Napisala i vodila duge razgovore:
Mersiha Drinjaković
Ima nas (evo, naprimjer, ja) koji će se tek sad u septembru otisnuti negdje na more, tražeći mirni kutak da saberu misli, odmore od svakodnevnih obaveza i izazova. I taj moj septembar mi je dragocjen, uskovitlani život dobije malo mirniji tok, ima se prostora za red i raspored stvari koje stoje po strani. A te stvari su itekako važne – dugi, naoko beznačajni, razgovori koji samo onima koji ih vode znače najviše na svijetu. Možda je klišeizirano, ali evo: znate ono kad u avionu stjuardesa objašnjava da prvo sebi stavite masku na lice u slučaju opasnosti pa tek onda djetetu – e, to je važna uputa i primjenjiva na mnogo životnih situacija. Naučila sam da zadovoljna i mentalno osnažena žena, koja je otvorenim razgovorima sa svima oko sebe postigla unutrašnji mir, znači ovo: sretne partnere, sretnu porodicu, sretnije društvo. Pobrinite se za svoj unutrašnji svijet i vanjski će izgledati puno ljepše.
Odmor od svih bitki
Meni je septembar upravo to: povlačenje u svoj mali unutrašnji svijet, odmor od svih bitki koje vodim, pokušaj prikupljanja energije za nove izazove i posvećivanje toliko nužne pažnje sebi i svim onim malim simptomima na koje inače ne obraćam puno pažnje. Skoro cijelih proteklih deset godina pišem i upozoravam druge o važnosti brige o mentalnom zdravlju, o stanju duše, o vlastitom unutrašnjem svemiru koji nas onda čini svim ostalim u pojavnom svijetu. Ne moram vam ovdje ništa nabrajati, i sami znate kakve sve užase doživljavamo skoro svakodnevno, kako je teško izboriti se sa svim spoznajama i naći prostora za malo spokoja, za mini nirvanu, ako je to moguće. Ono što govorim stalno, reći ću opet: molim vas, molim vas, razgovarajte ako vas nešto muči, ako imate problem. Nađite prijatelja za kojeg znate da vam može biti podrška, podijelite s njim svoju brigu; ako je problem kompleksniji, obratite se stručnoj osobi, koja može prepoznati simptome narušene psihe i prije vas, te tačno znati kako vam može pomoći. Svi smo obilježeni nekom traumom, često neliječenom i netretiranom, i iz najličnijeg iskustva znam kako je važno da u teškim okolnostima neko prepozna vašu tegobu i pruži vam toliko potrebnu ruku podrške.
Danas, sa svim malim i malo većim mudrostima koje sam prikupila usput, istinski uživam u malim zadovoljstvima: kafa koju pijem na terasi s pogledom na morsku pučinu je moj mali privatni luksuz, unutrašnji dijalog koji bi, da ga iznesem javno, bio presmiješan, al’ meni je vrlo ozbiljan.
Ozbiljna je moja namjera da se po povratku u kolotečinu, nakon odmora duše i tijela, pozabavim i stanjem u koje tokom proteklog perioda u godini dovedem svoje mentalno zdravlje. Načeto je svim i svačim, ponajviše mojom od najranijih dana izraženom željom da svima sa mnom bude dobro i lijepo. Nisam ja ovdje neskromna, naprotiv: ponekad bih voljela biti malo drugačija, ali tako je kako je, ljudi se u osnovi, po karakteru, teško mijenjaju. Takav unutrašnji puls zna iscrpiti organizam i toga sam, posebno u ovim srednjim četrdesetim, ponekad i bolno svjesna.
S ovim spoznajama danas puno više cijenim duge razgovore uz kafu provedene s onima koji me nasmijavaju. Jednog od tih nasmijavača sam, pustivši srce da odlučuje, izabrala za sebi najbližeg saputnika, i njegove su mi riječi i anegdote ljekovite. Šta želim svim ovim gore nabacanim reći: nađite sada, ovog septembra, vremena za sebe, jer ste pokazali da za sve druge sigurno imate. Razgovarajte. Postoji milion primjera u kojima sam se uvjerila koliko je razgovor najbolja terapija ranjenoj duši.
Svodim račune za august i zadovoljna sam na ličnom planu: posjetila oftalmologa, napravila nove naočale, napokon počela liječiti zub (uh!) koji dugo čeka moje slobodno vrijeme, recikliranje mi je postalo dio svakodnevnice, dočekala sam puno dragog svijeta iz dijaspore i grlila ih jako, i pila kafe, i vodila duge razgovore s njima. I sjetih se sad onog slogana Grand kafe “Hajde da imamo vremena”. Iako zvuči nevjerovatno, ja sam svoje vrijeme za razgovor sa dragim ljudima našla, i nije se svijet srušio jer ja ispijam kafe gdje god stignem. I ispijat ću. Neka mene meni.
