spot_img

Nedavno objavljeno

ELVISA KOVAČEVIĆ: Kako kreirati život kakav želimo

Neprocjenjiva je moć pozitivnog razmišljanja na putu ka ostvarenju vlastitih ciljeva. No kako krenuti putem lične transformacije, od čega početi i konačno promijeniti svoj život nabolje, otkriva nam Elvisa Kovačević, instruktorica za transformaciju i jačanje ličnih kapaciteta

Razgovarala Lejla Lojo-Karamehmedović
Snimci Privatni arhiv

Kako promijeniti vlastita razmišljanja i stavove, početi pozitivno gledati na stvari i situacije te ih okrenuti u ličnu korist kako biste ostvarili ono što želite, samo su neka od pitanja na koja Elvisa Kovačević uspješno odgovara skoro 20 godina. Njen profesionalni put i razvoj počeo je još krajem 90-ih kada sa suprugom odlazi u Ameriku, gdje se upoznje sa psihologijom uspjeha, psihoterapijom i ulogom duhovnosti u kontroli uma. Vrlo otvoreno kaže da je do ovih spoznaja došla nakon ličnog kraha, nervnog sloma do kojeg su doveli ratna stradanja, teško djetinjstvo, izbjeglištvo i drugi životni izazovi. Tada je, kaže, odlučila da se probudi iz čekaonice života i počinje tražiti rješenja za svoje zdravlje. Danas je učiteljica transformacije, širenja svijesti i jačanja ličnih kapaciteta. Iza nje su brojne edukacije i profesionalna nadogradnja, kao i neprocjenjivo iskustvo koje je sticala u Americi, Kini, Meksiku, ali i u BiH, gdje je održavala seminare za ličnu transfomaciju i napredak.
Svjedok je i primjer da je moguće kreirati željeni život ako i kada osoba odluči da krene putem lične transformacije. Humanista je i aktivista za bolje sutra. Nedavni boravak Elvise Kovačević u našoj zemlji iskoristili smo za razgovor o ovoj važnoj temi te njenoj primjeni u našem svakodnevnom životu.

Možete li nam ukratko prepričati vaš put od rodnog Bugojna do Amerike?
– Došla sam u Ameriku s mužem u decembru 1997. godine. Izbjeglištvo nije bilo lako bez poznavanja jezika i bez ikog svoga. Na početku sam čistila kuće, radila po dva posla, ali i počela pratiti šta čitaju ljudi kod kojih sam radila, posuđivala sam njihove knjige i videokasete dokumentarnih filmova koje su gledali. Sve to me ponukalo ka višem, zanimalo me postojanje čovjeka, psihologija, duhovnost i šta je to što određuje uspjeh ili neuspjeh pojedinca i društva. Počela sam aktivno meditirati, svjesno biti prisutna u tijelu i umu, krenula posjećivati seminare za lični razvoj i zaljubila se duboko u psihologiju uspjeha i ostvarenja, da bih 2013. i sama postala certifikovni strateg i trener za ličnu transformaciju. Trening se nastavio sve do danas, i mislim da nikad neće ni prestati moja želja za samospoznajom i ulogom duhovnosti u kontroli uma.
Instruktorica ste za ličnu transformaciju, psihoterapeutkinja, bavite se treningom uma, porodičnom terapijom… Čini se da se jedno vezalo za drugo?
– Sve se ustvari uvijek veže jedno za drugo. Kad sam završila coaching edukaciju i počela raditi s ljudima uvidjela sam da to nije bilo dovoljno jer nisam mogla doprijeti do suštine kod osobe koja je imala dosta trauma. Stoga sam krenula dublje u shvatanje psihe i traume. Danas slobodno mogu reći da mi je psihoterapeutsko znanje prva ljubav jer mi pomaže da kreiram čaroliju na mojim seminarima probijanja kroz strah i buđenja onog najjačeg i najljepšeg u ljudima.
Šta je utjecalo na vašu odluku da u Bosni i Hercegovini počnete primjenjivati svoje vještine?
– Moj patriotizam, sigurno. Kad sam tek krenula na ovaj put, i kad sam sebe iscijelila, znala sam da želim svoje znanje donijeti na naše prostore i pomoći našim ljudima u procesu iscjeljenja od rata, da ono ojača ljude i izgradi u njima duboku sigurnost tako da ih nije lako navesti na nešto niti kontrolisati. Jer manjak ovog znanja je glavni razlog što je lako ljude okrenuti jedne protiv drugih.

“Greška koju mnogi prave je to što žele quick fix solutions, ili tzv. hanzaplast-solucije, bez duboke želje za samospoznajom. Naravno, za ovo je kriv strah: ‘bojim se šta ću naći u sebi‘”

