Napisala Prof. dr. Mirsada Hukić
Genitalnu hlamidijazu uzrokuje bakterija Chlamydia trachomatis, koja može da živi samo u živoj ćeliji. Pored genitalne hlamidijaze, ova bakterija uzrokuje: infekcije očiju, trahoma i veoma invazivne seksualno prenosive bolesti koja se naziva limfogranuloma venereum.
Genitalna hlamidijaza se opisuje kao uobičajena, podmukla, ali još izlječiva bolest. Veliki broj inficiranih osoba, čak 70% žena i 50% muškaraca, nema u početku nikakve znake ni simptome bolesti. Međutim, bolest podmuklo napreduje, napada sve dijelove spolnih organa, uzrokujući njihovu upalu, priraslice i na kraju dovodi do steriliteta žena i muškaraca. Samo redovnim kontrolama i dizanjem svijesti o postojanju ove bolesti, ona se može na vrijeme prepoznati i zaustaviti. Mnoge zemlje Evropske unije su uvele obavezni skrining na hlamidijsku infekciju. Zahvaljujući tome, svake godine, Evropskom centru za kontrolu bolesti (ECDC) prijavi se više od 250.000 novih slučajeva obolijevanja. Tri četvrtine ukupno oboljelih su mladi ljudi, starosti između 15 i 24 godine.
U Bosni i Hercegovini se ova genitalna hlamidijaza rijetko prijavljuje, ali i rijetko dijagnosticira. Sa sigurnošću se može reći da je hlamidijska infekcija prisutna u BiH, ali da nije prisutna svijest o njenom postojanju. BiH nema rutinski skrining mladih na ovu infekciju, dijagnostički protokoli nisu usaglašeni sa svjetskim i evropskim, edukacija mladih se ne provodi kontinuirano, a dijagnostikovana bolest se ne prijavljuje redovno.
Međutim, na genitalnu hlamidijsku infekciju moramo stalno upozoravati jer:
najčešće obolijevaju mlade seksualno aktivne osobe ispod 24 godine;
u 50-70% slučajeva infekcija je bez simptoma, što pogoduje širenju infekcije na zdrave osobe;
neliječene hlamidijske infekcije dovode do trajnog narušavanja zdravlja;
komplikacije u žena su: pelvična upalna bolest, vanmaterična trudnoća, sterilitet, hronična bol u maloj zdjelici, a u trudnoći rizik od prijevremenog poroda i smrti ploda;
komplikacije u muškaraca su: poremećaj funkcije spermatozoida i sterilitet, upala testisa i prostate;
hlamidija trahomatis je glavni infektivni uzročnik ženskog i muškog steriliteta, infekcija rektuma, dovodi do upale sluznice i povećane osjetljivosti na HIV-infekciju;
prenos infekcije sa majke na dijete tokom poroda rezultira infekcijom očiju i pluća novorođenčeta.
Oni kod kojih se razvije akutna bolest najčešće se žale na nelagodu, žarenje, bol pri mokrenju i na gnojni iscjedak iz mokraćne cijevi. U velikom procentu kod inficiranih se javlja i upala sluznice završnog dijela debelog crijeva i anusa, sa svrbežom, tupim bolom i nelagodom.
Kod žena se razvija upala grlića maternice i upala jajovoda. Žene osjećaju blagi bol po dnu stomaka, mogu dobiti nisku temperaturu i imaju vaginalni iscjedak. Muškarci mogu osjećati tupi bol na dnu male zdjelice.
Hlamidijska infekcija se prenosi seksualnim kontaktom, ali se može prenijeti sa majke na novorođenče prilikom prolaska kroz porođajni kanal! Pod povećanim rizikom su svi oni koji imaju više seksualnih partnera i koji ne koriste kondom kao zaštitu.
Ne postoji vakcina koja može zaštititi od hlamidijske infekcije. Preporučuje se upotreba kondoma i redovna kontrola. Skrining na hlamidijsku infekciju treba uraditi pouzdanom metodom, kod svih žena, sa simptomima i bez simptoma, uključujući trudnice, kako bi se prevenirale komplikacije.
Dijagnostika
Zavod za biomedicinsku dijagnostiku i ispitivanje “Nalaz” je jedina ustanova u BiH koja nudi kompletnu dijagnostiku genitalne hlamidijske infekcije: test amplifikacije nukleinskih kiselina i test direktne imunoflorescencije za dijagnostiku akutne infekcije, te ELISA test za dijagnostiku hronične infekcije.
Test amplifikacije nukleinskih kiselina (NAATs) napravio je revoluciju u dijagnostici hlamidijske infekcije svojom osjetljivošću od 90% i specifičnošču od oko 99%! Ovim testom se detektuju svi sojevi Chlamydia trachomatis, koji uzrokuju očne i genitalne infekcije. Uzorci u kojima se može dokazati hlamidija su: bris cerviksa, uretre, rektuma, prvi mlaz urina, kao i u vulvovaginalni bris, koji uzimaju sami bolesnici. Zbog brojnih prednosti, NAATs je metoda izbora za dijagnostiku hlamidijske infekcije prema svim prihvaćenim vodičima.
Test direktne imunoflorescencije ima nižu osjetljivost (do 80%) i kao uzorak se može koristiti samo bris cerviksa i bris uretre. Njegova tačnost ovisi o brojnim faktorima, kao što su kvalitet uzorka, broj ćelija, kvalitet mikroskopa i UV lampe, iskustvo mikroskopiste, itd. Metoda se sve manje koristi i zamjenjuje se NAATs.
Liječenje
Hlamidijska infekcija se vrlo efikasno liječi antibioticima (doksiciklinom i azitromicinom), a potrebno je liječiti oba partnera. Trudnice moraju biti pod posebnim nadzorom. U terapiji se koristi eritromicin i amoksicilin. Ako se infekcija ne izliječi do poroda, indiciran je carski rez radi zaštite novorođenčeta.
