Šta su klimatske promjene i kako nastaju?
Prema Međuvladinom panelu za klimatske promjene (IPCC), glavni uzrok savremenih klimatskih promjena je ljudska aktivnost, prije svega sagorijevanje fosilnih goriva (uglja, nafte i plina), industrijska proizvodnja i intenzivna poljoprivreda. Ove aktivnosti dovode do povećanja koncentracije stakleničkih gasova u atmosferi, poput ugljičnog dioksida (CO₂) i metana (CH₄), koji zadržavaju toplotu i uzrokuju porast globalne temperature.
Naučni konsenzus je jasan: prirodni faktori, poput Sunčevih ciklusa ili vulkanske aktivnosti, ne mogu objasniti brzinu i intenzitet zagrijavanja zabilježenog od sredine 20. stoljeća.
Približnije objašnjenje dao je Srđan Ristić, meteorolog Una televizije.
”Pojam klimatskih promjena ću objasniti iz ugla poljoprivrede i pojmom koji je izbor većeg broja ljudi, jer nije previše skup, a povećava prinose. Govorim o plastenicima i staklenicima i o efektu staklene bašte. Staklo propušta sunčevu svetlost do biljaka, a kada se jedan dio tih zraka odbije od zemlje i krene nazad ka nebu, oni ostaju zarobljeni u prizemnom sloju. Te je zato tu vazduh topliji i vlažniji. Nekim biljkama to odgovara i onda njihov razvoj ne zavisi od padavina.
Cijelu planetu treba posmatrati kao jedan plastenik ili staklenik, a atmosfera predstavlja to staklo. Krenimo od toga kako se zagrijavamo.”
Većinu toplote, nastavlja naš sagovornik, Zemlja dobija od Sunca, jedan dio tlo apsorbuje, a jedan dio se odbija uvis. “Da nema atmosfere, sva toplota bi otišla u svemir, međutim, zbog gasova sa efektom staklene bašte, to se ne dešava; jedan dio toplote se odbije od njih i ponovo vrati ka tlu. Tako se zraci odbijaju gore–dole u prizemlju. Da nema atmosfere, prosječna temperatura planete bi bila -15 stepeni, a sa atmosferom je +18. Da naglasim, razlika je čak 33 stepena.”
Priroda je, tumači Ristić, ove gasove, među kojima su glavni: ugljen-dioksid, metan i vodena para, rasporedila u pravoj mjeri i duže vrijeme je sve bilo u ravnoteži. Mada, našim nemarom, njih ima sve više, te je stoga njihov broj u atmosferi sve veći i rezultat je – toplija planeta. “Sad se dovodi u pitanje, odakle nama toliko ugljen-dioksida u vazduhu. Odgovor su industrija i fosilna goriva. Većina energije koju ljudi širom svijeta koriste dolazi od sagorijevanja fosilnih goriva, odnosno uglja, nafte i gasa. Što se više sagori, to je više ugljen-dioksida, a ugljen-dioksid je ‘dosadan’ gas, koji kada se jednom nađe u atmosferi, ne može lako iz nje da se izbaci. Tako da i kada jednog dana prestanemo da ga emitujemo, prirodi će biti potrebno mnogo vremena da se vrati u normalu”, zaključuje Ristić.
Razvoj klimatskih promjena na globalnom nivou
Globalna prosječna temperatura Zemlje već je porasla za više od 1°C u odnosu na predindustrijski period. Iako se ova promjena može činiti malom, njene posljedice su ogromne – od topljenja ledenjaka i porasta nivoa mora do poremećaja ekosistema i sve češćih ekstremnih vremenskih događaja.Izvještaji IPCC-a upozoravaju da bi, bez hitnog i drastičnog smanjenja emisija stakleničkih gasova, globalno zagrijavanje moglo premašiti prag od 1,5°C, čime bi se povećao rizik od nepovratnih promjena u prirodnim sistemima. Posebno su ugrožene regije jugoistočne Evrope, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Klimatske promjene u BiH: Šta govore podaci i struka?
O tome šta mjerenja zaista govore, razgovarali smo i s meteorologom Sanelom Avdićem.
Dugogodišnja mjerenja temperature i padavina
Na pitanje šta konkretno pokazuju dugogodišnja mjerenja u BiH, Avdić ističe:
„Dugogodišnja mjerenja pokazuju da se klima u Bosni i Hercegovini značajno promjenila. Prosječne temperature su u stalnom porastu, posebno od kraja 20. stoljeća pa do danas. Ljeta su sve toplija i duža, dok su zime kraće, blaže i sa znatno manje snijega nego ranije.
Promjene osjetimo i na padavinama, koje više nisu toliko ravnomjerno raspoređene tokom godine. Umjesto čestih i umjerenih kiša, sve češće imamo kratke periode sa vrlo jakim padavinama, što dovodi do bujičnih poplava, dok se u drugim dijelovima godine javljaju dugotrajne suše. Snježni pokrivač se zadržava kraće, posebno u nižim i brdskim predjelima, što utiče na vodne resurse.
Ovi podaci jasno govore da se vremenski obrasci mijenjaju i da klima više nije stabilna kao ranije.“
Kako znamo da se klima zaista mijenja?
