Porast nasilja među djecom danas može se objasniti kroz nekoliko faktora, a jedan od najbitnijih je uticaj digitalnih medija i društvenih mreža: Djeca su sve više izložena nasilnim sadržajima putem interneta, video igrica i društvenih mreža. Ove platforme često normaliziraju nasilno ponašanje, a djeca onda imitiraju u realnosti ono što vide u virtuelnom prostoru. Osim toga, cyberbulling već je odavno veliki problem na globalnoj sceni, jer omogućava nasilje anonimno ili na distanci.
Stres i pritisak
Život današnjice nosi mnogo stresa i pritiska, uključujući akademske uspjehe, društvene norme i porodične okolnosti. Djeca koja se nose sa visokim nivoom stresa mogu biti sklonija ispoljavanju agresije. Također, tu je i slaba emocionalna pismenost i vještine rješavanja konflikata. Djeca danas ne razvijaju dovoljno emocionalne vještine koje im pomažu da se nose sa frustracijom ili razočaranjem na konstruktivan način. Nasilje može postati način na koji izražavaju svoju nemoć ili ljutnju.
Disfunkcionalna porodična dinamika: Djeca koja odrastaju u porodicama sa visokim nivoom stresa, sukoba ili čak nasilja mogu takvo ponašanje prihvatiti kao normalno i manifestirati ga u školi ili među vršnjacima.
I naravno, tu je i faktor na koji možemo i najviše uticati: nedovoljno socijalne podrške i sistemske prevencije. Škole i institucije u većini slučajeva nemaju efikasne programe prevencije nasilja ili ne pružaju dovoljnu podršku djeci koja su žrtve nasilja ili sama pokazuju nasilno ponašanje.
Povećan rizik
U zemljama poput BiH gdje su evidentni siromaštvo, nejednakost, nedostatak kvalitetnih obrazovnih i socijalnih usluga, kao i postojanje političke nestabilnosti, povećan je rizik od nasilnog ponašanja među djecom. U takvim kontekstima, nasilje može biti posljedica svakodnevnog preživljavanja u neizvjesnim okolnostima.
I da, još osjećamo posljedice pandemije: ona je donijela izolaciju, promjene u društvenim strukturama, gubitak redovnih aktivnosti i porast nesigurnosti, što je doprinijelo emocionalnim problemima kod djece, a time i povećanju agresivnih ponašanja.
Osim toga, potrebno je raditi na više nivoa kako bi se djeca zaštitila, jer nije samo fizičko nasilje ono što se dešava djeci, tu su i ekonomsko, te mentalno, a sve ove vrste nasilja prisutne su kako u porodici, tako i na ulici te u školi. Potrebno je promijeniti način razmišljanja o vaspitanju djece. Za takav korak važna je podrška svih aktera u društvu kako roditelja, vlasti, tako i medija.
Rješavanje ovog problema zahtijeva multidisciplinarni pristup, uključujući bolje obrazovanje o emocionalnoj inteligenciji, jačanje sistema podrške i pojačanu kontrolu nad digitalnim sadržajima kojima su djeca izložena.
