Kenan Crnkić autor je bestselera o uspjehu 7 tajni uspjeha i sreći Pazi kojeg vuka hraniš. Na području jugoistočne Europe (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Slovenija) knjige su doživjele višestruka izdanja i prodane su u više od 250.000 primjeraka.
Njegova prva knjiga ”7 tajni uspjeha”, kao jednostavan i praktičan vodič do uspjeha, oborila je sve rekorde prodaje, već u prvoj godini doživjela je 10. jubilarno izdanje. E-izdanje knjige Amazonov je bestseler, a knjiga je dobila i prestižnu američku književnu nagradu Bookvana za motivacijsku literaturu. Drugo autorovo djelo ”Pazi kojeg vuka hraniš” je knjiga o sreći – kako je pronaći, postići i trajno zadržati u našim životima. Stekla je status regionalnog bestselera te je prevedena na 10 svjetskih jezika. Godine 2018. prevedena je i na Brailleovo pismo te se besplatno dijeli bibliotekama slijepih i slabovidnih osoba.
Smatra se pionirom takozvane self-help literature u regiji. Preko svoje Akademije (www.kenancrnkicacademy.com) organizira grupne seminare te pruža individualne usluge high-performance i transformacijskog coachinga, a među njegove klijente ubrajaju se neka od najpoznatijih imena iz područja biznisa, estrade i sporta.
Prije sedam godina smo, kroz intervju u Graciji, upoznali Kenana Crnkića, čiji rad prati preko društvenih mreža stotine hiljada ljudi. Autor koji piše o uspjehu i sreći bio je u razgovoru otvoren, iskren, nasmijan, ležeran, ali nam je ipak priznao da nijednom mediju do sada nije povjerio toliko detalja iz privatnog života kao što je to bilo ovog puta.
Na šta i na koga se odnosi metafora i naslov vaše knjige Pazi kojeg vuka hraniš?
– Prva moja knjiga govorila je o uspjehu i kako ga postići. Nisam definisao šta je uspjeh, već istakao principe, i to je klasični vodič sa uputama za uspjeh. A Vuk govori o drugom fenomenu, a to je sreća, ono čemu svi težimo. Nosi naslov po istoimenoj staroj priči koja potiče od Cherokee Indijanaca, a govori o tome da svaki čovjek svakodnevno vodi bitku u duši između dva vuka. Jedan vuk predstavlja zlo, kao što su to bijes, zavist, ljubomora, pohlepa, arogancija, a drugi predstavlja sve ono što je dobro, poput mira, užitaka, ljubavi, nade, vedrine. Ako se pitate koji vuk pobjeđuje na kraju, odgovor je da pobjeđuje onaj vuk kojeg ti hraniš. Sve je, dakle, u našim rukama, jer u sebi imamo dva vuka.
Pomažete ljudima da postanu uspješni i sretni. Je li to moguće kad većina ima probleme koje ne može samostalno riješiti?
– Ali zato imaš sebe. Zašto ljudi generalno nisu sretni? Previše se obraća pažnja na ono što nemamo, a premalo na ono što imamo. To je stvar našeg izbora, naše odluke kojeg ćemo vuka u sebi hraniti. Naravno, tu država ima svoju ulogu, također i mediji, jer ne možete svakog dana bombardovati ljude negativnim informacijama i očekivati da budu pozitivni. Veliku ulogu imaju i ljudi s kojima se družite: ako se družite s teškim i negativnim ljudima, i vi ćete biti takvi. Do nas je da odlučimo kojem ćemo od ta dva vuka, koji se u nama bore, dozvoliti da prevlada.
Možemo li biti sretni ako naše duhovno i materijalno stanje nije usklađeno?