Avdić naglašava da postoje jasni i ponovljivi pokazatelji klimatskih promjena:
„Najpouzdaniji pokazatelji klimatskih promjena u BiH su dugoročni trendovi koji se stalno ponavljaju:
– Porast prosječne godišnje temperature u skoro svim dijelovima naše zemlje
– Sve češći i intenzivniji toplotni valovi tokom ljeta
– Smanjenje broja dana sa snijegom, posebno u nizinama
– Porast broja ekstremnih vremenskih pojava (poplave, suše, oluje, grad)
– Promjene u godišnjim dobima – proljeće dolazi ranije, a jesen traje duže
Ono što je važno napomenuti jeste da se ove promjene ne dešavaju povremeno, već se ponavljaju iz godine u godinu, što potvrđuje da nije riječ o slučajnim vremenskim oscilacijama, nego o stvarnim klimatskim promjenama.“
Najranjiviji dijelovi Bosne i Hercegovine
Prema Avdiću, klimatski rizici nisu jednako raspoređeni:
„Najranjiviji dijelovi BiH su oni gdje se klimatski ekstremi najbrže i najviše osjećaju, a to su:
– Riječne doline i nizijski krajevi – često su izloženi poplavama zbog obilnih padavina i bujičnih rijeka
– Hercegovina – posebno osjetljiva na dugotrajne suše, visoke temperature i nedostatak vode
– Planinski predjeli – bilježe smanjenje snijega, što utiče na izvore vode, hidroenergiju i zimski turizam
– Poljoprivredna područja – sve više trpe štete zbog suše, grada i nepredvidivog vremena
Razlozi ranjivosti su kombinacija prirodnih faktora (reljef, klima) i ljudskih faktora, poput nedovoljne zaštite od poplava, slabe infrastrukture i neprilagođene poljoprivrede.“
Najteže moguće posljedice
– Smanjenje poljoprivrednih prinosa, što utiče na cijene hrane i egzistenciju stanovništva
– Češće i razornije poplave, sa velikim materijalnim štetama
– Negativan uticaj na zdravlje ljudi, posebno starijih i hroničnih bolesnika zbog vrućina
– Ekonomske štete i migracije stanovništva iz najugroženijih područjaOve posljedice ne utiču samo na prirodu, nego direktno pogađaju svakodnevni život ljudi.“Na pitanje o spremnosti sistema, Avdić je jasan:„Bosna i Hercegovina ima osnovni sistem praćenja vremena i klime, ali on još uvijek nije dovoljno razvijen niti u potpunosti efikasan. Postoje meteorološke stanice i prognoze, ali:
– Mreža mjernih stanica nije dovoljno gusta
– Upozorenja ponekad stižu kasno ili nisu dovoljno precizna
– Saradnja između institucija nije uvijek dobra
– Građani često ne dobiju jasne informacije kako da se zaštite
Zbog toga se može reći da sistem postoji, ali ga je potrebno još unaprijediti kako bi se smanjile štete i bolje zaštitilo stanovništvo.“
Bosna i Hercegovina je, uz podršku međunarodnih organizacija, izradila Nacionalni plan prilagodbe klimatskim promjenama, ali ključni izazov ostaje njegova primjena u praksi. Bez političke volje, ulaganja i koordinacije institucija, dokumenti ostaju mrtvo slovo na papiru.
Iz perspektive istraživačkog novinarstva, ključno pitanje više nije da li se klimatske promjene dešavaju, već ko snosi odgovornost za spor odgovor sistema i da li su građani pravovremeno informisani i zaštićeni.
“Ovaj proces ne treba da vas plaši, ali treba da budete oprezni i pratite savete meteorološkog zavoda.
Ono što možete jeste da birate obnovljive izvore energije kad god možete: vetar, vodu, ali pre svega sunce. U našem regionu ima godišnje oko 250 sunčanih dana, a samim tim i više od 2.200 sunčanih sati. Za razliku od sunca, vetar se u Bosni i Hercegovini posebno može iskoristiti na planinama i u Hercegovini. Tako ćemo imati i čistiju planetu i manje oluja i vremenskih ekstrema.
Treba da čuvamo prirodu, pre svega šume. Ili da krenemo od nečeg najjednostavnijeg.
Ono što svako od nas može jeste da razumno troši i ne kupuje sve. Kada kažem „sve“, mislim bukvalno na sve. Iza svakog detalja i predmeta oko nas krije se potrošena energija. Voda sa česme je došla do nas pomoću pumpi, za koje je bila potrebna energija. Kada kupite majicu ili neku odeću, razmislite da li vam je baš ona potrebna, pošto je za svaki komad garderobe bilo potrebno utrošiti neki vid energije, a do nje se, nažalost, uglavnom i dalje dolazi sagorevanjem fosilnih goriva.
Naravno, najveće i najmoćnije zemlje na svetu su glavni krivci za globalno zagrevanje, jer one emituju najviše ugljen-dioksida. Međutim, ukoliko svako od nas krene prvo od sebe, vidljiv napredak biće očigledan”, dodao je Ristić.
Klimatske promjene u Bosni i Hercegovini nisu budući scenarij, već sadašnjost potvrđena podacima, mjerenjima i iskustvima građana. Bez ozbiljnog, sistemskog i transparentnog pristupa, posljedice će biti sve teže – ekonomski, društveno i zdravstveno.
