Napisala: Živana Jovančić
Snimio: Irfan Redžović
Susret s bračnim parom Sokolović, Sabirom i Šekibom, te davne 2008. dogovoren je samo dan prije leta za Istanbul, gdje na ljekarskom skupu docent dr. Šekib Sokolović predstavlja stručno-tematski referat. Šef odjela za kardiologiju i reumatologiju Klinike za bolesti srca i reumatizma KCUS, osim profesionalnog i akademskog posla, izuzetno je naklonjen naučno-istraživačkom radu. “To je ono što najviše cijenim. To je i prilika da predstavljate zemlju iz koje dolazite, njeno zdravstvo, kliniku iz koje dolazite, sebe lično…”
Često je van zemlje i zbog stručnog usavršavanja, kaže Sokolović, koji je kao liječnik imao laskavu priliku da prati bh. reprezentaciju na OI u Torinu i Mediteranskim igrama. Dok govori o izazovima liječničke profesije, ističe ono što mu najviše imponuje. “Kad vidim da sam pomogao pacijentu! Srčani bolesnici su teški pacijenti, zahtijevaju ozbiljan, sistematičan tretman, i kad vidite da ste nekome pomogli, to je velika stvar.”
Ovaj ugledni ljekar za sebe kaže da na prvi pogled može na licu čovjeka prepoznati srčano oboljenje. “Lice sve očituje. Ja se na pregledu ponašam kao da sam stomatolog”, smije se. I objašnjava zašto: “Pacijentu prvo kažem ‘zini’, da bih pogledao zube, jer većina ljudi nije svjesna koliko loši zubi prijete zdravlju.”
Trenutak našeg zadovoljstva
Od klinike u kojoj radi dr. Sokolović, do zgrade na Višnjiku u kojoj stanuje sa suprugom i djecom, mala je udaljenost. “Volim ovaj dio grada, ovdje smo izdvojeni od centra i istovremeno mu blizu. Ja sam se rodio na Ašikovcu, na Bjelavama, a to je odmah pored Višnjika. Ovdje je djeci blizu škola, imamo sve što nam treba”, priča Šekib. Njegova supruga Sabira, dipl. pravnica, slaže se da je stan na dobroj lokaciji, ali ima zamjerke. “Iako imamo gotovo osamdeset i dva kvadrata, mislim da je stan mogao imati funkcionalniji raspored. Nama i sad nedostaju dvije sobe za djecu, i zato smo pregradili jednu veliku da bi naša kćerka i sin imali odvojen prostor. To je bila jedina intervencija u stanu.”
Za četveročlanu porodicu koja voli širinu, nedostatak kvadrata nametnuo se sam po sebi i kod uređenja stana. “Vodili smo računa da kupujemo isključivo praktičan i funkcionalan namještaj kako bi sve potrebne stvari uredno rasporedili u skučenom prostoru”, kaže Sabira. Ona, kao i njen muž, voli jednostavnost u svemu. “Možda smo mogli uz pomoć dizajnera sve još bolje dotjerati, stilizovati standardni izgled stana, ali mi nismo formalisti, važna nam je suština”, ističe Šekib. Objašnjava šta to znači: “Za nas je vrijednost doma u porodici, zadovoljstvu sobom i ukućanima, zajednički osjećaj mira i radosti. To je kafa koju možete podijeliti s nekim, razgovor. Možete postići sve u karijeri, ali morate se angažovati i na stvaranju porodice. Ljudi zapostave ili jedno ili drugo, a suštinu čini oboje.”
Opuštanje na otocima
Supružnici Sokolović nisu skloni ni materijalizovanju uspomena, sjećanja na neke životne događaje. Osim knjiga, nekoliko zanimljivih bakroreza koje je Šekib donosio s putovanja, u njihovom domu nema mnogo detalja. Okreću se drugim vrijednostima, kažu oni, vole večernje izlazaske, pozorište, prigodne party-događaje, putovanja, more…
“Za godišnji odmor uvijek biramo otoke jer želimo da se odmorimo. Oboje na poslu mnogo radimo s ljudima koji imaju probleme i zato se trudimo da nađemo neko pusto mjesto, da se odvojimo od svega i posvetimo se samo sebi. Ako smo u Tučepima, to je kao da smo u Sarajevu, svuda srećemo poznanike. Otok je divan za odmor, tu se potpuno opustimo”, kaže Sabira Sokolović.
Skoro šesnaest godina je sudija Općinskog suda za prekršaje, a odnedavno je na izvršnom referatu. “Sada isti problem gledam s druge strane, s tim što je izvršenje pravosnažnih sudskih presuda teža strana sudskog posla i sasvim jasno očitava efikasnost pravosuđa.”
Sportski duh
Dok razgovaramo s bračnim parom Sokolović, pozdravljamo njihovu kćerku Imanu, kad smo ih posjećivali imala je 13 godina, koja odlazi u školu, a pred nas izlazi sin Adil (u vrijeme intervjua imao je 12 godina) u odjeći karatiste! Nosilac je žutog pojasa, priča simpatični dječak i učenik četvrtog razreda. “Ja sam ga vodio na tenis, a on je zavolio karate. Imana je kao i ja, voli tenis i trenira redovno”, kaže Šekib, pokazuje pehare i najnoviji osvojen u Širokom Brijegu.
Član je teniskog kluba Iskra, sport mu je najdraža preokupacija, jednom riječju, forsira fizičku aktivnost i trudi se da s porodicom vodi zdrav život. “Čak sam nedavno prodao i auto da bih što više šetao”, kaže Šekib.
Koliko ljekar za srce brine o svom srcu, priča Sabira dok nas služi limunadom, koja je, veli, najdraže piće njenog muža. “Ali, ima on i svoje tabijate! Limunada mora biti toliko hladna da čaša podrosi. Nikad neće uzeti suho meso, ništa masno, ni previše slatko kao što je baklava. Po mirisu ocijeni da nekog začina ima više no što treba. I kad ode na pijacu, hoće da zna što kupuje.”
Razlog za disciplinu i strogoću u ishrani i načinu života je genetika, kaže dr. Sokolović. “Postoje tzv. nepromjenljivi kardiovaskularni riziko-faktori, genetika, muški spol i godine. Ja imam lošu genetiku s očeve strane. Muškarce ugrožavaju srčana oboljenja, a ja ne mogu mijenjati spol. Muškarce u četrdesetim napada srce, pa ni godine ne mogu smanjiti. Zato vodim računa o ishrani, forsiram fizičku aktivnost, trudim se da za zdravlje i tijelo činim sve što je korisno.”
Druženje s prirodom za njih je nezaobilazno, vikendom ih “zove zelenilo”, kažu Sokolovići.
“Kada bih mogla za nas birati gdje da stanujemo, izabrala bih malu kuću, da imamo dovoljno prostora, avliju, bašticu. I Šekib i ja odrastali smo u kući, ja na Vratniku, i smatram da je život u kući u odnosu na stan uvijek bolji, zanimljiviji, udobniji”, kaže Sabira. Možda će se ova želja jednom i ostvariti, zasada je njihova namjera da uskoro prošire terasu s leđne strane zgrade i otvore izlaz iz dnevnog boravka koji gleda na park. Bračnom paru Sokolović posrećio se jedan park, onaj mali kod Prve gimnazije. Tu su se prvi put sreli gimnazijalka i student, vjenčali se 1994. i tad kad smo radili priču s njima obilježavali petnaest godina su u ljubavi i braku, sretni sa svojom djecom, Iman i Adilom.