– Upoznao sam puno bogatih ljudi koji su užasno nesretni. Materijalno bogatstvo i sreća nisu direktno povezani. Uspjeh je postići ono što želite, a sreća je željeti ono što ste postigli. Često ljudi žele nešto postići samo da bi to postigli, a to ih ne ispunjava. Mi moramo priznati da je sreća ljudima ovdje samo imenica, da smo zapostavili taj pojam, i da ne znamo šta je sreća. Moj Vuk počinje s pričom Banka. Zamislite šta biste uradili da vam banka svakog jutra stavi na račun 86.400 kredita. Takvu banku svi imamo, raspolažemo njome, a ona se zove vrijeme. Svako jutro kad se probudimo, da li Bog ili neka viša sila, zaduži nas za 86.400 sekundi kredita. Sve što ne potrošimo ili pogrešno potrošimo, zauvijek je prošlo vrijeme. Zato ljude pitam: “Šta vi radite sa svojih 86.400 sekundi sreće?” Jer ja vjerujem da ljudi mogu kontinuirano da budu sretni, da to treba naučiti, da je to vještina na čemu treba svaki dan raditi.
A šta je s duhovnim?
– Moramo razlikovati površinsku i stvarnu sreću. Istinska sreća, uvjeren sam, proizilazi iz spoznaje svrhe života i onog što radimo i u što duboko vjerujemo. Svrha svakog dana je da radite ono što vas ispunjava. Tada imamo sreću i uspjeh, i zato ne odvajam ta dva termina, jer vjerujem da čovjek može biti i uspješan i sretan. Ja radim ono u što vjerujem, moje knjige su moja misija, one su moja svrha, ja želim da u ljudima probudim ono najbolje, da im pomognem da budu sretniji i uspješniji.
Ko više čita vaše knjige: žene ili muškarci?
– Iskreno, ne znam. Po društvenim mrežama, mogu reći da su to pretežno žene.
Ko je skeptičan prema vašem štivu?
– Naravno da postoje i takvi. Uvijek ima ljudi koji se ne slažu sa onim što radite; ja to ne čitam, više saznam od drugih šta neko piše o meni. Uvijek imate izbor: ili ćete vjerovati toj armadi ljudi koja viče na vas zbog ovog ili onog, ili ćete gledati šta može uraditi a ignorisati ono na šta ne može uticati. Žao mi je ljudi koji na sve gledaju negativno, koji ne mogu da se raduju tuđoj sreći i uspjehu.
Jeste li vi sretni? I zašto ste sretni?
– Ja sam istinski sretan. Kad bih nabrajao zbog čega, ne bismo završili razgovor ni do poslijepodne. Sa srećom je povezan jedan fenomen, a on se zove zahvalnost. Moj šestogodišnji sin Fatih operisan je prije četiri mjeseca, i jako sam zahvalan Bogu što moje dijete nije više u bolnici. Zahvalan sam što sam zdrav i što je zdrava moja porodica, što imam dobre prijatelje. Sretan sam zato što sam postigao ono što sam želio da postignem. Rukovodio sam firmama u državnom i privatnom vlasništvu, dokazao sam se tu kao menadžer, predajem na fakultetu, radim ono što me ispunjava i zato sam najviše sretan. Moje knjige me čine sretnim, a najviše činjenica da pozitivno mogu uticati na tuđe živote.
A šta čini sreću u vašem porodičnom životu?
– Ja sam do 35. godine živio po recepturi knjige Sedam tajni uspjeha i postigao sam sve ciljeve koje sam zacrtao. Znači, htio sam da budem direktor velike kompanije, i postao sam to; htio sam da magistriram, da doktoriram, i to sam postigao; htio sam da se oženim i da dobijem dijete, i to sam postigao, hvala Bogu. Sve bih ponovo uradio isto, samo bih se ranije oženio, a to sam uradio sa 28 godina. Ne znam zašto što sam dugo čekao jer smo moja supruga Ajla (35) i ja bili dugo u vezi. Moram reći da sam imao neki divlji život, puno sam radio, vodio posao, bio zauzet svakog vikenda, stalno sam bio na službenom putu, a supruga me čekala. Ali, ponosan sam što sam suprugu ohrabrio svojom knjigom Sedam tajni uspjeha da otvori studio za manikir i pedikir; sada je privatni preduzetnik, a ujedno završava i Ekonomski fakultet. Supruga je do savršenstva dovela naš život, bez nje ne bih bio tu gdje jesam. U periodu kad mi je bilo teško, kad sam intenzivno radio, kad mi sve nije išlo glatko, supruga me je podržavala i bodrila. I roditelji, također, koji su mi uzor u tome kako biti pozitivan i ne odustati od onog što želiš.
Sretnim vas čini i što imate dijete, zar ne?
