Razgovarala Mersiha Drinjaković
Snimila Sanela Babić
Selma, možeš li, molim te, doći kod mene kući da radimo intervju, nisam u prilici da izlazim, puno bi mi pomogla? Tako je glasilo moje pitanje Selmi Krifici, jednoj od najvedrijih TV lica u našoj zemlji.
Godinama je poznajemo i gledamo na televiziji OBN: voditeljica je omiljene dječije emisije, ali je najveći trag ostavio projekat “Big Mama House”, iz kojeg je ponijela i nadimak Big Mama – koji i sada s ponosom nosi.
Njezina velika ljubav danas su društvene mreže, na kojima uživa status zvijezde. Humoristični skečevi koje snima za TikTok i Instagram postali su pravi hit, jer se u njima pronalazi “prosječan Bosanac i Hercegovac”. Sitnice iz svakodnevnog života Selma pretvara u komične situacije, što je publika nagradila hiljadama pregleda i komentara. Na Instagramu je prati 286.000 ljudi, dok na TikToku ima preko 340.000 pratitelja i preko 12 miliona lajkova.
Veliku podršku ima u suprugu Ernadu: dok Selma osmišljava sadržaje, on je često iza kamere. Zajedno vode i YouTube kanal “Selma Big Mama”, na kojem preovladavaju putopisni i lifestyle videi, a koji ima preko 56.000 pretplatnika.
“Naravno da ću doći, ništa se ne brini”, odgovorila je. U moju trenutno vrlo izazovnu svakodnevnicu Selma je unijela zarazni optimizam, i smijehom, makar na tren, rastjerala oblake. Pričale smo dugo i prisno kao da se znamo godinama, pričale smo o svemu…
Selma, koja je zadnjeg dana jula proslavila 42. rođendan, godinama vodi bitku s gojaznošću i problemima sa štitnom žlijezdom, što zahtijeva stručnu medicinsku pomoć. Njena borba s kilogramima traje, kaže, od rođenja, a iskustvo joj je pokazalo da debljina nije samo estetski, nego prije svega zdravstveni problem. I dok traje ta borba, Selma ne gubi ono što je čini posebnom, a to su smisao za humor, iskrenost, pozitivna energija i upornost.
Prije svega i najvažnije, kako si?
– Dobro sam, hvala na pitanju. Život je pun uspona i padova, ali ja se uvijek trudim da pronađem razlog za osmijeh. Naučila sam da i u teškim trenucima treba tražiti nešto lijepo, jer samo tako možemo ići dalje.
Znam da si izgubila puno kilograma, koliko tačno i kako si to uspjela?
– Do sada sam izgubila 35 kilograma, i to je proces koji traje više od godinu dana. To nije bio lagan put. Bilo je trenutaka kada sam s ponosom gledala rezultate, ali i onih kada sam se osjećala razočarano i iscrpljeno. Posebno teško mi je bilo u fazama kada sam se maksimalno trudila, a vaga je danima pokazivala isti broj. To je vjerovatno najgori osjećaj, jer čovjek uloži toliku disciplinu i energiju, a ne vidi pomak. Tek sam kasnije shvatila da je to sasvim normalno, da kilogrami “stoje”, a onda se iznenada pokrenu i krenu padati. To su bili trenuci kada sam najviše učila o strpljenju i o tome da se ne smije odustati.
Najveće promjene napravila sam kroz ishranu, fizičku aktivnost i disciplinu. Pored treninga, najviše su mi pomogli pješačenje i plivanje, jer su to aktivnosti koje volim i u kojima uživam. Takođe sam uvela pravilo da poslije 18 sati ne jedem ništa, što mi je pomoglo da steknem kontrolu nad svojim navikama i osjećam se lakše. Sve to zajedno donijelo je rezultate, ali i pokazalo da ovo nije samo dijeta ili prolazna faza, nego novi način života. Ipak, svjesna sam da sam tek na pola puta i da me čeka još puno izazova.
