Nedavno objavljeno

Bob Marley One Love – čovjek koji je prvo promijenio muziku, a onda i svijet

Jedan od najintrigantnijih muzičara zagovarao je afričku emancipaciju, jedinstvo s prirodom, duhovnu konzumaciju marihuane, borbu protiv bijele kulture i jedini je predstavnik reggaea koji je postao svjetska zvijezda. U kina upravo ulazi film BOB MARLEY ONE LOVE koji slavi život i muziku legende koja je, svojom porukom ljubavi i jedinstva, inspirisala generacije. Otkrijte Marlijevu moćnu priču, po prvi put na velikom platnu, priču o prevazilaženju nevolja i putovanju koje je stajalo iza njegove revolucionarne muzike.

Priredila Mila Durić
Snimci AG

NA STRANI BOGA “Moj otac bio je bijelac, majka crnkinja, ja sam negdje između, napola, ja sam ništa. Ali, nemam nikakvih predrasuda. Ne pripadam nikome, ni bijelim ni crnim. Ja sam na strani Boga, onog koji me stvorio i to na način da postanem i od crnog i od bijelog čovjeka.” Nadao se da će vječno živjeti i zato odgađao liječenje tumora, što ga je prerano odvelo u smrt. Svijet je u maju 1981. godine izgubio predstavnika obespravljenih i siromašnih, čovjeka koji je mnogo učinio na oživljavanju oslabljene političke svijesti mladih, jednog od najtalentiranijih muzičara svog vremena, koji je iza sebe ostavio pjesme u kojim mnogi i danas pronalaze inspiraciju. 

Bob Marley bio je rastafarijanac, jedan od najvećih zagovornika panafrikanizma i jedina zvijezda trećeg svijeta. Rastafarijanska predanost, te duhovnost i jednostavnost bile su potpuno netipične za pop-svijet i poslužile su kao svojevrstan katalizator Marleyjevog uspjeha. “Moja jedina ambicija je da vidim kako cjelokupan ljudski rod živi zajedno. Crni, bijeli i žuti – zajedno. I to je sve.”

DIJETE IZ GETA Robert Nesta Marley rođen je 6. februara 1945. na Jamajci u mjestu Nine Mile. Otac Norval Sinclair Marley, mornarički kapetan, bio je porijeklom Englez, a majka Cedella Booker 18-godišnja Jamajčanka kada su se vjenčali. Ubrzo nakon Bobovog rođenja otac je napustio porodicu, ali ih je nastavio finansijski izdržavati i povremeno posjećivati. Bobu je bilo nepunih deset godina kada je otac umro od infarkta, 1955. godine. “Nikada nisam imao pravog oca. Nisam ga nikad upoznao. Majka je podnijela mnoge žrtve kako bih se školovao. Ali, ja nemam nikakvo obrazovanje. Imam samo inspiraciju. Da sam se ikada školovao, postao bih samo još jedna budala. Moj otac je… kao iz nekih priča o robovima: bijelac koji je iskoristio crnu ženu, a kada je zatrudnila… Kao da nisam ni imao roditelje, odrastao sam s djecom iz geta.” Nakon ovih riječi moguće je shvatiti njegovo preziranje “bijelog” zapadnog svijeta i buntovničku muziku.

TUFF GONG Sredinom 50-ih Bob i majka napuštaju dom, jer je bilo teško naći posao, i odlaze u Trenchtown, predgrađe Kingstona. Kako je zbog boje kože često bio žrtva maltretiranja, morao se naučiti sam braniti. Iako je bio visok samo 163 cm, uspio je steći nadimak Tuff Gong (sedreni gong) zbog svoje izuzetne fizičke snage. Sprijateljio se s Bunnyjem Livingstonom (kasnije poznat kao Bunny Wailer), a postali su i polubraća kada se Cedella, Bobova majka, udala za Bunnyjevog oca. Bob je kao 14-godišnjak napustio školu i počeo raditi kao šegrt u lokalnoj kovačnici. U slobodno vrijeme Bob i Bunny zajedno su odlazili na časove muzike poznatog jamajačkog pjevača Joea Higgsa, rastafarijanca i, prema mišljenju mnogih, Marleyevog mentora. Kada je napunio 16 godina, Bob je odlučio slijediti svoj san i postati muzičar. Muzika je većini mladih s Jamajke predstavljala jedini način bijega iz surove realnosti. Jedan od njih bio je Jimmy Cliff, koji je s 14 godina već imao dva snimljena hita. Čim je upoznao Boba, odveo ga je lokalnoj producentici Leslie Kong i 1962. snimio je prvi singl Judge Not, koji je prošao skoro nezapaženo.

