Mnogo je žena prošlo kroz moj život, i sve one su ostavile trag u njemu, naučile me važnim lekcijama, stajale uz mene kad je to bilo važno, ili jednostavno prisustvom pokazivale da sam im važna. Alma je jedna od njih.
Upoznala sam je davno, u vremenima kad su odnosi među ljudima, tako mi se sad čini, bili puno čvršći, dnevna mrežna pojavnost nije postojala i sve što smo imali za reći jedni bismo drugima govorili uživo.
Alma Musliović je bila mlada manekenka, s pogledom punim ambicije i energije, a ja mlada novinarka s nepoljuljanom vjerom u bolji svijet za koji se mogu izboriti. Alma je danas uspješna poslovna žena, vodi modnu agenciju NovamaS, školu za male manekene, organizuje modne revije, ali ono što me iznova najviše dirne jeste njena posvećenost humanitarnom radu — i ta sposobnost da uvijek vidi čovjeka iza titule.
Dobro ljudsko biće
Često sam je viđala, i viđam je i danas, u buregdžinici Nagib. Za one koji ne znaju ona je Nagibova kćerka. Ni ona ni njena sestra Mediha, bh. glumica, nisu bježale od posla koji ih je nenametljivo usmjerio na puteve koje su same odabrale. Uprkos svemu što je danas: direktorica modne agencije NovamaS, organizatorica revija, žena koja vodi školu za male manekene, humanitarka, Alma je prije svega dobro ljudsko biće. I to biće mi izaziva veliku radost kad se svaki put kao dijete ozari jer je nešto o njoj objavila Gracija. Njoj je to važno a meni je važno što je njoj važno.
Znam koliko je zauzeta. Znam koliko obaveza nosi kroz dan. Znam koliko je dan kratak kada vodite biznis, brinete o drugima i stalno ste u pokretu. I opet je imala vremena za mene.
U periodu kada se naš život sveo na brigu, terapije i oporavak, Alma je dolazila pod prozor. Uvijek s nečim u rukama, ali najviše sa riječima koje su mi razgaljivale srce. O ovoj ženskoj solidarnosti imam primjera za tri knjige. O Almi i Almama koje uskaču kad je najpotrebnije.
Možda je to i najdublja definicija brige — kada neko ko ima hiljadu razloga da bude odsutan, odluči biti prisutan. A ja sam odlučila da znaju da sam zahvalna za svaki poziv, dolazak, za svaki čin dobrote. Ta solidarnost i briga o meni, o nas dvoje, koja nas je grijala – nije tražila pažnju i utoliko mi je dragocjenija.