Kilogrami koje sam skinula su samo jedna bitka, ali prava borba tek počinje kada dođe do održavanja težine. Smatram da je upravo to najveći izazov, jer ovo nije cilj koji se postigne jednom pa se zauvijek završi. Ovo je proces koji traje cijeli život i zato ga tako i prihvatam. Naučila sam da nema prečica, da svaki dan moram iznova birati sebe i svoje zdravlje. Upravo ta odluka, koja se stalno ponavlja, mislim da je ključ mog uspjeha i da će me dovesti do toga da ostanem dosljedna do kraja.
Otkud upornost, otkud snaga volje?
– Snagu i motivaciju sam dobila tokom jedne obične šetnje, kada sam shvatila da se jedva krećem po ravnom terenu, da mi svaki korak predstavlja napor i da mi je sve teže. Tog trenutka sam osjetila da više ne mogu ovako i da sam dotakla svoj zid. Tada mi je “kliknulo” i shvatila sam da pravi izlaz nije u brzinskim dijetama i momentalnom gubitku kilograma, jer takvi rezultati brzo nestanu ako se vratim starim navikama.
Prvi put sam zaista shvatila da proces zahtijeva vrijeme i da ću kroz njega polako učiti prave navike koje će trajati cijeli život. Pokreću me rezultati, i svaki, pa i najmanji napredak daje mi vjetar u leđa. Shvatila sam koliko je život lakši s manje kilograma i koliko mi tijelo pruža mogućnosti kada mu dopustim da se kreće i diše. U tom procesu počela sam otkrivati novu sebe i uživati u stvarima koje su mi prije djelovale nedostižno jer me gojaznost sputavala. Počela sam tražiti izazov u malim stvarima i radovati se onome što je nekada bilo nemoguće. Upravo ta postignuća, koliko god mala bila, daju mi osjećaj sreće i snagu da nastavim dalje. Svaki korak naprijed motivacija je za naredni, i upravo ta svakodnevna dosljednost i svjesna praksa novih navika drže me u pokretu i daju volju da ne odustanem.
Na društvenim mrežama objavljuješ humoristične skečeve koji prikazuju svakodnevne situacije – koliko su oni zapravo tvoja lična terapija?
– Humor je nešto što me održava u svim sferama života i što me prati od najranijeg doba. On je moj najjači alat, moja lična terapija i način da lakše prebrodim teške trenutke. Humor mi pomaže da ostanem pozitivna i da pronađem vedrinu čak i u situacijama koje nisu lake. Kroz smijeh često pronalazim snagu i osnažujem sebe.
Na mom profilu, pored kratkih humorističnih skečeva koji nasmiju ljude, trudim se otvoriti i prostor za ozbiljnije teme. Govorim o gojaznosti, o prihvatanju sebe i o izazovima s kojima se svaka osoba može susresti. Smatram da je upravo ta kombinacija humora i iskrenosti ono što me održava i daje posebnu vrijednost onome što radim. Smijeh liječi, ali istina oslobađa, i ja sam to dvoje odlučila spojiti kako bih nasmijala i inspirisala druge.
Šta utiče na tvoje samopouzdanje?
– Moje samopouzdanje nije došlo preko noći, ono se gradilo godinama, a prve temelje postavila sam još u vrtiću. Tada sam se suočila s ismijavanjem i neprijatnostima zbog svog izgleda. Mogla sam izabrati da se povučem i sakrijem, ali lavica u meni odlučila je da se mora boriti. Shvatila sam da ne mogu dopustiti da tuđa mišljenja definišu ko sam. Počela sam se boriti svojim uspjesima, kroz učešće na priredbama, kroz pokazivanje svojih talenata i kroz hrabrost da uvijek izađem pred druge.
Svaki uspjeh bio je moj dokaz da vrijedim i da mogu. Ta iskustva naučila su me da samopouzdanje nije nešto što drugi daju, nego nešto što gradimo sami korak po korak boreći se protiv prepreka i protiv vlastitih sumnji. Zahvaljujući toj borbi, danas mogu stajati pred ljudima sa sigurnošću i reći da vjerujem u sebe jer znam koliko sam puta morala biti hrabra da bih stigla dovde.
Misliš li da je za žene, posebno, samopouzdanje u vezi s tijelom još uvijek problem?