THE WAILERS Kada je otkrio Presleyev rock, soul Sama Cookea i Otisa Reddinga, country Jima Reevesa, odlučio je napraviti gitaru. Improvizirani instrument bio je Marleyev nerazdvojni prijatelj sve do susreta s Peterom Toshom, koji je imao jednu staru akustičnu gitaru. Marley, Tosh i Neville O’Riley Livingston oformili su prvu postavu The Wailersa, u prevodu – oni koji se žale. “Uzeo sam ime iz Biblije. Skoro na svakoj njenoj stranici ima neka priča o osobama koje se žale.” Od tog trenutka Marleyeva muzika postala je dio naroda Jamajke. 

MARIHUANA U GROBU Sahranjen je s gitarom Gibson Les Paul, fudbalskom loptom, stabljikom marihuane, Biblijom i prstenom koji je uvijek nosio, poklonom etiopijskog princa Asfe Wossena, Selassijevog sina

PROROK Za Marleyevu rasta inicijaciju zaslužan je Haile Selassie, car Etiopije. Godine 1966. posjetio je Jamajku i od tada Marley i ostali članovi The Wailersa prihvataju rastafarijansku vjeru. Muzikom pokušavaju odaslati poruke ljubavi i mira, a Bob postaje svojevrstan prorok čiji se uticaj širi i na politiku. Selassie je od početaka rastafarijanizma smatran novim Mesijom, Božijim sinom, koji će afričkom narodu vratiti ponos i učiniti ga predvodnikom nove duhovne revolucije. Tada 21-godišnji Marley bio je dio ogromne mase ljudi koja je u dimu marihuane dočekala cara na aerodromu u Kingstonu.

PUT U LONDON Želeći na sebe skrenuti što veću pažnju, Marley 1971. godine odlazi u London, kod Chrisa Blackwella, osnivača muzičke kuće Island Records. Dobio je ono što je želio: godinu dana poslije pojavio se album Catch a Fire, prvi reggae album i prvi Marleyev album objavljen van Jamajke. Krajem 1974. mijenja se postava i ime The Wailersa, postali su Bob Marley & Wailers, a jedan od pratećih vokala bila je Marleyeva supruga Rita. Pjesma No Woman No Cry s njihovog albuma iz 1975. Natty Dread dospjela je na britansku top listu i do danas ostala Marleyev najveći hit. Veliki komercijalni uspjeh doživio je album iz 1976. Rastaman Vibration, a magazin Rolling Stone ih je proglasio bendom godine. Uslijedili su, zatim, albumi Exodus 1977., Kaya i Babylon by the Bus 1978., Survivor 1979. i Uprising 1980. godine. Međunarodna popularnost bi ga najvjerovatnije zaobišla, da Eric Clapton nije prepoznao njegovu talentiranost te 1974. obradio Marleyevu pjesmu I Shot the Sheriff. Marleyeve pjesme mješavina su religioznog misticizma i poziva na političko uskrsnuće, a njegova himna mira One Love, postala je zaštitna pjesma Jamajke.  

MEDALJA ZA MIR Kao predstavnik Jamajkanaca čije su pjesme bile pune političkih i socijalnih komentara, Marley je bio česta meta političkih bandi. Kako bi zahvalio mladima Jamajke na velikoj podršci, odlučio je održati besplatan koncert u Parku heroja u Kingstonu, u decembru 1976. godine. Nekoliko dana prije nastupa, šest naoružanih muškaraca provalilo je u njegovu kuću. Nisu pucali samo na njega, teško su povrijeđeni Marleyeva supruga i menadžer. Iako ranjen, Marley je dva dana kasnije održao nezaboravan koncert Smile Jamaica. Kada su ga pitali zašto je održao koncert nakon takvih dešavanja, odgovorio je: “Oni koji žele pokvariti ovaj svijet nikada se ne odmaraju, kako da ja to učinim?!” Tokom velikih političkih nemira na Jamajci 1978. godine, Marley je pokušao pomiriti ljevicu i desnicu i na njega je izvršen atentat. Uspjelo mu je dovesti na scenu dva politička rivala (Michael Manley i Edward Seaga), te je povodom tog događaja, na koncertu One Love Peace, dobio Medalju za mir Ujedinjenih nacija.

SVI ZAJEDNO “Moja jedina ambicija je da vidim kako cjelokupan ljudski rod živi zajedno. Crni, bijeli i žuti – zajedno. I to je sve”

