NaslovnicaINTERVJUMARINA RIĐIĆ: Neka ostane zabilježeno da nismo ćutale

MARINA RIĐIĆ: Neka ostane zabilježeno da nismo ćutale

Uspješna novinarka Al Jazeere Balkans svoje je profesionalno iskustvo, ali i želju za promjenom narativa o ženi u našoj zemlji sažela u podcast simboličnog naziva “One”, koji počinje s emitiranjem 29. septembra. Bit će ovo prilika da se daleko čuje glas inspirativnih i odvažnih žena

Razgovarala Lejla Lojo-Karamehmedović
Snimio Nikola Blagojević

Blizu dvadeset godina rada u medijima, izvještavanja, uređivanja i intervjuiranja brojnih domaćih, ali i svjetskih javnih ličnosti, smjestilo je Marinu Riđić u sam vrh bh. medijske scene. Ova diplomirana novinarka i ekspertica za komunikacije, sa trenutnim zaposlenjem na Al Jazeeri Balkans, ni ne pokušava utažiti svoju žeđ za dobrim pričama, ponajviše onim koje bi mogle promijeniti uvriježene i konvencionalne stavove te unaprijediti položaje žena u našoj zemlji. Vođena tom željom, Marina je 29. septembra započela realizaciju podcasta, kojeg je simbolično nazvala “One”, a čiji je glavni cilj promjena narativa u kojem su žene žrtve i objekti priča. Digitalna verzija emitirat će se na YouTube kanalu i Facebook profilu Al Jazeere Balkans svake srijede od 20 sati, dok će se kraća, televizijska verzija, prikazivati četvrtkom od 21 sat i 30 minuta u programu Al Jazeera Balkans.

Šta vas je podstaklo da napravite prvi feministički podcast?
– Pokret “Me Too”, svjedočanstva žena ujedinjena pod sloganom “Nisi sama” i Facebook stranica “Nisam tražila” su zadnje kockice na tom mozaiku. Godinama izvještavamo o nejednakosti i neravnopravnosti žena globalno i lokalno, i pitam se šta možemo promijeniti. Jedna emisija, jedan serijal, jedna ideja neće suštinski učiniti djevojčice, djevojke i žene ravnopravnim, ali želim da mijenjamo narativ u kojem su žene žrtve i objekti priča. Vrijeme je da nekim odvažnim, hrabrim, inspirativnim ženama damo glas i putem ove platforme, a takvih ima više nego što možete zamisliti.
O čemu će ovaj podcast odnosno vaše gošće govoriti, šta ćemo sve imati priliku naučiti?
– Kao relativno nova medijska forma na našim prostorima, podcast nudi ležerniju formu razgovora u kojem su sve sagovornice, pa i ja kao autorka, jednake. Govorit ćemo o svemu što nam se u tom trenutku učini važnim i relevantnim za razgovor, a uzimajući u obzir život, iskustvo i rad mojih sagovornica. Zapravo, svaka od njih će u razgovor unijeti svoju energiju i autentičnost, bez unaprijed definisanih tema i pitanja.
Je li bilo teško, ili lako, naći sagovornice?
– Tek ih počinjem tražiti. Na prvu mi se čini da ženska energija kulminira na svim poljima i preliva se i kroz medijske sadržaje, da žene imaju potrebu biti vidljive i reći “ne” stigmatizaciji, šovinizmu, trpanju u najrazličitije okvire. Nadam se da će podcast “One” prepoznati kao sigurnu zonu, gdje je njihov glas vodič i svjetlo za neke nove generacije.
Htjeli mi to priznati ili ne, iako smo u 21. vijeku, i dalje je to dominantno svijet muškaraca. Koliko su nam ovakve emisije potrebne, posebno na Balkanu?
– Koliko su potrebne, odlučit će publika. Meni je važno da ostane zabilježeno da nismo ćutale, da smo znale svoja prava, kreirale nove vrijednosti, borile se protiv “muških pravila”. Nije Balkan previše različit od nekih drugih dijelova svijeta, a nejednakost se, i globalno i lokalno, ogleda u svemu: od prava na vlastito tijelo do prava na izbore, nejednakost u plati, mogućnost napredovanja, izloženost nasilju. Kao što pjeva Balašević: “Princip je isti, sve su ostalo nijanse”.
Mislite li, kao autorica emisije, ali i iz vlastitog iskustva, da prelazimo tu granicu dominacije muškog spola na najodgovornijim društvenim funkcijama?
– Prema svim izvještajima nadležnih institucija, ali i Ujedinjenih nacija, žene nisu zastupljene u procesima donošenja odluka, žena nema tamo gdje se kroje budžeti i mapiraju strateški važne teme. Na zadnjim lokalnim izborima, od 143 opštine, samo četiri vode žene. U medijima su većinska radna snaga novinarke, dok su menadžerske pozicije uglavnom rezervisane za muškarce. To bi se moralo mijenjati u narednom periodu.