– Vidi se više prihvatanja različitosti, ali kod nas je taj proces znatno sporiji. Primjećujem male pomake i pozitivne promjene, ali vjerujem da će trebati još mnogo vremena da naše društvo u potpunosti shvati da smo svi jednaki i da ljepota ne dolazi u jednom univerzalnom obliku. Promjena percepcije i društvenih normi je proces koji traje generacijama i zahtijeva kontinuirano osvještavanje i edukaciju, ali važno je što vidim da se pomaci ipak dešavaju, pa makar i sporije nego što bih željela.
Ti na svoj vrlo specifičan način razbijaš stereotipe da samo žene određenih proporcija mogu biti lijepe i samouvjerene…
– Nažalost, kod nas i dalje vlada mišljenje da su samo žene savršenih proporcija lijepe i da ne možete biti privlačne i samouvjerene ako ste plus size. To mišljenje mnoge žene sputava i često ih navodi da se povlače iz društva, srameći se svog tijela i ograničavajući način oblačenja. Mnoge biraju isključivo tamne boje i široke komade, misleći da je to jedini način da izgledaju pristojno i lijepo. Smatram to velikom zabludom, jer ljepota i stil nemaju veze s brojem kilograma. Žena s viškom kilograma može izgledati moderno, uredno i elegantno, a istovremeno izražavati svoju osobnost kroz boje, krojeve i detalje.
Upravo zato se trudim kroz svoj primjer i kroz sadržaj koji stvaram na društvenim mrežama pokazati da je moguće biti lijep, samouvjeren i privlačan bez obzira na veličinu tijela. Želim inspirisati žene da prestanu sramiti se svog tijela i povlačiti iz društva, već da izgrade stil koji im daje zadovoljstvo i samopouzdanje, jer prava ljepota dolazi iz načina na koji nosimo sebe, iz stava i samopouzdanja, a ne iz mjere na vagi ili broja odjeće.
Koji bi savjet dala tinejdžerici koja teško prihvata svoje tijelo?
– Tinejdžerici koja teško prihvata svoje tijelo bih poručila da pokuša preusmjeriti energiju na nešto drugo što može pokazati njene druge kvalitete i talente. Kada se fokusiramo na ono što volimo i u čemu smo dobri, počinjemo graditi osjećaj vrijednosti koji nije vezan samo za izgled. Važno je otkriti stvari koje nas ispunjavaju, bilo da je to neki hobi, sport, umjetnost ili druženje s prijateljima, jer kroz takve aktivnosti učimo da smo vrijedni i sposobni bez obzira na fizički izgled.
Vremenom, kroz pozitivna iskustva i male uspjehe, prihvatanje svog tijela dolazi prirodno. Uvijek se sjetim profesora Branka iz gimnazije koji nam je govorio da smo svi lijepi na svoj način jer smo originali. Ta poruka mi je ostala u srcu i podsjeća me da prava ljepota dolazi iz jedinstvenosti i autentičnosti. Želim joj poručiti da je svaka osoba posebna i vrijedna i da samopouzdanje dolazi kroz djelovanje, hrabrost da se pokažemo svijetu i ljubav prema sebi, a kada to otkrije, tijelo će samo pratiti taj osjećaj snage i sigurnosti.
Smrt roditelja jedan je od najvećih udaraca u životu, a poslije majčine smrti, ti si se razboljela.
– Odrasla sam u najdivnijoj mogućoj porodici, okružena ljubavlju, pažnjom i toplinom. Roditelji su mi pružali osjećaj sigurnosti i podrške koji pamtim cijelog života, i ta okolina me naučila šta znači voljeti i biti voljen. Međutim, život se iznenada promijenio. Prvo nas je pogodila iznenadna smrt oca, što nas je sve potpuno potreslo i ostavilo prazninu koja se teško prevazilazi. Deset godina nakon njegove smrti izgubila sam i majku. Njeno zdravlje se naglo pogoršalo i ubrzo smo je izgubili. Taj period bio je izuzetno težak jer se sve dešavalo brzo, ostavljajući osjećaj tuge i nesigurnosti. Nakon tih gubitaka i emocionalnog udara, i sama sam se razboljela i suočila s dijagnozom karcinoma endometrijuma, što je dodatno testiralo moju snagu i istrajnost.
