Kada govorimo o “nasilju”, obično mislimo na fizičko nasilje, kao udarce ili istovjetne oblike agresije. Međutim, bitno je napomenuti koliko riječi mogu nanijeti bol. Emocionalno ili psihičko nasilje često je rašireno i gotovo nema osobe koja ga nije doživjela bar jednom. Iako se trudimo skrenuti pažnju na širenje nasilja u društvu i upozoriti na njegovu štetnost, čini se da često zaboravljamo promovisati nenasilje kao alternativu i pružiti ljudima bolje načine za suočavanje s teškoćama.
Mahatma Gandi je proširio model nenasilja od pojedinca do društvene i političke kategorije. Međunarodni dan nenasilja, koji se obilježava 2. oktobra, naglašava važnost iskorijenjivanja nasilja i prekida spirale nasilja umjesto njegove perpetuacije.
Posebno ističemo problem vršnjačkog nasilja među djecom i mladima, što postaje sve češće. Za uspješnu prevenciju nasilja, ključno je uspostaviti reakciju na rane znakove i poticati okruženje u kojem nasilje nije prihvatljivo rješenje problema.
Mediji često senzacionalistički prikazuju ovu temu, fokusirajući se na izolirane incidente, dok nedostaje cjeloviti pristup prevenciji nasilja. Dugoročna prevencija uključuje građanski i zdravstveni odgoj, preventivne programe, podršku mladima i saradnju među odgovornim stranama.
Ključno je raditi na suzbijanju nasilja kroz razumijevanje različitih oblika opresije, kao što su nacionalizam, ksenofobija, rasizam, klasne razlike i rodne uloge.