- Advertisement -

VJEČNI ŽIVOT Tokom ljekarskog pregleda nakon jednog od atentata ustanovljeno je da Marley ima zloćudni tumor na nožnom palcu, kojeg je povrijedio igrajući fudbal. Savjetovana je hitna amputacija, ali prema načelima rastafarijanizma, tijelo je smatrano svetim te nikakvo njegovo skrnavljenje nije dolazilo u obzir. Život je smatran vječnim i u tjelesnom smislu. Vjeruje se kako neki ljudi nikad ne umiru, te bi pristajanje na amputiranje stopala značilo nedostatak vjere. Marley nikada nije htio prihvatiti smrt kao nešto neizbježno, te su zbog toga njegovi mnogobrojni nasljednici imali problema, jer nikada nije napisao nikakav testament. Kako je neformalno mnogoženstvo bilo prihvaćeno u rastafarijanizmu, Marley je imao trinaestero djece s devet žena. Troje s Ritom Anderson, s kojom se vjenčao 1966. (i još dvoje usvojene iz njene prethodne veze), a osmero djece s drugim ženama. David Ziggy, Stephen i Damian Junior Gong nastavili su baviti muzikom. Slobodni i nesputani odnosi smatrani su stvaranjem novih rasta vojnika, kao što je upotreba marihuane smatrana korištenjem Božijeg dara za izoštravanje svijesti i pronalaženje puta prema istini. 

ŽIVOT NE MOŽEŠ KUPITI Rak se u međuvremenu s palca na desnoj nozi proširio na jetru, pluća i mozak. Poslije dva koncerta u Madison Square Gardenu, Bob je krenuo na trčanje prema Central Parku i kolabirao. Posljednji koncert održao je 23. septembra 1980. u Pittsburghu, nakon kojeg je prekinuo turneju. Otišao je, zatim, u München kod doktora Josefa Isselsa, specijaliste za zloćudne bolesti u razvijenoj fazi. Nažalost, metastaze su bile u toj mjeri raširene da se nikakvo liječenje nije moglo sprovesti. Uslijedilo je daljnje pogoršanje tokom povratka iz Njemačke na Jamajku, let je preusmjeren u Miami. Prije nego je smješten u bolnicu Cedar of Lebanon, u etiopskoj ortodoksnoj crkvi je kršten kao Berhane Selassie. Umro je 11. maja 1981., u 36. godini. Posljednje Marleyeve riječi bile su upućene sinu Ziggyju: “Novac ne može kupiti život.” Stotine hiljada ljudi okupilo se da oda posljednju počast Bobu Marleyu, 21. maja, kada je sahranjen uz državničke počasti u kapeli blizu mjesta rođenja, zajedno s Gibson Les Paul gitarom, fudbalskom loptom, stabljikom marihuane, Biblijom i prstenom koji je uvijek nosio, poklonom etiopskog princa Asfe Wossena, Selassijevog sina. Mjesec dana nakon smrti odlikovan je jamajačkim Ordenom za zasluge. U januaru 1994. Bob Marley je posthumno primljen u R’n’R Hall Of Fame. Njegov promotor bio je Bono Vox, a nagradu je primila Rita Marley.


Rastafarijanizam

Rastafarijanizam je pokret pripadnika crne rase koji prepoznaju Afriku, tj. Etiopiju kao mjesto rođenja čovječanstva. Javio se kao pobuna protiv Babilona (pogrdni naziv za bijelce) iz potrebe da crnci zadrže ponos, pokušaju ukloniti ostatke ropstva, osloboditi se iz kolonija, steći jednaka prava kao i bijelci, dokazati da su i oni ljudi koji zaslužuju slobodu i poštovanje. Mješavina je kršćanstva i judaizma, te nekih narodnih predanja, legendi i mitova. Rastafarijanci ili raste vjeruju da su oni potomci 12 izraelskih plemena, poštuju židovskog boga kojeg nazivaju Jah. Nemaju svećenike, već mudre i iskusne starješine, ni crkvu, jer je crkva u svakom čovjeku. Zelenu, žutu i crvenu boju etiopske zastave raste su prihvatili kao svoje boje i dodali crnu koja se pojavljuje na zastavi koju je dizajnirao Marcus Garvey. Važne su im i dvije svete knjige: Kebra Nagast i Holy Piby. Marihuanu nazivaju svetom biljkom jer legenda kaže da je nađena na grobu kralja Solomona. Ital je vrsta kuhinje specifična za rastafarijance, slična vegetarijanskoj, a naziv potiče od riječi vitalan, dakle zdrav, prirodan. Raste smatraju da je naše tijelo hram, da se nečista hrana ne smije jesti i da moramo brinuti o tijelu. Njihova prehrana ne sadrži so, hemikalije, konzervanse, meso, mlijeko i mliječne proizvode, alkohol, cigarete, drogu (sem marihuane!). Ne piju alkohol, samo vodu, voćne sokove i ponekad čaj. Kao posuđe koriste kokosove ljuske, a kašike su im od izrezbarenog drveta.


Marleyevi aforizmi

  • Sve dok boja kože bude važnija od boje očiju, bit će rata. 
  • Bolje je umrijeti boreći se za slobodu, nego živjeti kao rob. 
  • Ko se boji sanjati osuđen je na smrt. 
  • Današnje vedre misli sutra će postati tužna razmišljanja.
Gracija 81, 16.5.2008.

Latest Posts

spot_img

Raport

spot_img