I onda kad si trebala na operaciju, na jednoj klinici nisu htjeli preuzeti rizik na sebe zbog tvoje gojaznosti, ali neko drugi ipak jeste – kako se sve odvijalo?
– Neizmjerno sam zahvalna Bogu što je moja dijagnoza otkrivena na vrijeme jer me to doslovno spasilo. Posebno moram pomenuti dr. Nejru Pašić i njen tim, koji su sa izuzetnom pažnjom i taktom otkrili dijagnozu i prenijeli mi vijesti. U tom trenutku sam shvatila da se moram boriti i da nema mjesta strahu.
Otišla sam u jednu privatnu kliniku u drugoj državi, vjerujući da će me tamo operisati najbolje, ali su me odbili uz obrazloženje da sam previše gojazna. Svijet mi se u tom trenutku srušio, ali ispostavilo se da je upravo to bio za mene blagoslov. Vratila sam se u Sarajevo i odmah otišla na ginekološko-onkološki konzilij na čelu sa dr. Senadom Murtezićem. Vidjevši suze i strah u mojim očima, rekao mi je: “Miki, nemoj da se brineš, ja ću te operisati.” Ta rečenica mi je ostala urezana u srcu za cijeli život i dala mi je snagu da se suočim s izazovima koji su preda mnom.
Divni doktori Murtezić i Divanović, koji su me operisali bez ikakvih komplikacija, zauzimaju posebno mjesto u mom srcu, zajedno sa cijelim timom doktora na Klinici Jezero. Njihova stručnost, pažnja i posvećenost doslovno su mi spasili život i pokazali koliko je važno imati povjerenje u ljude koji nas vode kroz najteže trenutke.
Šta smatraš svojom najvećom bitkom?
– Suočavanje sa bolešću i svim izazovima koji su je pratili bila je moja najteža bitka u životu. Gubitak roditelja, osjećaj praznine i strah koji dolazi s ozbiljnom dijagnozom testirali su moju snagu i istrajnost. Svaki korak u tom periodu bio je borba za život, za zdravlje i za samopouzdanje da mogu nastaviti dalje. Ono što me održavalo bila je vjera, zahvalnost za podršku koju sam imala i svjesnost da se kroz strah i teškoće može proći ako vjerujemo u sebe i u ljude oko sebe.
Kroz najteže trenutke naučila sam da život ne treba previše planirati niti čekati savršen trenutak, jer takav često ne dolazi. Najvažnije je maksimalno uživati u svakom trenu, cijeniti male pobjede i biti zahvalan za svaki novi dan. Ta bitka me naučila koliko je život krhak, ali i koliko je vrijedan, koliko je važno boriti se, biti istrajan i cijeniti male pobjede. Svaki dan nakon svega podsjeća me na snagu koju posjedujemo i na to da, bez obzira na izazove, život vrijedi živjeti punim srcem i sa zahvalnošću za svaki trenutak.
Jednu si bitku, nažalost, izgubila: onu za majčinstvo. Šta misliš, nakon svega, da li društvo vrši prevelik pritisak na žene kada je majčinstvo u pitanju? Smatraš li da se danas o toj temi govori dovoljno otvoreno ili i dalje postoji stigma?
– Nažalost, društvo i dalje često vrši prevelik pritisak na žene kada je riječ o majčinstvu, pa se one koje još nisu postale majke ponekad smatraju nepotpunim ili manje vrijednim. Moj pogled je drugačiji… Svaka žena i svaki par imaju svoj put i svoje prioritete u životu, i nijedna odluka ili okolnost ne umanjuje njihovu vrijednost. Žene koje su se ostvarile kao majke nisu ni više ni manje vrijedne od drugih, a one koje to još nisu također su potpune i važne. Majčinstvo je jedan od životnih puteva, ali nije mjerilo vrijednosti žene, i važno je poštovati sve izbore i životne situacije s empatijom i razumijevanjem.