Na kakvu kolektivnu svijest ste ovdje naišli? Vlada li ravnodušnost prema sredini, sistemu općenito?
– Mislim da vlada ravnodušnost prema svemu kod mnogih, a svijest koja je meni očigledna jeste osiguravanje, mogli bismo to nazvati i preživljavanje, ali se radi specifično o kreiranju sigurnosti za jedan dan. Osigurati danas i ono primarno u jednom danu, a nedostaje energije, ambicije, fokusa na više, mašte, mogućnosti. Mnogi trebaju izgraditi samopouzdanje toliko snažno da im niko i nikakva globalna energija ne može pera odbit’!
Kako tu svijest možemo promijeniti? Želimo li je uopće mijenjati?
– Pod hitno bismo je trebali mijenjati, jer preovladava letargija koja se prenosi na mlađe generacije i idemo dublje u osjećaje nemoći i bježanja od svoje realnosti koja nas treba puno svjesnije, konkretnije i odlučnije da svako od nas uzme odgovornost za svoje iscjeljenje, sreću i ostvarenje. Kad prestane otpor prema stvarima koje su tu, kakve god da su, tada život postaje lakši, desi se protok energije i mudrost od koje smo i postali uputi nas na pravi put gdje je promjena najprirodnija stvar.
Koliko je naša svijest, ali i način života općenito, međuljudski odnosi i svakodnevica, još u sjeni ratnih dešavanja iz perioda ‘92 -‘95.?
– Nažalost, više nego što bi trebalo. Za ovo bih krivila sistem koji ne radi na jačanju pojedinca, ali bismo mogli kriviti i pojedinca koji, pored sveg dostupnog znanja, čeka na sistem da ga spasi ili ojača.
Koliko zapravo polazimo od sebe i promjena na sebi? Jesmo li spremni osuđivati druge zbog ličnih neuspjeha?
– Postajemo sve bolji na polju samoodgovornosti za sebe i svoj život, mada uvijek ima prostora za napredak. Kad se radi o osuđivanju, budući da je ukorijenjeno u nama od malih nogu, postoji i dalje velika doza te energije u mnogima. Osuđivanje drugih i okolnosti koristimo kao odbrambeni mehanizam svi, a istina je ustvari da mi najviše osuđujemo sebe podsvjesno za svoje propuste i neostvarene snove. Kad bismo samo ovo shvatili i oprostili sebi za ove stvari, energija bi se globalno mogla promijeniti nabolje i oprost koji je potreban na našim prostorima mogao bi ući u srca mnogih. Mnogi još nisu iskreni sa sobom i time koliko ustvari žele puno, puno više od sebe i svog života, a to je tačka odakle treba početi.
Koliko naša starosna dob može utjecati na promjene u ličnoj transformaciji? Mnogi kažu kako su stari za bilo kakve promjene…
– Kažu to samo oni koji su davno odustali od sebe. Svi naši izgovori samo su kamuflaža naše nemoći da promijenimo stvari. Starosna dob ima svoje utjecaje na dosta stvari, ali ne na lični razvoj, jer imamo mnoge primjere ljudi u poznim godinama koji cvjetaju baš iz razloga što su dugo u ličnom razvoju i poredali su sebe i svoj život u “suglasnost”.
Šta je, prema vašem mišljenju, prvi korak ka promjenama nabolje? Od čega bi trebao krenuti svako od nas ako nije zadovoljan svojim životom?
– Istina. Uvijek će nas osloboditi istina, tako i u ovom slučaju. Ako priznamo sebi istinu, da nismo zadovoljni nečim u životu, otvara se energija mogućnosti i možemo vidjeti veću sliku, a i solucije. Priznati sebi da si nezadovoljan/na, prvi je korak; to je iskrenost i hrabrost od koje smo i satkani. Mudrost se potom budi u svakome od nas i pokaže put. Za mene lično, to je bio poziv na svjesnu prisutnost / meditaciju.
Kažite nam nešto više o seminarima o ličnoj transformaciji koje držite? Kojim temama se bavite? Ko se sve može prijaviti na seminar i na koji način?
– Moji seminari su puno više od seminara; to je jedno posebno transformativno iskustvo, doživljaj širenja, blisko iskustvo s bezuvjetnom ljubavi i duboki osjećaj povezanosti sa svime. Uvijek prvo idem u djetinjstvo da razotkrijemo identitet od malih nogu, vjerovanja koja su prva izgrađena o sebi i životu, i koju ulogu imaju i danas. Radim puno na osvješćivanju nesvjesnog, posebno u navikama, intimnim i porodičnim vezama i razotkrivanju osobne unikatnosti i suštine osobe. Seminari su podešeni tako da sve iziđe na svjetlost dana, posebno sva tama: traume, strahovi i ograničena vjerovanja, onda kroz razne psihološke procese i drevne metode vodim prisutne u ličnu snagu i povezanost sa svime. Jer nema trajnih rezultata bez otklanjanja ovoga, ništa ne dekorišemo prije nego sve očistimo… A prijaviti se mogu žene od 35 do 65 godina koje su već duže vrijeme na putu samospoznaje i duhovnosti, žene koje žele sve i nije ih strah to priznati. Prijave su na mojoj web-stranici elvisakovacevic.com.

“Žene su te koje su se probudile i osjećaju svoju snagu, a i poziv duše na više”

Vjerovatno često dobijete povratne informacije svojih klijenata. Šta vam najčešće kažu?
– Hvala za ovo pitanje jer mi je baš srcu drago pričati o ovome. Da li je ovo moguće!? Da li je moguće da mi je sva bol nestala nakon terapija? Često čujem nevjericu ovakve prirode, čuđenje kako sve izgleda drugačije i pozitivne promjene u odnosu s najmilijim, posebno s djecom. Odjednom kao da se ljudi ponovo rode i tek počnu živjeti istinski život. Njihova energija mi kaže ono za što oni nemaju riječi, jer je to novo stanje za njih, ali tijelo to sve pokaže i iskaže blistanjem.
Na kraju, možete li dati neki savjet ili preporuku kako da sebi poboljšamo dan ili kako bismo zapravo svaki dan trebali početi?
– Ovaj svijet pun je dobrih savjeta, a činjenica je da ih mnogi od nas ne koriste jer mi Balkanci smo veoma čvrsti u svojim uvjerenjima i samo sebe slušamo. Stoga bih sve pozvala da svako za sebe odgovori: Šta je to što bi vama ispunilo dan, život, šta se treba desiti, kakav treba biti prethodni dan da biste se sljedećeg jutra probudili sretni i zahvalni za još jednu mogućnost da živite i kreirate punim plućima?

Gracija 437, septembar 2023.

Latest Posts

Raport

spot_img