U Evropskoj kući kulture i nacionalnih manjina u Sarajevu, 16. jula s početkom u 19 sati, bit će održana promocija knjige „Ne talasaj“, prvenca autorice Lejle Hadžimešić.
Riječ je o zbirci kratkih priča koja kroz subjektivni doživljaj rata, porodično pamćenje i ženske generacije donosi snažan književni portret Sarajeva, odrastanja, trauma, humora i života koji se nastavlja uprkos svemu.
Knjiga polazi od iskustva opsade Sarajeva, ispričanog iz perspektive tinejdžerke, ali se ne zadržava samo na ratu. Kroz priče o poslijeratnim posljedicama, bolesti, odlascima, migracijama i svakodnevnim borbama, autorica gradi intiman, emotivan i istovremeno univerzalan prostor sjećanja.
U osvrtu na knjigu, filozof i univerzitetski profesor na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Lino Veljak ističe da je Lejla Hadžimešić „odlična stilistica i još bolja pripovjedačica“, naglašavajući da njene priče istovremeno rastužuju i nasmijavaju. Prema njegovim riječima, upravo humor kojim autorica piše o najtežim iskustvima ne umanjuje zlo i traumu, nego ih dodatno razotkriva.
„Od priča o tinejdžerskim danima i odrastanju u opkoljenom i granatiranom Sarajevu do poratnih godina obilježenih neizbrisivim sjećanjima na traume, Lejla Hadžimešić čitatelja vodi kroz rekonstrukciju vlastitog odrastanja i sazrijevanja. Sve to čini impresivno, vrhunskim umijećem pripovijedanja, zbog čega konačni učinak ove male, ali višestruko impozantne zbirke priča može biti upravo katarzičan“, ističe Veljak.
Veljak posebno naglašava da „Ne talasaj“ zaslužuje međunarodnu recepciju, ističući da bi knjigu trebalo prevesti na značajne svjetske jezike kako bi, kako navodi, Lejlino ime moglo zablistati i na evropskoj književnoj sceni.
“Ova knjiga zaslužuje međunarodnu recepciju. Dobro prevođenje ove vrste proze nije jednostavno, ali je pronalazak prevoditelja koji mogu ponuditi kvalitetan prijevod važna je zadaća koju treba pokrenuti što prije“.
Promocija knjige “Ne talasaj” otvara prostor za priče koje nadilaze prošlost i progovaraju o sjećanju, odrastanju, porodičnom naslijeđu i snazi književnosti da lično iskustvo pretvori u univerzalnu priču.