“Čini se da ženska energija kulminira na svim poljima i preliva se i kroz medijske sadržaje, da žene imaju potrebu biti vidljive i reći ‘ne’ stigmatizaciji, šovinizmu, trpanju u najrazličitije okvire. Nadam se da će podcast ‘One’ prepoznati za sigurnu zonu gdje je njihov glas vodič i svjetlo sa neke nove generacije”

Je li teško promijeniti svijest kod većine naših građana/građanki da su žene potpuno ravnopravne s muškarcima i da su jednako sposobne obavljati odgovorne funkcije i donositi važne odluke?
– Podizanje svijesti je omiljena floskula brojnih projekata na temu ženske participacije u procesu donošenja odluka. Kako mjeriti jesmo li uspjeli u tome, zaista ne znam. Nekad mi se čini da su žene bile glasnije i zastupljenije sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka nego danas. Ima tu i nerazumijavanja samih žena koje smatraju da se nemamo za šta boriti jer smo ravnopravne. Ne razumijemo koncept jednakosti od najbanalnijih stvari: da može i tata otići na roditeljski, da to da li želim ostati trudna nije legitimno pitanje na razgovoru za posao, da dužina moje suknje nije opravdanje za šovinistički komentar.
Koliko smo i same krive, kao i način na koji odgajamo djecu, za stereotipe o ženama koji postoje na ovim prostorima? Koliko trebamo ponavljati našim djevojčicama da mogu ostvariti sve što požele?
– Nikako ne želim reći da smo krive za bilo šta, ali bi bilo dobro razmisliti kakav svijet želimo ostaviti nekim novim generacijama, pa i našoj djeci. Možemo li ostvariti baš sve što poželimo, zvuči previše idealistički, ali ako se sjetimo američke devize “monkey see, monkey do”, odnosno da ne možemo biti ono što ne vidimo, jasno je onda zašto moramo dati dodatan prostor ženama koje su iskoračile i postigle svoje snove, na najrazličitije načine. Mnoge od njih su doživjele, ali i još važnije, preživjele nasilje, pa da krenemo od te poruke.
Postoji li iskrena solidarnost među ženama? Je li žena ženi vuk?
– Toliko sjajnih žena znam, toliko njih me okružuje, hrabri, podržava, otvara vrata i navija svim srcem, da bih uz solidarnost dodala i sestrinstvo. Nije žena ženi vuk, ja nas vidim kao zmajice.
Specijalizirali ste se za digitalne komunikacije. Koliko je u savremenom svijetu važno osnaživanje žene putem društvenih mreža i drugih savremenih načina komuniciranja?
– Tokom boravka u Americi na Hubert Humphrey Fellowshipu, učila sam o razvoju digitalne publike. Sada ću se prvenstveno fokusirati na izradu sadržaja u formi podcasta, ali je stvaranje publike koja prati, razumije i daje feedback suštinski važno za kvalitet tog sadržaja. Sve manje informacije, pa i uzore, nalazimo kroz druge medijske kanale, sve smo više okrenuti društvenim mrežama i virtuelnim platformama. To je svakako ogromna mogućnost da razvijemo sopstvena znanja i vještine te se povežemo sa organizacijama i pojedincima koji nam mogu pomoći da napravimo razliku. Sada je moguće da preko noći jedna priča, jedan pokret, dobije svjetsku popularnost, a onda, kada imamo svjetla reflektora, moramo znati šta dalje.

