NaslovnicaNAŠE PRIČEPISMO IZ IZOLACIJE: Ključne sedmice zaborava  

PISMO IZ IZOLACIJE: Ključne sedmice zaborava  

Stvari se vraćaju u normalu, mjere ublažavaju, u naredne dvije ključne sedmice ili nešto malo više – zaboravit ćemo sve ove male neugodnosti i incidente tokom pandemije – znamo da će sad sve biti bolje – kako bi drugačije moglo biti?

Piše Mersiha Drinjaković

Draga moja E., kako si? Kako se vi u Americi snalazite u ovom izazovnom vremenu?

Pišem ti ovo pismo iz izolacije, kao što znaš. Od kraja marta smo na kućnom redu i radu,  uglavnom odmaram, radimo koliko i kako možemo i polako se, evo, vraćamo stvarnom, funkcionalnijem življenju, onom suštinskom preživljavanju na koje smo navikli. Srećom, i u ovo doba pandemije, kao i ranije, kad smo bili samo u tranziciji, država funkcioniše besprijekorno. Odmah su se naši izabrani predstavnici, ljudi u koje imamo povjerenja, bacili na posao: usvojen je zakon o spašavanju ekonomije, u rekordnom roku sve firme pogođene vanrednim mjerama i zatvaranjem biznisa su oslobođene plaćanja dažbina državi, od marta naovamo. Zakon nije išao na ruku ni državi, ni povlaštenim firmama, kako su dežurni dušebrižnici zlobno primijetili, stvarno je napisan kroz razumijevanje istinskih potreba u prvom redu radnika, a onda i poduzetnika. Brzo su se organizovale i službe civilnih štabova, hitnim nalozima i narudžbama, po skraćenoj proceduri stigla nam je medicinska oprema, u prvom redu respiratori (dobro, prvi dio, drugi smo malo duže čekali). Malo smo se poigrali s ovom riječi, pa ih ovdje zovemo registratori, to je naša interna šala, da ti ne objašnjavam, a vjeruj mi – smiješno je do suza. Respiratori/registratori stigli su nam iz Kine, uz posredstvo poljoprivrednog gazdinstva koje proizvodi maline; najbolje konekcije ovo gazdinstvo ima na kineskom tržištu i odlično poznaju prilike kad je u pitanju medicinska oprema. Super je znati da imaš tako poduzetne ljude u svim branšama, koji reaguju sad i odmah. Kreativnost je u ovom teškom vremenu pokazala svoje divno lice, bez maske. E, da: i maske su brzo stigle – preko firme koja se bavi kolačima – ne mogu ti opisati ponos koji osjećam što živim danas i ovdje, sa svim ovim sposobnim ljudima.

I ne vjeruj svemu što se objavljuje, ovdje nema profitera, ljudi ne koriste političku moć da bi sebi i svojim prijateljima u privatnom sektoru osigurali zaradu. Pa, ko bi se, molim te, toga sjetio u ovakvom vremenu?!

Bilo je prije pandemije malo trzavica oko nekih sporednih afera, sa kupovinom glasova na ovdašnjim stranačkim izborima, otkrile se i neke prijašnje nepravilnosti oko izbora, ali onih pravih, ne stranačkih, ali to se brzo zaboravilo, jer ljudi ovdje imaju puno povjerenje da će se sve to brzo istražiti i krivci privesti pravdi, kao što znaš, naše pravosuđe je, nakon velikih novaca uloženih u njegovu reformu, potpuno neovisno. Malo smo se se bili zabrinuli, isto prije pandemije, zbog priče o vrijeđanju žena koje su preživjele silovanja, ali i to je brzo riješeno, znaš kako smo mi efikasni i svjesni da riječi pogađaju kao meci. Sve je to zaboravljeno, ne brini. Bilo je još nekih malih koškanja – nešto oko nadležnosti – ko ima pravo da donosi odluke u kojem dijelu države, znaš da imamo entitete – pa kantone, pa onda ta decentralizacija. Malo nas je bila na početku pandemije zabrinula izjava komandantice civilnog štaba da nije baš svjesna opasnosti od virusa, ali i to je u rekordnom roku riješeno i tačno se zna ko kosi a ko vodu nosi.  Istina, sigurno si čula, bilo je nekoliko incidenata oko nepoštivanja mjera, jedan naš premijer se kratko pojavio na jednoj proslavi, pa to postalo onda žarište koronavirusa, ali brzom reakcijom, sve je to stavljeno pod kontrolu. I koliko god se čovjek trudio, zna se desiti poneka greška – čuvali smo zdravstveni sistem od virusa ali ušao je taj mali napasnik “sazad” – i to je interna šala, da ti ne objašnjavam, bilo pa prošlo, znaš da mi znamo brzo reagovati. A i svi su sankcionisani, pravna država je kod nas savršen aparat.

