Catherine Connolly ušla je lani u historiju kao treća žena izabrana na funkciju predsjednice Irske, nakon Mary Robinson i Mary McAleese. Njena pobjeda na predsjedničkim izborima 2025. doživljava se kao snažna politička i društvena poruka, posebno jer je riječ o političarki koja dolazi iz lijevog, nezavisnog i izrazito društveno angažiranog miljea.
Rođena 1957. u Galwayu, Connolly je po struci pravnica, a prije ozbiljnog ulaska u politiku radila je i kao klinička psihologinja. Dugi niz godina bila je profesorica i aktivistica, a javnost ju je upoznala kao vrlo glasnu zagovornicu ljudskih prava, socijalne pravde, prava žena i prava Palestinaca. Bila je gradonačelnica Galwaya, zastupnica u parlamentu i jedna od najprepoznatljivijih nezavisnih političarki u zemlji. Za Catherine mediji pišu kako je godinama odbijala strogu partijsku disciplinu i često glasala po vlastitoj savjesti, čak i kada je to značilo sukob s političkim strukturama.
Često je opisuju kao “socijalistkinju i pacifistkinju”, a sama Catherine za sebe kaže da vjeruje u politiku koja mora ostati humana. Tokom predsjedničke kampanje insistirala je na temama mira, neutralnosti, klimatskih promjena i društvene jednakosti. U inauguracijskom govoru obećala je da će njen mandat biti posvećen “miru, neutralnosti i klimatskoj pravdi”.
Irski jezik
Posebno je zanimljiv njen odnos prema irskom jeziku i identitetu. Connolly tečno govori irski i obznanila je nakon izbora na funkciju da će upravo irski biti “radni jezik predsjedničke rezidencije”. Time je željela poslati poruku o očuvanju kulturnog identiteta u vremenu globalizacije. Istovremeno svojim sunarodnjacima je obećala kako će djelovati kao “inkluzivna predsjednica” i promovisati raznolikost te biti “glas mira”.
Za Izrael je u jednom trenutku rekla da djeluje kao “genocidna država”, a kontinuirano insistira na pravima Palestinaca i humanitarnim pitanjima
Poznata je i po tome što veoma emotivno govori o Gazi i Palestini. Tokom jednog govora u parlamentu gotovo je zaplakala govoreći o djeci stradaloj u ratu, što je u Irskoj izazvalo ogromne reakcije.
Catherine dolazi iz velike porodice i majka je dva sina. Majka joj je umrla kad je imala devet godina, a otac je radio u lokalnom brodogradilištu. Kao studentica volontirala je u katoličkoj organizaciji koja je pomagala starijim osobama i bila aktivna u zajednici.
Tokom cijele karijere ostala je poznata po tome što vrlo često nosi jednostavnu odjeću i gotovo nikada ne insistira na “političkom imidžu”. Irski mediji su znali pisati da djeluje više kao univerzitetska profesorica ili aktivistica nego predsjednica države. Ljudi koji je poznaju često kažu da nije izgubila “profesorski način obraćanja” — čak i kada govori o najkompleksnijim političkim pitanjima, djeluje kao neko ko pokušava objasniti, a ne dominirati.
Ljubiteljica knjiga
Opsesivno voli knjige i često govori kako je upravo čitanje oblikovalo njen politički pogled na svijet. U jednom intervjuu rekla je sljedeće:
“Ako želite razumjeti ljude, morate prvo naučiti slušati njihove priče”