“U medijima su većinska radna snaga novinarke, dok su menadžerske pozicije uglavnom rezervisane za muškarce. To bi se moralo mijenjati u narednom periodu”

Je li za osnaživanje žene i podizanje svijesti o ulozi žene u društvu važno da se koristimo rodno senzitivnim jezikom?
– Sve je važno, ali ne smije ostati na tome da koristimo rodno odgovoran jezik i ništa drugo. Ponekad se bavimo formom, a ne suštinom, dok nasilje, mizoginiju i šovinizam trpe i one koje sebe nazivaju i profesoricama i profesorima, i doktorima i doktoricama, i tako dalje.
Kako muškarci mogu doprinijeti osnaživanju žene u društvu, bez obzira iz kog društvenog sloja da dolaze?
– Uvijek kažem da bez muškaraca ne možemo dobiti ovu borbu. Sve je više muškaraca koji feminizam posmatraju kao ogromnu priliku da skinu nametnuta pravila za “pravog muškarca”, onog koji ne plače, ide u rat i uvijek pobjeđuje. Umorni smo od tradicionalnih uloga, od toga da svi bolje znaju od vas kako trebate živjeti.
Nažalost, u našoj zemlji je i previše nezaposlenih žena, ali onih koje svoj život posvete porodici, odgajanju djece i koje sigurno doprinose razvoju društva na svoj način. Kako osnažiti ulogu takve žene, hoće li biti njih u vašem podcastu?
– Svetlana Cenić, uvažena ekonomistkinja, kaže: “Nema nezavisnosti bez finansijske nezavisnosti”. To je zaista temelj za kreiranje ravnopravnog društva i prilika za sve. Drugi važan momenat je postojanje kvalitetnih i pristupačnih socijalnih usluga. Ako žena ne može da priušti vrtić djetetu od svoje plate, onda tu nema veće zaposlenosti žena. Ako nema podršku porodice, rijetko koja žena će se usuditi politički, društveno ili aktivistički angažovati.
Ko je vama bio najveća podrška na putu ostvarivanja ciljeva? I ko vas i danas najviše bodri na tom putu?
– Ništa ne počinje sa nama, i ja u sebi i sa sobom nosim sve ono što jesu moja baka, mama, tetke, sestra, pa onda učiteljice, urednice, prijateljice. Danas, uz njih, tu je i moj suprug, koji razumije moje vrijednosti i potrebu da pravim, na svoj način, ovaj svijet malo boljim mjestom za život.
Jeste li ikada tražili nečiju podršku ili ste bili svjesni svoje sposobnosti i niste se dali pokolebati u naumima?
– Rijetko tražim savjete o tome šta trebam napraviti, pustim intuiciji da me vodi, a trebalo mi je više od 30 godina da taj glas čujem u sebi. S druge strane, uvijek tražim podršku kako nešto napraviti, jer vjerujem da sinergija stvara magiju.
Ako ne govorimo o poslu, a čitatelje će sigurno zanimati i ona druga vaša strana koja se ne tiče Al Jazeere, otkrijte nam kako bi izgledao vaš savršeni dan?
– More, sunce i zdrava djeca. “Malo mi za sriću triba.”
Nedostaje li vam pretpandemijski način života? Kako ste u ovom novom normalnom organizirali život za sebe i svoju porodicu?
– Sve mi nedostaje: zagrljaji, putovanja, vijesti bez brojki o oboljelim i preminulim. Dugo već sve ovo traje, a čovjek se mora prilagoditi. Nadam se da pandemija igra svoju četvrtu četvrtinu, sportskim žargonom rečeno.
Kao osoba koja se bavi javnim poslom, podržavate li imunizaciju?
– Da, vjerujem u moć nauke.

Gracija 415, oktobar 2021.