Nekad je dovoljan jedan vikend da porodica više ne može bježati od onoga o čemu je godinama šutjela. Jedna kuća. Jedan otok. Jedna odluka o prodaji porodične zemlje. I ljudi koji se, iako se poznaju cijeli život, odjednom moraju pogledati nekim novim očima.
Upravo iz takve situacije počinje „Male stvari“, film hrvatskog reditelja i scenariste Zvonimira Jurića, hrvatsko-slovensko-srbijanska koprodukcija, prikazan u Takmičarskom programu 32. Sarajevo Film Festivala.
Tokom jednog zimskog vikenda sestre Anica i Irena, zajedno s Irenino dvoje djece, dolaze na udaljeni otok. Tamo ih čekaju otac i njihov brat Ivan, šutljivi samotnjak. Povod okupljanju naizgled je sasvim konkretan: otac želi prodati porodičnu zemlju. Ali ono što počinje kao razgovor o zemlji vrlo brzo postaje razgovor o porodici – odnosno o svemu onome što se u porodicama često ne izgovara.
Stara kuća postaje prostor iz kojeg nema lakog izlaza. Tu više nema svakodnevnih obaveza iza kojih se možemo sakriti, nema telefona koji će prekinuti neugodan razgovor niti nekog novog dana koji će omogućiti da se problem odgodi. Ostaju oni sami – sa svojim odnosima, uspomenama, ranama i odlukama.
U filmu nema mnogo malih stvari, sve su životno važne: porodica, pripadanje, novac, zemlja, roditeljska očekivanja, briga za druge, usamljenost i pitanje šta smo spremni izgubiti da bismo sačuvali ono što nam je važno. I, kako najava filma otkriva, jedno od njih morat će podnijeti najveću žrtvu.
Marija Škaričić u centru porodične priče
Glavnu žensku ulogu, Anicu, igra Marija Škaričić, dok je u ulozi njenog oca bh. glumac Izudin Bajrović. Irenu igra Ivana Roščić, a u filmu su još Juraj Lerotić, Bepina Baričević, Borna Mihovilović i drugi. Posebno je zanimljivo da su Bepina Baričević i Borna Mihovilović debitanti.
Škaričić i Sarajevo imaju vlastitu filmsku historiju: glumica je za svoje uloge već osvajala Srce Sarajeva, a sada se na festival vraća u filmu koji je mnogo više od klasične porodične drame. Jer Anica nije samo jedna od članica porodice koja dolazi na otok. Ona je, prema festivalskom opisu, jedina koja je odlučna sačuvati njihov krhki svijet od propadanja.
Meni je jedno od najzanimljivijih pitanja filma: štapokušavamo sačuvati kada kažemo da čuvamo porodicu? Kuću? Zemlju? Uspomene? Ili ljude koji su, uprkos svemu, još uvijek tu?
Jurićev povratak u Sarajevo
Za Zvonimira Jurića Sarajevo je posebna festivalska destinacija. Rođeni Osiječanin iza sebe ima dugometražne, kratke i dokumentarne filmove. Njegov kratki film „Žuti mjesec“ osvojio je Srce Sarajeva za najbolji kratki film 2010. godine. Sada se vraća s filmom koji je u Puli već privukao pažnju filmske kritike: na polovini festivala „Male stvari“ bile su najbolje ocijenjeni film prema kritici.
„Male stvari“ ne proizvode veliku buku. Trenuci na platnu su satkani i od tišine, pogleda, pauza između rečenica i onoga što likovi ne uspijevaju izgovoriti.
Dok protiču minute filma shvatam po ko zna koji put kako se život svima nama rijetko raspadne zbog velike stvari, zbog krupnice. Češće ga promijene sitnice koje smo godinama prešućivali.
A kada se porodica jednom ponovo nađe za istim stolom, više nije važno samo ko će dobiti zemlju. Važno je ko će ostati zajedno. I zašto.