Majčinstvo je danas česta tema i o njemu se mnogo govori, ali nažalost i dalje postoji mnogo osuda prema ženama i parovima koji nemaju djecu. Često se olako dijele savjeti o usvajanju ili o tome kako i kada treba imati djecu, dok malo ko zaista razumije koliko je to dug, težak i emocionalno zahtjevan proces. Ništa se ne može ostvariti preko noći. Važno je razviti suosjećanje, strpljenje i poštovanje prema tuđim odlukama, jer svaka životna priča nosi svoje izazove, a svaka odluka ima svoje razloge. Nijedna žena ili par ne bi trebali osjećati da su manje vrijedni zbog svojih okolnosti ili izbora.
Šta bi poručila ljudima koji se bore s viškom kilograma, ali i svima koji se bore s predrasudama uopšte?
– Svima koji se bore s viškom kilograma poručila bih da je ovo njihov vlastiti put i izazov, u kojem samo oni mogu napraviti prekretnicu. To je težak proces koji zahtijeva vrijeme, upornost i posvećenost. Za one koji se susreću s predrasudama, poručila bih da ne troše dragocjeno vrijeme brinući o tome šta će drugi reći. Uzmite život u svoje ruke, iskoristite svaki trenutak koji nam je Bog dao i posvetite se sebi, svom zdravlju i kvaliteti života. Svaka osoba zaslužuje da živi ispunjen i sretan život, bez obzira na mišljenja drugih ili društvene norme.
Da li postoji neka žena koja te posebno inspiriše?
– Žena koja me najviše inspiriše je moja sestra Elma. Ona je moja starija sestra i posebna je u svakom smislu – hrabra, autentična i uvijek spremna pružiti podršku i ljubav svima oko sebe. Elma me mnogo podsjeća na našu mamu, koja je bila moj najveći uzor i osoba koja je svojim primjerom pokazivala kako biti snažna, brižna i ljubazna. Njen način života, snaga i unutrašnja ljepota stalno me motivišu da budem najbolja verzija sebe, da cijenim male stvari i da zahvalno živim svaki trenutak. Njena energija i životna filozofija podsjećaju da prava snaga žene leži u sposobnosti da voli, podržava i istovremeno ostane vjerna sebi, baš kao što je to radila i mama.
Kada ne snimaš i ne objavljuješ na mrežama, šta te najviše opušta i puni energijom?
– Najviše me opušta more, koje za mene predstavlja život, sreću i zdravlje. Toliko ga volim da ponekad pomislim da sam prava plus size sirena. Kada bih birala između luksuzne vile na planini ili obične kuće pored mora, izabrala bih more jer ono za mene znači slobodu, mir i inspiraciju. Moj suprug Ernad je najveći dar od Boga i njegova ljubav, podrška i prisustvo čine da svaki trenutak bude poseban i ispunjen energijom.
Odakle crpiš inspiraciju za odjevne kombinacije i styling? Otkud ta ljubav prema šarenilu?
– Oduvijek sam bila drugačija i ljubav prema jarkim bojama osjećam kao nešto urođeno, možda i naslijeđeno jer je moja prabaka voljela jarke boje. Boje za mene nisu samo vizuelni izraz, već energija, radost i način da pokažem svoj unutrašnji svijet. Moj život je šaren, od odjeće do stana, jer smatram da originalnost i stil mnogo govore o karakteru i osobi. Djeca su moja najveća ljubav, a kroz rad s njima naučila sam koliko je važno zadržati radost, iskrenost i radoznalost, što stalno oblikuje moj život, stil i način na koji se izražavam.
Šta si spoznala od životne mudrosti u ova svoja 42 ljeta?
– Naučila sam da je svaki dan dar i da ga treba živjeti kao da je rođendan, u potpunosti, uživajući u trenutku i ne razmišljajući previše o sutra. Moja bolest me naučila koliko je život krhak i koliko je važno cijeniti svaki trenutak. Suprug i ja živimo u sadašnjosti i pronalazimo sreću u malim stvarima. Svaki dan postaje prilika za ljubav, radost i zahvalnost, a ta filozofija me motiviše da budem autentična i potpuno prisutna u svom životu.
