Napisala Mersiha Drinjaković
Nekad je najveća dilema dana, ako imate sreće, gdje nešto pojesti. I naravno da ima restorana, naravno da imam i ciljani izbor omiljenih mjesta, omiljene hrane koja se baš tu i tu priprema po mom ukusu, ali ponekad poželim nešto promijeniti. Po preporuci drugarice M našla sam se u restoranu Izvor.
Najbolji recepti
Izvor je, objasnila mi je, dajući i upute kako da ga nađem, dio historije Sarajeva; porodična ljubav prema ugošćavanju prerasla je u posao koji se prenosi s koljena na koljeno. Opisuje mi kako su u Izvor dolazili umjetnici, sportisti, političari, novinari, kako su se dočekivale Nove godine, slavili važni životni trenuci i stvarale uspomene koje se, kao i najbolji recepti, prenose s generacije na generaciju.
I onda je Izvor ponovo otvorio svoja vrata; ne da kopira slavne dane prošlosti, nego da je dostojanstveno nastavi. Sadašnji vlasnik odlučio je na temeljima očevog restorana stvoriti mjesto koje poštuje tradiciju, ali govori kulinarskim jezikom današnjice. Zato je enterijer moderan i topao, bez suvišne pompe, a jelovnik raznolik toliko da se jednako ugodno osjećaju oni koji traže domaće okuse i oni koji vole savremenu gastronomiju.
Veliki adut restorana, to ću shvatiti na licu mjesta, je chef Saša Zoranović, koji se upravo taj dan kad sam došla spremao na put u Kinu: Bosnu i Hercegovinu je predstavljao na jednom od najprestižnijih svjetskih kulinarskih takmičenja Chef of the World 2026 u gradu Langfang. Saša je bio više nego spreman da odgovori na svako moje pitanje; s velikom strašću pričao mi je o vlastitom putu kroz magiju kulinarstva, te dodao kako ovdje hrana govori sama za sebe. I da izaberem šta god želim, neću požaliti. Naručila sam pastu s puretinom.
Pasta mi je u top pet omiljenih jela i stvarno je rijetko naručujem u restoranima, jer pravim kući, po vlastitom osjećaju dodajući sve ono što mi se sviđa
Ovaj put sam htjela “restoransku tjesteninu” i već na prvim zalogajima pomislila kako je “isto kao moja”. Savršeno pogođena tekstura tjestenine, sočna puretina, umak koji ne dominira nego zaokružuje cijeli tanjir. Sve je bilo odmjereno, bez pretjerivanja, baš onako kako dobra kuhinja i treba izgledati.
Želim ponovo doći
I možda je ovo najbolji način da se opiše moj doživljaj: nisam razmišljala o tome kako bi fotografija hrane izgledala na društvenim mrežama, već koga bih sljedeći put povela sa sobom. To je, zapravo, najbolji kompliment koji jedan restoran može dobiti.
Izvor se razvija punom parom; uskoro predstavljaju signature jelo i signature koktel, a ja jedva čekam da mi se ukaže prilika da opet odem. Nema ovdje stvarno potrebe za velikim riječima ni gastronomskim egzibicijama. Ima iskrene želje da gost ode zadovoljan i da poželi ponovo doći.
Ja znam da hoću. I ne samo zbog one paste. Nego zbog osjećaja da je Sarajevo dobilo restoran koji poštuje svoju prošlost, ali se ne boji graditi novu priču. Obećavam: tebi se vraćam Izvore.
