Napisala Mersiha Drinjaković
Snimio Jovan Vidaković
Prije tačno deset godina desio se jedan od najljepših trenutaka u životu glumice Marije Pikić (32): debitirala je na Sarajevo Film Festivalu glavnom ženskom ulogom u filmu Aide Begić Djeca te ovjenčana nagradom Srce Sarajeva za najbolju glumicu, dok je u Cannesu film osvojio posebnu nagradu žirija u selekciji Un Certain Regard.
Već sljedeće godine Marija je ponovo bila pred publikom i kritikom SFF-a, ovaj put s filmom Faruka Lončarevića Sa mamom, glumeći sa pokojnom Mirom Furlan i Brankom Đurićem Đurom. SFF joj je, kaže, otvorio mnoga vrata, pružio prilike, stvorio velika prijateljstva, i zato ga dočekuje s posebnim osjećajima.
U Sarajevo je stigla krajem jula sa odmora u Crnoj Gori, te se odmah bacila na posao – snimanje kratkog filma, diplomskog rada nekoliko studenata različitih odsjeka sa Akademije scenskih umjetnosti. Reditelj je Saša Peševski, dok je mentor na scenariju Faruk Lončarević, i Marija je sa radošću pristala da bude dijelom glumačke ekipe.
Postala sam nomad
Glumica koja je igrala u sitcomima Kriza, Lud, zbunjen, normalan i Konak kod Hilmije, kao i seriji Meso, koja je dobila i svoju filmsku verziju 2018., danas punom parom radi u Beogradskom dramskom pozorištu i sretna je zbog toga iako je stalno na putu. “Postala sam neka vrsta nomada: od banjalučkih studentskih dana, pa perioda kad sam najviše radila u Sarajevu, filmove i serije, a, evo, protekle dvije godine sam najviše vezana za pozorište u Beogradu. To je pravi trening za glumca, ispituješ sebe, i pozorištu se uvijek vraćaš čak i kad se odmakneš od njega. Čini mi se da se nikada nije radilo više kao u ovo posljednje vrijeme”, govori Marija. U BDP-u igra u nekoliko predstava koje su trenutno na repertoaru, a posebno se raduje saradnji sa Harisom Pašovićem ove zime, koji će za beogradsko pozorište raditi Čehova.
Na ovogodišnjem SFF-u Marija će se opet naći u Takmičarskom programu, i to u istom sastavu kao i 2012. – sa Aidom Begić. U ovom glavnom programu Festivala kad su u pitanju dugometražni igrani filmovi bit će svjetska premijera Balade, u kojoj talentovana Trebinjka igra glavnu ulogu.
“Jako volim SFF, to je moj prvi profesionalni festival, na njemu sam počinjala kao glumica, donio mi je prvu veliku nagradu. I zato mu se rado vraćam i kao gost i kao učesnik s filmom, što ima posebnu draž i ljepotu”
“Film smo snimali prije godinu i po dana – uz sve pandemijske okolnosti. Radili smo odgovorno, pazeći na sve mjere predostrožnosti, i nekako dalje od pažnje javnosti i bilo kakve pompe”, govori Marija. Ipak, četiri dana pred kraj snimanja ispostavilo se da je pozitivna na koronavirus. “Zarazili smo se direktor fotografije Erol Zubčević i ja – dvije osobe koje nisu imale nikakvu vrstu luksuza da to sebi priušte”, s osmijehom nam prepričava. Kada je snimanje napokon okončano, rediteljica je odlučila da ne forsira postprodukciju dok se ne normalizira situacija. “I meni bi bilo žao da je film izašao u trenutku kad ne bi mogao u punom sjaju da se predstavi publici i da zaživi festivalski život. Sad je pravi momenat za to.”
Hasanaginica u Baladi
A sama priča Balade vrti se oko Merjem, tridesetogodišnje domaćice i majke osmogodišnje Mile koja se nakon deset godina braka vraća u roditeljsku kuću. Njezinu majku glumi Jasna Žalica. “Prema Jasni gajim veliko poštovanje i kao prema glumici i kao pedagogu. Iskoristila sam priliku da od nje naučim dosta toga, kao i od svakog starijeg kolege s kojim imam priliku da sarađujem.”
Marijin lik gaji nadu kako će dobiti starateljstvo nad kćerkom, ali je ona svakim danom sve manja, jer nema priliku da nađe stalni posao. Jedino što je čini sretnom, a zbog čega je svi osuđuju, jeste odlazak na audiciju za film koji se snima u susjedstvu. “Film je dobio ime Balada zato što je Aida željela da povuče paralelu između sudbina žena opjevanih u našim epskim pjesmama, baladama, i današnjeg odnosa prema ženama, koji se nije puno promijenio”, kaže Marija. Priča je smještena u neimenovano malo bosansko mjesto, čaršiju koja ima svoja pravila i odnos prema pridošlicama koji ta pravila ruše.
Premijera Balade na SFF-u Mariji puno znači. “Jako volim SFF, to je moj prvi profesionalni festival, na njemu sam počinjala kao glumica, donio mi je prvu veliku nagradu. I zato mu se rado vraćam i kao gost i kao učesnik s filmom, što ima posebnu draž i ljepotu.” Bit će to prilika i za emotivne susrete s rediteljicom i ostatkom ekipe, jer se od decembra 2020. nije vidjela s njima. “Sa Aidom, Erolom i dobrim dijelom tehničke ekipe sam radila i ranije i divno mi je da sam ponovila to iskustvo nakon toliko godina. Snimanje je prošlo kao med i mlijeko – nije bilo potrebe za puno objašnjenja jer smo kroz film Djeca potpuno kliknuli i upoznali jedni druge. Aidu mnogo volim, ona mi je kao starija sestra. Ta se vrsta ljubavi razvila kroz posao, ali se proširila i na privatni dio života.”
A život joj je na SFF-u dodijelio još jednu lijepu ulogu: 2019. bila je voditeljica ceremonije otvaranja. “To mi je bilo predivno iskustvo. Prilika da se i na taj način promovišu mladi glumci i glumice je vrijedna svake pohvale. Sve je nekako na mnogo ljepšem i višem nivou nego na ostalim festivalima, i svaki detalj na njemu donosi mnogo uzbuđenja.”
