Napisala: Živana Jovančić
Snimci: Nikola Blagojević i privatni album
Ona predstavlja pravi “događaj” za ispisnike svoje generacije, rođene prošlog stoljeća, 1920. i neke. Ova stara Sarajka i danas je dobrog zdravlja, izgleda lijepo, dotjerana je i odjevena primjereno svojoj dobi, vrlo je pokretna i lakim koracima svakodnevno premjerava ulice grada. Kad smo je upoznali, a stigla je u društvu unuke Branke Rudan, upravo je u salonu LaMer završila s tretmanom permanentne šminke. “Ovo mi je prvi put da idem kozmetičarki. Radila sam obrve, malo su s jedne strane rjeđe. Još su svježe pa djeluju upadljivo, ali za dva-tri dana će izgledati prirodnije”, kaže Nada Rudan (89). Odjevena u haljinu petrolejzelene boje, sa šalom u istom tonu, ukrašena bisernim minđušama i ogrlicom, veselo priča o sebi i kaže da se oduvijek trudila da izgleda prirodno i lijepo. “Kad ujutro ustanem, prvo sebe sredim. Nikad nisam izašla iz kuće bez karmina. Lak je na noktima, frizura sređena. Sad me kritikuju moje vršnjakinje, govore mi ‘šta će ti to i čemu’, ali to mi je navika i takva sam čitav život.”
Prirodnost je najljepša
Kad razmišlja o sebi, sjeća se da se nije šminkala do 25. godine, jer mladost je lijepa sama po sebi i pamti dobro kako su se žene nekad uređivale. “U moje vrijeme žene su se skrivale od sunca da bi bile bijele, šminkale su se, ali imperativ lijepog izgleda bilo je bijelo lice. Usne su uvijek bile našminkane, karmin ste mogli lako kupiti, a za šminkanje očiju koristila se surma, ako ste do nje mogli doći. Žene su i onda farbale kosu, koristila se kna, a plavuše su kosu ispirale u kamilici da bi bila svjetlija i ljepša.” Vremešna Nada uvjerena je da je prirodan izgled najljepši i od tog pravila nije odustajala. “Meni je bilo važno da mi je kosa uredna. Sve žene pa i ja uvijale smo kosu preko krpica. Imala sam frizuru koju je vrijeme donosilo: nekad su to bile pletenice, pa duža puštena kosa, pa kratka, onda je trajna došla u modu i tako redom, a sada nosim malu punđu na zatiljku. Jedino nikad nisam farbala kosu. To je velika obaveza, moraš svaki čas farbati izrastak, a za to sam lijena.”
I njega lica bila joj je, takođe, važna i sretna je što nikad nije imala problematičan ten. Vodom je najbolje čistila lice, i nikad nije otišla na spavanje da se ne umije. “Koža lica mi je suha, štitila sam je mlijekom, pavlakom, maslinovim uljem. Prije nije bilo krema kao danas i zato sam godinama pripremala jednu smjesu za lice i dio oko očiju: naberem kantariona, stavim ga u teglu, naspem hladno maslinovo ulje i ostavim da stoji četrdeset dana. I to još uvijek pravim, ali teško je naći hladno maslinovo ulje, čak i u apotekama.”
Da je nekim slučajem sada mlada, gospođa Nada kaže da ni po koju cijenu ne bi pristala da estetskim operacijama zaustavi vrijeme na licu i tijelu, kao što to čine mnoge žene. “Kako se ne boje stavljati silikone u grudi i usne i pritom ne misle da mogu dobiti rak?! Misle li te žene rađati i na šta će ličiti kasnije? Ne bih pristala ni na botoks, ni na smanjenje nosa, ni dizanje kapaka, bojim se toga i šta će mi to. Treba se prepustiti normalnom procesu starenja, jer je prirodno, ljepše i zdravije.”
Nadina životna filozofija
Mnogo je onih koji se dive izgledu i vitalnosti Nade Rudan. Ne jednom su i novinari tražili da im otkrije magičnu formulu dugovječnosti i ljepote. “Valjda u tome ima i sudbine, govorila sam im. Očito je da imam dobru genetiku, u familiji su mi svi i sa ženske i s muške strane dugovjeki, a moja majka umrla je u 94. godini. Ja vodim uredan život, za alkohol i cigare ne znam, hranim se umjereno, volim voće, mlijeko i mliječne proizvode. Imam svoju filozofiju života, a to znači: uvijek raditi, biti strpljiv, ne misliti ružno, nikom ne činiti zlo i biti skroman, jer nije sva životna ljepota u parama.”
DOŽIVJETI STOTU “Prije nekoliko dana, u američkom konzulatu rekoše da su mi dali vizu na deset godina. Koji će mi vrag, pa neću doživjeti stotu! Hoćete, odgovori mi službenica ispred šaltera”
Sve te mudrosti vole slušati mladi novinari s kojima druguje, jer joj je unuka Branka novinarka TVSA. “Sve moje kolegice s posla su mi i prijateljice, često požele da dođu kod bake ‘da udahnu malo optimizma’. Impresioniraju ih njena vedrina, energija, razgovor i moderni stavovi. Baka je sačuvala mjere vrijednosti koje oduševljavaju mlade ljude i prenijela ih i na nas unuke”, priča Branka i pominje kako ih baka voli ugostiti kolačima. “Jednom nam je, dok sam radila u Jutarnjem programu FTV, u redakciju donijela vanglu punu krofni. Tako mi je nedavno, dok sam bila na putu, dolazila na Dobrinju, šetala mog cuku, hranila, a onda mi telefonira i sve referiše. Nikad joj nije teško da nešto uradi za svoju djecu i unuke.”
Generacija se zatvorila, a ona putuje
I doista, Nada Rudan prihvatala je život onakvim kakav jeste. Rano je ostala bez oca. Preživjela je dva rata. Iza sebe ima dug i sretan brak, skroman i lijep život uz supruga Milovana, nekad profesora Učiteljske škole. Davno su iz Ljubinja preselili u Sarajevo. Ona nije radila, završila je starinsku stručnu školu za domaćinstvo, vodila je kuću i podizala djecu. Nadarena za krojenje, šila je za ondašnju sarajevsku elitu, bila je i u Trstu, da bi sašila vjenčanicu za kćer jedne Talijanke. Darovali su joj bundu od astragana i brojne poklone.
Nada Rudan je udovica, ima dvoje djece, sina Momčila i kći Mirjanu, dočekala je troje unučadi i četvero praunučadi. Zbog njih putuje u Njemačku i u SAD i to je raduje. “Prije nekoliko dana, u konzulatu rekoše da su mi dali vizu na deset godina. Koji će mi vrag, pa neću doživjeti stotu! Hoćete, veselo mi odgovori službenica ispred šaltera.”
