spot_img

Latest Posts

spot_img

Raport