LEJLA KAJIĆ I DAVORIN SEKULIĆ: Filmska priča o farmeru zaljubljenom u trčanje

Napisala Mersiha Drinjaković

Treće izdanje međunarodnog festivala dokumentarnog filma AJB DOC, koji organizira TV kuća Al Jazeera Balkans, održano je od 11. do 15. septembra u formatu prilagođenom pandemiji, a čast da ga otvori imao je Džemo, autorski prvijenac reportera portala Klix – Lejle Kajić i Davorina Sekulića. Film od 44 minute, snimljen u BiH i Hrvatskoj, prati život poljoprivrednika i zaljubljenika u trčanje Džemala Jašarevića Čupe, a njegovom je premijerom Klix obilježio 20 godina postojanja.

Za neobičnog poljoprivrednika trkača, novinarka Lejla Kajić, nekadašnja saradnica Gracije, saznala je iz objave fitness blogerice Sanje Kavaz na Facebooku prošle jeseni, i poželjela o njemu napisati tekst. A u objavi je pisalo kako je Džemo, kako bi stigao na jednu utrku, trčao od Lukavice do Jahorine jer nije imao prevoz, dotrčao pred sami start, a zatim odmah pretrčao 10 kilometara i osvojio prvo mjesto. “Dakle, Džemo je taj dan pretrčao oko 40 kilometara – odjednom. Potražila sam ga na društvenim mrežama, no tamo ga nije bilo”, govori Lejla.

Posebno iskustvo

Došavši do njegovog telefonskog broja, Lejla je shvatila da je Džemo povučen čovjek, koji ne voli da se eksponira. Prvobitno je pristao samo na izjavu, ali je potom na Lejlinu molbu dopustio njoj i fotografu da dođu na njegovo imanje. “Kolega Davorin Sekulić, koji također potpisuje režiju i scenarij filma, dobio je zadatak da fotografiše Džemu, pa ga je, nakon što smo saslušali njegovu životnu priču, pitao da li je zainteresovan da se o njemu snimi dokumentarac, na šta je Džemo pristao i – tu sve počinje.”

“Jedine scene koje su snimljene prije proglašenja pandemije su one koje su napravljene u Splitu, za sve ostalo smo morali pažljivo računati kako da nešto snimimo u ‘novom normalnom’”

Snimanje je i za Lejlu i Davorina bilo posebno iskustvo, ne samo zbog toga što im je to prvi film već i zbog činjenice da su radili u vanrednim uslovima – za vrijeme pandemije koronavirusa. “Jedine scene koje su snimljene prije proglašenja pandemije su one koje su napravljene u Splitu, za sve ostalo smo morali pažljivo računati kako da nešto snimimo u ‘novom normalnom’, kako okupiti ekipu, kako sve završiti do policijskog sata… Uza sve to, raditi sa Džemom značilo je stalno mijenjati scenarij, jer što se on više otvara i govori, to film postaje zanimljiviji i dobija na kvaliteti i sadržaju.”
Snimanje je bilo prava avantura i kad je riječ o prilagođavanju životu na farmi: “Ustajali smo u četiri ujutro i od pet snimali kako Džemo muze krave i radi ostale poslove na imanju. Ujedno smo upoznali i cijelu jednu zajednicu trkača, koji su nevjerovatno pozitivni i susretljivi i koji Džemu mnogo vole i podržavaju iako ga viđaju samo na utrkama. Mislim da ćemo i Davorin i ja ovo ‘filmsko putovanje’ pamtiti po tome što je vrlo dinamično, drugačije i zato što nas je u potpunosti odvojilo od mainstream trendova i pravila u kojima smo do tada živjeli”, govori Lejla.

Džemine želje

Džemal Jašarević je zaista poseban čovjek: od ostalih poljoprivrednika izdvaja se po tome što sve završava trčeći. Svakodnevno prelazi više od 20 kilometara gurajući obična kolica u kojima je nerijetko i do 150 kilograma stočne hrane. Od 2012. godine učestvuje na svim gradskim i planinskim utrkama i kući nerijetko donosi zlatne medalje. Ipak, njegova velika želja jeste izaći van granica BiH i utrkivati se na nekom od većih regionalnih takmičenja.
Premijeru dokumentarca su Lejla i Davorin dočekali s uzbuđenjem: “Najviše se radujemo reakcijama starijih kolega čiji rad pratimo i poštujemo, ali se svakako nadamo i da će se film svidjeti Džemi i njegovoj porodici. Oni su centar svega ovoga, sve je pokrenuto zbog toga što smo htjeli na što bolji način ispričati njihovu priču i bit ćemo presretni ako nam potvrde da smo u tome uspjeli.”

Gracija 398, 18.9.2020.