Napisala: Mersiha Drinjaković
Snimci: Nikola Blagojević i Selma Hadžimuratović
Kad je Mirna Krpo (29), Mostarka sa sarajevskom adresom, prije nekoliko godina završavala studij arhitekture, osjećala je da joj nešto nedostaje. Na petoj godini studija, uz mentoricu Ognjenku Finci, koja je, kaže, iz nje izvukla sve najbolje, otvarao joj se jedan posve nov prostor: pejzažna arhitektura. “U magistarskom radu sam se usmjeravala polako prema zelenilu, a arhitekturu sam uvijek doživljavala kao nešto što ne može samo od sebe postojati. Kakvu god kuću da uradite, ako nemate bar jedno drvo, neki zeleni detalj, to nije to”, kaže Mirna, koja je na pola puta prema odbrani magistarskog rada otišla u Sloveniju, pronašla studij pejzažne arhitekture, te velikim zalaganjem i mimo svih rokova uspjela da u Sarajevu završi magistarski, a u Ljubljani odmah potom upiše doktorat. Bilo je to prije šest godina, a danas s osmijehom priznaje kako nije bila svjesna u šta se upušta. “Ne mogu reći da sam bila zrela, imala sam 23 godine i provela dvije godine radeći na doktoratu. I to je bila moja životna škola, mimo akademskih obaveza.” Prije četiri godine vratila se u Sarajevo, sa svim položenim ispitima i prijavljenom doktorskom temom vezanom za segment avlija i graditeljskog naslijeđa u Sarajevu, a kroz to istraživanje, po Mirninoj želji, vodila ju je profesorica Lemja Chaboouh Akšamija.
Zelene fasade
Za ljubav prema prirodi i zelenilu najviše je zaslužan Mirnin pokojni djed Slavko, otac njene majke, Ljubljančanke koja se udala za Mostarca. “Ja sam vrlo neobičan spoj – pola Hercegovka, pola Slovenka”, smije se Mirna, danas jedina pejzažna arhitektica u BiH. S velikom strašću govori nam o pejzažnoj arhitekturi i pomalo joj smeta kad je ljudi poistovjećuju s vrtnom umjetnošću ili hortikulturom. “Pejzažna arhitektura je spoj ljepote biljnog svijeta, umjetnosti, historijskog naslijeđa, arhitekture i inspiracije u prirodi”, pojašnjava.
Pejzažna arhitektura podrazumijeva uređenje svakog otvorenog prostora , od najmanje okućnice, pa do parkova, trgova i blokova. Ona obuhvata modeliranje terena, sadnju i upotrebu vegetacije na najljepši mogući način, uz upotrebu vodenih površina i oživljavanje prostora upotrebom arhitektonskih elemenata.
Imajući sve to u glavi, Mirna je prije tri godine osnovala Landscape studio AvliYa, koji nudi usluge segmenata pejzažne arhitekture eksterijera i enterijera. “Kad radiš ono što voliš, nema šanse da ne uspiješ”, govori s velikim ubjeđenjem. Iako je njezin put mukotrpan, praćen razbijanjem predrasuda vezanih za pejzažnu arhitekturu, sretna je kada po gradu vidi rezultate svog rada. Njezini rani radovi bili su vertikalni zeleni zidovi, za koje je inspiraciju našla u djelima svog uzora, francuskog botaničara Patricka Blanca. Mirna je pokušala prenijeti Blancov rad, zelene fasade, na prostore u Sarajevu. U početku je radila dosta restauracija već postojećih zelenih zidova, a danas njeni radovi krase mnoge restorane i kafiće. Također, uradila je idejno rješenje za visočki Trg žrtava genocida u Srebrenici, zadužena je za projekat pejzažne arhitekture Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH, koji će uskoro početi s realizacijom, kao i za hortikulturni projekat uređenja biciklističke staze. Posebno je ponosna na svoje djelo u restoranu Food Market, u kojem je “posadila” dva stabla visine devet metara, dopremljena iz Slovenije jer u BiH tako velike sadnice nije mogla pronaći, a u čemu su joj morali pomoći – alpinisti. Drugačije se, veli, nisu mogli uraditi viseći zeleni elementi.
Inače, kao ispomoć u uređenju zelenih površina, Mirna često zna pozvati djecu svojih prijatelja ili iz komšiluka, kao i studente hortikulture, kao što je to bio slučaj na uređenju Roditeljske kuće, sa kojim se ukoštac uhvatila prije dvije godine. Lani je organizovala akciju “Biljka za osmijeh roditelja i djeteta”, pozvavši roditelje da doniraju po jednu biljku, a onda je ta sadnica dobila ime po njihovom djetetu. “U radnoj akciji je učestovalo preko 30 osoba. I, što je nevjerovatno, jer većina tih ljudi nikad ranije nije bila u doticaju sa sađenjem, svaka od tih biljaka se primila i preživjela! Jer je sve rađeno od srca.”
Kad se male ruke slože…
I ovog aprila, Mirna je organizirala akciju uređenja parka oko Roditeljske kuće, pod nazivom “Djeca farbaju za djecu”, u kojoj su pored mališana njezinih prijatelja učestvovali i oni koji su pobijedili bolest. Nakon sadnje novih biljaka, koje će upotpuniti prostor oko Roditeljske kuće, Mirni ostaje još i uređenje zelenog krova na kući, a nada se da će do 26. aprila, kad je planirao otvorenje ovog objekta, sve biti završeno. “Od djece dobijete najbolje ideje. Ona su najiskrenija i od njih možemo naučiti puno više nego od odraslih”, govori Mirna i pominje svoju malu pomagačicu, sedmogodišnju Scarlett, kćerku njenih prijatelja Matta i Julie, američkog bračnog para, koji su joj svesrdno pomogli s donacijama za uređenje.
Dok razgovaramo, Mirna s velikim zadovoljstvom citira pisane riječi Dževada Karahasana koje se dotiču njezine oblasti interesovanja: “Očigledno je da se u strukturi kuće, u strukturi i funkcionalnoj distribuciji njezinih vrtova, ponavlja igra obrnutog odražavanja koju smo prepoznali u strukturi grada i u odnosu čaršije i mahale.” Osim u djelima ovog našeg poznatog pisca, Mirna inspiraciju crpi slušajući sevdalinke u izvedbi Amire Medunjanin. Povijenoj nad crtežima u svojoj radnoj sobi, Amirin sevdah često joj da motivaciju i energiju za novu ideju.
