Napisala: Mersiha Drinjaković
Snimci: Almir Tahirović i Mersiha Drinjaković
Nogometne sudije u pravilu su tu kako bismo se na njih ljutili i prigovarali zbog nepostojećih ofsajda, krivo dosuđenih penala ili žutih kartona – ukratko ne toliko omiljene figure na nogometnom stadionu. Ipak, jedan je postao legenda kojoj su se klanjali i fudbaleri i stadionska publika. Čovjek neupitnog autoriteta i talijanski sudija u penziji, Pierluigi Collina, boravio je svojevremeno u Rovinju kao specijalni predavač na Weekend Media Festivalu. Naklonost fanova najvažnije sporedne stvari na svijetu Collina je pridobio ispravnim odlukama, pravednim suđenjem i odlučnošću kojom je provodio u djelo ono što je smatrao ispravnim. U Rovinj je stigao, ne u sudijskoj opravi, već “skockan”, u skupom odijelu i kao glasnogovornik MasterCarda – o čemu je svjedočila i značkica diskretno zakačena na Collininim grudima.
Poznati sudija tako se pridružio brojnim slavnim imenima kao što su Pele, Eusebio, Bobby Charlton i Jürgen Klinsmann. Šest puta bio je proglašen za najboljeg sudiju na svijetu: bio je na terenu kad je u sudijskom vremenu Manchester United preoteo šampionsku titulu Bayernu 1999., a 2002. sudio u finalu Svjetskog prvenstva u utakmici Brazila i Njemačke. “Svaki sudija na svijetu platio bi mnogo novca da može suditi finale Svjetskog nogometnog prvenstva. Meni je to uspjelo 2002.”, kaže Collina. Njegov zaštitni znak postala je prepoznatljiva blistava ćelavica, ali malo ljudi zna da je poznati sudija bez kose ostao još kao 24-godišnjak, nakon što je obolio od teškog oblika alopecije, autoimunog oboljenja kože.
Učenje iz grešaka
Sudijske kopačke okačio je o klin 2005., nakon 28 godina dijeljenja pravde, i to nakon sukoba s Talijanskom sudijskom organizacijom. “Kada su posumnjali u moje poštenje, odlučio sam se na rastanak. Ljudi moraju vjerovati sudijama, nogomet inače nema smisla”, poručio je tad. Danas, pet godina poslije, u vrhunskoj je formi – kao predavač, diplomirani ekonomista i finansijski savjetnik koji na predavanjima objašnjava kako u poslovnom svijetu iskoristiti tehnike koje je on primjenjivao kao sudija. “Pripremi se i vjeruj u sebe!”, njegov je moto, ali se Collina na predavanju u Rovinju dotaknuo i sudijskih grešaka, priznavši kako ih je i sam znao napraviti. Ipak, samopouzdanje je gradio na ispravnim odlukama kojih je, uvijek, bilo više. 
Za festivalsku katedru stigao je direktno s puta, a iz Rovinja se uputio pola sata nakon predavanja. Njegov je raspored popunjen i vrlo precizan, ali i ono malo vremena koliko je boravio na Weekend Media Festivalu bilo je dragocjeno za one koji su ga došli čuti. Naravno da je nogomet bio glavna tema predavanja Donošenje odluka, kao i brojnih novinarskih pitanja, a Collina je proglasio i svog pobjednika ljetos okončanog Svjetskog prvenstva: “Za mene je to hobotnica Paul. Da je samo jednom pogriješio, završio bi u loncu”, našalio se poznati Talijan. Priznao je i kako se loše nosi s pogrešnim odlukama, ali i dodao: “Držim se one ‘Uči iz grešaka, ali pamti samo dobre trenutke’.”
Protupitanje
Po okončanju predavanja nastala je prava strka, brojni novinarski zahtjevi za Collinu koji nije imao mnogo vremena riješeni su desetominutnom pressicom kojom su dominirali novinari sa znanjem talijanskog jezika. Odlučili smo pošto-poto Collinu pitati za bh. reprezentaciju, ali nas je vispreni Talijan uspio zbuniti već pri našoj prvoj rečenici. “Bosna nije velika fudbalska sila…”, počeli smo, a Collina nas je dočekao protupitanjem: “Zašto?” “Ne znamo, možda trebaju više treninga”, kazali smo bojažljivo, što je izazvalo smiješak u kutku njegovih usana, te je blagonaklono nastavio: “To je dobar tim koji ima dobre igrače. Nisam tako često gledao utakmice vaše reprezentacije, ali, evo, jesam ovu nedavno, kad ste igrali protiv Francuske prije nekoliko sedmica.” A je li čuo za neke igrače iz bh. reprezentacije? “Znam nekoliko dobrih igrača: jedan od njih, Vedad Ibišević, bio je u velikoj formi prije one povrede u Hoffenheimu; također, tu je i Zlatan Muslimović. Ima bh. reprezentacija dobrih nogometaša.”
I tu bi bio kraj našeg kratkog susreta sa sudijskom legendom da nismo pomislili na prijatelje zaluđene nogometom i shvatili kako bi se moglo, barem kratko, uživati u njihovoj zavisti pokazujući fotografiju s talijanskim sudijom. Rečeno-učinjeno, svjedočanstvo prilažemo uz ovaj tekst.