– Supruga i ja čekali smo sedam godina da dobijemo dijete, a sad sam sretan što je taj mali dječak Fatih popunio naš život. Nisam ni znao da je tako zanimljivo biti otac (smijeh).
Čime vas to oduševljava i zabavlja roditeljstvo?
– Ljudi misle da ja imam odgovor na sve, a sin mi postavlja takva pitanja na koja ne znam odgovor. Trudim se da svaki trenutak budem sa sinom, a kako raste, sve smo bliži jedan drugom, sve više razgovaramo. Sad je prvačić pa ga pratim u školu kad god mogu, ali supruga uglavnom više brine o tome. Šta da vam kažem, imam sladak i bračni i porodični život. Do sada sam izbjegavao da o tome govorim javno, ali zašto da i to ne kažem, jer sve više i više crpim energiju iz privatnog života. Moja porodica ima povjerenje u mene, ponosni su na to što radim, imam podršku i mir u kući, a to je ono što me čini stabilnim u životu.
Ako supruga i vi različito mislite i ne slažete se u nečemu, kako rješavate problem?
– Razgovorom. Puno razgovaramo o svemu. Bez obzira koliko sam umoran, ali kući sa suprugom dva sata pričam gdje sam bio, šta sam radio, a isto tako i ona meni. Normalno je da se nekad i sporječkate, ali mi smo uspostavili jasna pravila. To je jedan patrijarhalan odnos, jer je moja supruga iz takve porodice. Zna se da sam ja glava kuće, a da je ona kraljica kuće. U principu, nas dvoje se uvijek dogovorimo. Ona ima veliko poštovanje prema meni, ja veliku ljubav prema njoj i to je dobitna kombinacija.
Koje su vaše bitne osobine za uspjeh i sreću?
– Ja sam definitivno nepopravljivi optimista. Znam tačno šta želim, spreman sam platiti cijenu truda.
Jeste li u životu ikad doživjeli poraz ili razočarenje i kako ste to podnijeli?
– Naravno da je bilo poraza, ali ne dopuštam da me to obeshrabri. Poraz je sastavni dio uspjeha. Ja ne dopuštam da me nešto razočara; shvatim da to nije to i idem dalje, bez duševne patnje ili griže savjesti. S razlogom se kaže da jedino što možemo zadržati od prošlosti jesu lekcije. Sve što sam radio, radio sam savjesno, svjesno i dobro. Razočaran sam u neke ljude, u njihovu neprincipijelnost, ali zbog toga ne patim i to me ne zaustavlja. Razlika između uspješnih i neuspješnih ljudi jeste u tome koliko se brzo dižete poslije nokauta.
Da li ste se ikad ičim opterećavali, patili zbog neke svoje mane, loše navike, zbog viška kilograma?
– Ne, ničim se ne opterećujem. Nemam u tom smislu nekih kompleksa niti želja da izgledam ovako ili onako. Jako puno radim, ne volim ljude koji su aljkavi, koji ne drže obećanja, koji se ne drže planova, i to je ono što me može opteretiti. Ja imam svoj stil oblačenja, imam mjesta gdje izlazim, ljude sa kojima se družim i time sam zadovoljan. Moja mana je, možda, veliki perfekcionizam, to jeste dobra stvar, ali nekad može biti veliko opterećenje i meni i ljudima sa kojima radim.
Kako se ponašate prema onima koji vas ne vole?
– Ignorišem ih. Ja sam dobro informisan čovjek, znam šta mi ko misli, šta ko priča, sa takvima se pozdravim, ali idem dalje, ne dajem im svoje vrijeme, ne dajem da mi utiču na misli i na ono što radim. Danas postoji epidemija zavisti i ljubomore u našem društvu, a ona floskula da se ovdje sve prašta osim uspjeha je strašna. Kako ćemo bez uspješnog pojedinca imati uspješno društvo, pitam se, i moram reći da mi slabo promovišemo uspjeh.
Šta vas vodi kroz život: emocije ili racio?
– Ja uvijek idem srcem, ali ponesem mozak sa sobom.
Šta biste poručili čitateljicama i čitateljima Gracije i svim ljudima u BiH?
– Sigurno možemo i trebamo biti i uspješni i sretni, kako individualno tako i kolektivno.
Gracija 277, novembar 2015.