Malo smo se zabrinuli i za zdravlje ovdašnjih estradnih umjetnika, jednog šefa klinike, jednog državnog ministra, člana naučnog tima za borbu protiv korone, i još nekolicine uglednika – našli su se, sticajem okolnosti, na jednoj rođendanskoj zabavi, pa je to preko Instagrama, procurilo u javnost, ali i to je brzo riješeno: oni su sad svi u samoizolaciji i pod sankcijama, izvinili su se ljudi pošteno, oprostili smo im, ljudski je griješiti, čak i u vanrednim okolnostima.

Sve izjave koje daju naši predstavnici vlasti ulijevaju nam puno povjerenje da su sposobni, stručni i kompetentni. Znaš da je nama to ovdje uvijek prioritet – da ljudi znaju raditi svoj posao, nije važno kojoj stranci ili nacionalnom korpusu pripadaju.

Znam da znaš i kako su sve socijalne kategorije ljudi kod nas zbrinute i nimalo zabrinute, brzo su se našla sredstva da se ljudi ne nađu na ivici gladi i siromaštva, jer toga kod nas nikad nije bilo.

Pojavljuju se polako i sigurni znaci povratka na normalno stanje: najavljene su komemorativne aktivnosti za žrtve komunističkog režima. Znam, zbunjujuće zvuči, ali mi smo ovdje kao što znaš, raskrstili s prošlošću i bližom i daljom, nemamo nijednog zločinca da je ostao nekažnjen, u javnom prostoru se ne veličaju fašisti, nemamo zgrada koje nose imena ratnih zločinaca, nemamo ni ulica koje nose imena ljudi sa, u najmanju ruku, upitnom reputacijom.

Počela je i normalna, pred-predizborna kampanja – onako konstruktivno kako to samo kod nas ide – samo se priča o programima, ekonomskom napretku, otvaranju novih radnih mjesta, nikako o nacionalizmu i o ugroženosti (poseban pojam uveden kad treba nacionalnim interesom zamagliti korupcijske afere i skrenuti pažnju s bitnih pitanja).

Počela su i popunjavanja stranačkim kadrovima upražnjenih mjesta po institucijama, tu je tek veselo; recimo, novi bh. ministar za ljudska prava je, logično, čovjek iz bankarskog sektora, malo je duže studirao – 12 godina, ali i to smo shvatili kao ozbiljan pokušaj mladog čovjeka da temeljno nauči stvari koje će mu trebati na novoj ministarskoj poziciji.

Malo nas je, istina, neugodno štrecnulo kad su zastupnici odbili sami sebi smanjiti primanja u parlamentu, kako bi se solidarisali sa svojim biračima – od kojih su mnogi ostali bez posla, ali su nam objasnili da zakonski imaju pravo na velike prihode – jer se efikasno bave važnim državničkim temama i rade na tome da nam bude bolje. Razumno i razložno objašnjenje.

Rekoh li ti da je i ostatak onih spornih respiratora s početka pisma stigao iz Kine, doduše nisu upotrebljivi na način na koji bi trebalo, a i nisu dopremljeni na vrijeme, ali šta ima veze, važno je da su sad tu, čak smo shvatili i da je nepotrebno da ih neko iz institucija dočeka na aerodromu i ispriča nam šta će sad s njima.

Sve smo fino posložili, tako da se nemoj brinuti za nas. Znaš da smo ljudi od reda i časti, nema mjesta panici. Ako je i bilo nekih težih prijestupa, neoprostivih grešaka, u naredne, dvije ključne sedmice ili koju duže, ćemo ih zaboraviti.

Puno te pozdravljam, čuvaj se

M.

 

Možda vas zanima

Nedavno objavljeno