Bosna i Hercegovina nikad nije bila zemlja skijaša. Mada je i tu bilo izuzetaka koji potvrđuju pravilo (Ajdin Pašović, prvi bh. skijaš koji je nastupio na Olimpijskim igrama – u Innsbrucku 1976.), što je samo po sebi temelj za razmišljanje, s obzirom na planine koje imamo.
U Visokom se gajila tradicija rukometa, ali skijanje jednostavno nije bilo na mapi. Posebno ne u visočkom naselju Mulići, u kojem se skijati moglo eventualno na asfaltu. Tamo, u Mulićima, ponikla je Elvedina Muzaferija, koja će u augustu napuniti 25. godinu. Roditelji su joj, reći će nam, kupili prve skije, pa nam se prirodno nametnulo pitanje kolika je njihova briga sada kad je vide kako juriša stazama. “Oboje ih je strah. Znam da nikad ne gledaju samu trku, već live-timing, ne i prenos na televiziji. Tek kad završim, onda pogledaju snimak. Znam da brinu, ali mislim da su se dosad navikli. Bolje da jesu, inače bi pogubili živce”, dodaje s osmijehom.
Elvedina se prisjeća kako ju je nakon škole u Visokom otac svakog dana vozio u Sarajevo, odakle bi se s ekipom skijaša uputila na Bjelašnicu, na trening. Znala je odspavati u kombiju, jer je bila preumorna, ali nikad toliko da bi odustala od svoje velike ljubavi i onoga što ju je najviše usrećivalo: jurišanje na skijama ka cilju. “Najbolji osjećaj na stazi je kad nemaš stopostotnu kontrolu. U suštini, mi treniramo da se snađemo u situacijama kad nismo pod kontrolom. Znači da smo na stazi uglavnom izvan kontrole, a tad su i najbolji rezultati, jer ako imaš osjećaj da sve konce držiš u svojim rukama, onda si spor i nećeš doći do cilja. Mora biti adrenalina”.
Skijanje je jedan od najopasnijih sportova na svijetu, i Elvedina to jako dobro zna. Pitamo je da li je ikad imala situaciju u kojoj je pomislila ovo će završiti loše. “Nisam, ali sam se pomirila sa činjenicom da u svakom trenutku nešto može krenuti krivo. Navikneš se na to i ne razmišljaš o takvom scenariju. Znam da mogu završiti u helikopteru (na medicinskoj evakuaciji, op. aut) ili u cilju – i biti jako sretna, ili završiti u sigurnosnoj mreži. Jednostavno navikneš.”
Kad je na samom startu utrke Elvedina razmišlja o dijelu staze na kojem inače ima problem, a kad utrka počne – onda potpuno očisti um od misli. “Sve se tako brzo dešava da nema vremena za razmišljanje, samo za djelovanje. Za skijanje!”
Poznati sportski novinar Momir Jelovac, koji je karijeru započeo na nekadašnjoj Televiziji Sarajevo, a kasnije kao freelancer radio za velike svjetske servise poput Eurosporta i BBC-ja, zapisat će u tekstu o Elvedini za Al Jazeeru sljedeće: “Samo oni koji su se bavili skijanjem, posebno brzim disciplinama, znaju koliko je to teško i opasno. Za brzine koje prelaze 100 kilometara na sat skijaš mora biti besprijekorno pripremljen fizički, tehnički i taktički, a da ne podvlačim značaj različitosti profila koji mora imati prateći tim. Kada bismo mjerili Elvedinine rezultate tim aršinima i uspoređivali sa skijašicama koje su danas bile ispred, Elvedina je već na postolju. Skijaške velesile u budžetu imaju milione eura, sponzore koji pune kase federacija, a iza sebe medijsku mašineriju.”
Ko podržava našu skijašicu?
Pošto nismo skijaška velesila, Elvedinu pitamo šta je najvažnije što njoj treba da bi dalje razvijala svoje vještine i postizala vrhunske rezultate. “Treba nam zakon o sportu na državnom nivou. Ne samo zato da se pomogne sportistima koji su na vrhunskom nivou, već zato da se napravi sistem koji će praviti sportiste od samih početaka. Nije poenta da pomoć stiže kad se postigne rezultat, već da podrška postoji od samog početka nečijeg bavljenja sportom.”
