Na domaćoj muzičkoj sceni rijetko se pojavi glas koji istovremeno nosi toplinu, iskrenost i prepoznatljivu emociju, a upravo takav put, od prvih koraka do danas, ispisuje Mirza Selimović. Od trenutka kada se pojavio, publika ga je prigrlila kao jednog od svojih, a epitet slavuj iz Srebrenika odavno je prerastao u simbol njegove autentične interpretacije i posebne veze s ljudima koji u njegovim pjesmama pronalaze vlastite priče.

Iako su ga na početku karijere često upoređivali s legendarnim Zdravkom Čolićem, Selimović je vrlo brzo pokazao da ne želi hodati tuđim stazama. Umjesto toga, strpljivo je gradio vlastiti izraz. Nenametljiv, ali snažan, lišen kalkulacija i vođen isključivo emocijom. Upravo ta dosljednost sebi, kroz godine, učinila ga je jednim od najomiljenijih izvođača u regiji.

Danas, kada njegova nova pjesma „Da neko pita“ već pronalazi put do srca publike, Selimović djeluje sigurnije nego ikada. U njoj se, kako i sam kaže, krije tiha, ali duboka snaga ona vrsta emocije koja ne traži pažnju, ali ostaje dugo nakon što pjesma utihne. Posebnu težinu nosi i činjenica da pjesmu potpisuje Beba Balašević, kćerka nikad prežaljenog Đorđa Balaševića, što dodatno naglašava tu suptilnu, balaševićevsku nit. I to ne samo u stilu, nego u načinu osjećanja i pričanja priče.

Foto: Luka Spremo

Upravo s takvim emocijama Mirza se vraća gradu koji za njega ima posebno mjesto. Sarajevo, kako kaže, nije samo koncertna stanica, nego početak njegove profesionalne priče, mjesto gdje je izašao iz anonimnosti i napravio prve velike korake. Zato će predstojeći nastupi 24. i 25. aprila u Bosanskom kulturnom centrubiti mnogo više od koncerata bit će to susret s publikom koja ga je oblikovala i koja mu se iznova vraća.

U intervjuu za magazin Gracija, Selimović govori o emociji kao suštini muzike, o tome zašto iskrenost uvijek nadživi popularnost, ali i o potrebi da privatni život sačuva daleko od očiju javnosti. A kada govori o ličnoj poruci koju bi ostavio kroz muziku, bez dileme izdvaja pjesmu „Rođena moja“ posvetu majci u kojoj, kako kaže, nema ni trenda ni kalkulacije, već samo zahvalnost, ljubav i svijest o vlastitim korijenima.

Između novih pjesama, koncerata i rada na albumu, jasno je jedno, a to je da Mirza ostaje vjeran sebi. Upravo je to ono što publika prepoznaje i zbog čega ta veza, kako i sam kaže, traje.

Nova pjesma “Da neko pita” već ima snažan odjek kod publike. Koliko Vas danas raduju novi projekti i njihovi rezultati?

Iskreno, možda me danas raduju i više nego na početku. Kada vidiš da se ljudi prepoznaju u nečemu što si snimio, to je najveća nagrada. “Da neko pita” je baš takva pjesma, djeluje kao tiha, ali je mnogo snažna zapravo..
Foto: Luka Spremo

Pjesmu potpisuje Beba Balašević, kćerka Đorđa Balaševića. Koliko osjetite tu “balaševićevsku” emociju i da li Vas je to obavezalo?

Osjeti se ta emocija, i to ne može da se sakrije. Nije to samo stil pisanja, nego način razmišljanja i osjećanja. Naravno da me je obavezalo i takve pjesme ne možeš otpjevati “usput”

Pjesma je posebna onda kada možeš da zamisliš neke slike kad je čuješ ili izvodiš.

Kako je došlo do saradnje s Bebom Balašević i zašto baš Vi?

To je jedna lijepa, spontana priča. Sjedili smo uz kafu u Novom Sadu i kroz razgovor je ona predložila da baš ja otpjevam tu pjesmu. Rekla mi je da je napisala još kao jako mlada, sa nekih 16 godina. Valjda je osjetila da mogu iznijeti tu emociju na pravi način. To je velika čast za mene.

Koliko Vas je promijenilo vrijeme od početaka do danas?

Promijenilo me, ali suština je ostala ista. Danas sam mirniji, sigurniji u sebe i manje opterećen dokazivanjem i šta će ko reći na neku moju izgovorenu riječ ili otpjevan stih.
Sarajevo Vas čeka dvije večeri zaredom. Čemu se najviše radujete?
Sarajevo za mene nije samo grad i nije samo koncert, to je mjesto gdje je sve počelo. Tu sam napravio prve ozbiljne korake, izašao iz anonimnosti i zapravo započeo svoju profesionalnu priču. Vežu me za Sarajevo i neke divne uspomene, ali i ljudi koje sam tamo upoznao i koji su ostali prijatelji za cijeli život. Zato me ovaj povratak posebno čini sretnim.

Šta slijedi nakon Sarajeva ima li odmora?

Nema puno pauze, ali tako je uvijek u ovom periodu. Slijedi nova pjesma, rad na albumu, koncert u Stuttgartu 8.maja i dosta nastupa širom regije. A odmor Uhvatim ga usput, kad stignem.

Da li je danas teže biti iskren nego popularan?

Popularnost može doći i proći, ali iskrenost ostaje i uvijek je na cijeni. Lakše je pratiti trend nego ostati svoj, ali dugoročno jedino što se pamti su iskrenost, dobrota i trag koji si ostavio iza sebe.

Privatni život držite daleko od javnosti – zašto?

Zato što neke stvari trebaju ostati samo tvoje. To je način da sačuvam sebe i ljude koje volim. Nije sve za javnost i mislim da je to ispravno i zdravo razmišljanje.

Postoji li nešto što biste voljeli da publika zna o Vama?

Vjerujem da me publika kroz pjesme i nastupe upoznala onoliko koliko treba.
Živim jedan jednostavan i lijep život i trudim se da ostanem svoj, iako je u ovom poslu neminovno da si pomalo i ničiji i svačiji.
Možda baš zato ta veza s publikom i traje.
Foto: Luka Spremo

Ako bi jedna Vaša pjesma ostala kao lična poruka koja bi to bila?

To bi bila pjesma koju sam posvetio majci („Rođena moja“, op.a.). Tu nema ni trenda ni kalkulacije samo zahvalnost, ljubav i ono odakle sam potekao.

Šta za Vas znači stil u muzici i u životu?

Stil je kada ne moraš da objašnjavaš ko si jer se to vidi u svemu što radiš.

Kako izgleda Vaš idealan dan van scene?

Jednostavno, bez žurbe, sa ljudima koje volim, uz dobru kafu, neki roštilj ili boravak u prirodi. To su stvari koje pune baterije.

Da li umjetnik mora živjeti ono što pjeva?

Apsolutno ne mora sve biti lično iskustvo, ali mora postojati osjećaj. Umjetnik je tu da prenese emociju, na svoj način i iz svoje perspektive.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here