Napisala Mersiha Drinjaković
Mjesecima sam se pretvarala u žrtvu života. Niko to nije tražio od mene, ali ja sam se već dugo osjećala kao ona napola kuhana žaba, i voda je počinjala da ključa. Ne mogu nigdje, ne da mi se ovo, ne da mi se ni ono drugo, imam posla, obaveze koje ne mogu pomaknuti… Kad bih u kalendaru ugledala nešto što je “mirisalo” da bi se mogla opustiti i uživati, moj mozak bi istog trenutka počeo praviti listu svega što je “važnije”.
Treba odgovoriti na još nekoliko mailova. Završiti tekst. Nazvati nekog. Kupiti nešto. Urediti nešto. Organizovati… Nemojte ni pokušavati da me izvučete ispod ovog prekrivača koji sam sama sebi istkala od obaveza.
I tako sam, nekoliko dana prije Woman.Comm Retreat Daya, smislila najmanje stotinu razloga zbog kojih baš tog dana ne bih trebala otići na Igman. Sve je, podrazumijeva se, bilo strašno hitno. Ne može ništa čekati. E onda je B. “naredila” da se ide. “Ostavi sve. Neće ništa propasti jedan dan”.
I, šta ću, kud ću, otišla sam. Već nakon prvih minuta nakon što smo iza sebe ostavile beton, a miris borova ispunjavao nosnice, postalo mi je jasno koliko dugo nisam duboko udahnula. Mirno i bez pratećih uzdaha.
Da ne bude zabune; nije to bio dan velikih otkrića; samo sam se podsjetila kako se doručkovati može i polako a ne dok u ruci držiš telefon, a pogled bježi prema ekranu laptopa i mozak signalizira da treba i smeće odnijeti vani. A doručak smo pripremale same, polako, od svježih namirnica dostavljenih samo za ovu priliku iz marketa Crvena jabuka market, napravila sam sebi šolju Grand kafe i samo – uživala u sporosti dana.
I ne, ne mora se lijepo druženje koje izaziva ugodu završiti rečenicom: “Izvini, žurim, moram na sastanak.”
Belma se odlučila za pilates, a ja sam ostala sjediti ispred hotela Monti, ispijajući kafu sa Aidom podijelila izazovna iskustva svakodnevnice, podsjetila se kako je svakom od nas dato nešto da žulja, kao kamenčić u cipeli. E dođosmo utom i do cipela u retreatu, pratite radnju: vrlo inspirativna prezentacija dr. iz ASA Bolnice Admira Ugljanina, specijaliste fizikalne medicine i rehabilitacije. Dr, Ugljanin je otvorio teme koje rijetko stavljamo u fokus, iako upravo one čine temelj našeg zdravlja. Riječ je bila o zdravlju stopala, i o obući koju biramo za sebe. Dajte prstima prostora, birajte prirodno, i napravite razliku između umornih i lakih koraka na kraju dana, bile su poruke iz Planike. Razmišljala sam i kako znam pomisliti u sebi kad me noge zabole od dana u kojem sam napravila na hiljade koraka “I ne boljele te, kad si se na njih nasadila”.
I onda je bio red na Naidu Šljivo, vlasnicu studija za oblikovanje i zdravlje tijela Shape & Co. Samouvjereno i vješto nas je uvela u svijet limfne drenaže, govoreći o tome koliko se kvalitet života mijenja kad obratimo pažnju na limfne čvorove u našem tijelu i dala nam prekorisne savjete šta možemo i same uraditi (“zapamtit ćeš ovo, samo da znaš” zabilježila sam u mozgu podsjetnik).
Okupljene “retreaterice” su uživale i u testnoj vožnji modela Porsche Cayenne Electric, koje je omogućio Porsche Centar Sarajevo. Spoj vrhunskog dizajna, inovacija i održive mobilnosti savršeno se uklopio u filozofiju dana posvećenog otkrivanju novih perspektiva i uživanju u svakom trenutku.
A onda je došao ručak; pripremljen uz najnovije Tefal proizvode,a Hotel Monti nam toplim gostoprimstvom i pažljivo osmišljenim švedskim stolom još jednom pokazao da su upravo detalji ono što stvara poseban doživljaj.
Atmosferu su upotpunili osvježavajući ljetni kokteli Badela, uz koje smo nastavile razgovore, ali one životne, u koje se čovjek lako uklopi, stvarale smo trenutke zbog kojih ovakva okupljanja ostaju u najljepšem sjećanju.
Stigli smo u to i do interaktivne radionice Dragane Mačar o aktivnom slušanju i emocionalnoj regulaciji. Kroz praktične vježbe, otvorene razgovore i razmjenu iskustava, podsjetile smo se koliko je važno istinski slušati – sebe, ali i ljude oko sebe. Bila je to radionica koja je još jednom potvrdila da kvalitetna komunikacija počinje razumijevanjem, a da su empatija i međusobna podrška vrijednosti na kojima Woman.Comm zajednica raste iz dana u dan.
Woman.Comm nikada nije bio samo mreža poslovnih žena. To su žene koje vrlo brzo shvate da sve nose iste terete, samo u različitim torbama. I znate šta se dogodilo onih stotinu stvari koje sam ostavila u Sarajevu?
Ništa. Nijedan svijet se nije srušio. Nijedan posao nije propao. Nijedan mail nije postao manje važan zato što je sačekao nekoliko sati.
Nije ovo nikakvo spektakularno otkriće niti ću se ja preko noći promijeniti, ali i taj jedan dan vratila sam se s baterijama ponovo u zelenoj zoni. A to, vjerujte, nije mala stvar za mene.
I natjerat ću se i sljedeći put, kada moj mozak opet počne smišljati onih stotinu razloga da ne odem na neko druženje, da zastanem i sjetim se kako mi je lijepo bilo. Ništa strašno se neće desiti ako jedan dan posvetim sebi. Možda će upravo tada sve ostalo biti mnogo lakše. Irena, hvala ti što nas okupljaš i puniš nas energijom kad su nam životne baterije pri kraju.