U trenutku nastajanja ovog teksta prije dvije godine, komercijalni sponzori Elvedine Muzaferije su BH Telekom i ASA Osiguranje, a podršku dobija od brenda Turističke zajednice Kantona Sarajevo – Visit Sarajevo i Ministarstva kulture i sporta KS-a. Njih treba istaći i pohvaliti za prepoznavanje Elvedine kao sportistkinje u koju se treba i mora ulagati. I ujedno bi ovaj tekst bio poziv za sve one koji su na poziciji moći, gdje se donose odluke o usmjeravanju budžetskih sredstava, da djeluju, ne samo u slučaju Elvedine, već i na stateškim rješenjima koji će nam donijeti vrhunske rezultate u sportu. Rezultate iza kojih stoji i država, a ne samo nevjerovatna upornost i volja pojedinaca.
Neobičan brak
U Norveškoj, gdje je bila na takmičenju pred svoj dvodnevni martovski dolazak u BiH, od kojeg smo joj “ukrali” dva sata za intervju i snimanje, od uzbuđenja je na aerodromu zaboravila jaknu koju je kupila na putu za Oslo. “Ne znam kako se to desilo, inače nikad ništa ne zaboravljam”, kazala nam je.
U julu će biti četiri godine kako je uplovila u bračnu luku sa Zeničaninom Aldinom Duranovićem, oficirom Oružanih snaga BiH. “Znali smo oboje od početka da će ovo biti jedan neobičan brak. Kad god ima slobodne dane, sa mnom je na skijaškim turnejama; ako ne može uzeti slobodnu sedmicu, onda na utrku dođe za vikend. Jedino što ja nemam vremena da s njim provodim vrijeme.” Ali, Aldin je razumije i podržava.
Kada je u februara 2024. ispisala historiju bh. skijanja pobijedivši u utrci spusta na Evropa kupu, Elvedina Muzaferija poslala je važnu poruku svima nama, kompletnom društvu koje se bori s ogromnim problemom nasilja nad ženama:
“Ne mogu biti tako sretna s obzirom da je danas Dan žalosti. Ovu pobjedu želim posvetiti svim djevojkama i ženama koje su žrtve porodičnog nasilja, znajte da sam uz vas i da nikada nije kasno da reagujete.”
Kad se nađete u poziciji da vas hvale i slave, a vi u tim trenucima mislite na druge i na ono što vaše riječi mogu proizvesti kao efekat na društvo – e, u tome je veličina jednog sportiste. Jedne sportistkinje.
Najbolji rezultat
Samo nekoliko dana nakon uspjeha u Crans Montani, Elvedina je na utrci Svjetskog kupa u Švicarskoj te 2024. ostvarila četvrto najbolje vrijeme, čime je također postavljen najbolji rezultat u historiji bh. skijanja na Svjetskom kupu.
Elvedina Muzaferija završila je svoj nastup na netom završenim Olimpijskim igrama u disciplini Super-G. Sa vremenom 1:25.85 ostvarila je 16. mjesto, što je najbolji plasman u historiji Bosne i Hercegovine na Zimskim olimpijskim igrama
Elvedini želimo da bude zdrava i sretna, i da nastavlja ostvarivati svoje snove. A ona ima i jednu posebnu: voljela bi imati drugaricu skijašicu iz BiH – da na takmičenjima, na koja obično ide sama, ima nekog s kim će se smijati i radovati.
I na kraju, ne manje važno, nešto što vas želimo zamoliti kad budete pročitali ovaj tekst: Elvedina i slični njoj su osobe koje želimo slaviti u društvu, a da bismo ih popularizirali, učinili svojevrsnim herojima i heroinama nacije, oni trebaju imati i vlastitu, a ne samo medijsku vidljivost. Pronađite na društvenim mrežama njezine profile na Instagramu i Facebooku i počnite je pratiti – sigurni smo da ćete dobiti inspirativan sadržaj. I nama je ovo kratko, ali slatko druženje s Elvedinom bila inspirativna životna lekcija.
