Nedavno objavljeno

Deset konsideracija o savremenom životu, a i šire

Čim vidiš da više nisi mlad i da te tijelo ne sluša, sviraj fajront

Piše Ozren Kebo

Konjaniče…

Konjaniče, kad jednom budeš projahivao ovuda, nemoj nam strogo suditi, nego imaj na umu da mi duže možemo izdržati pod vodom nego živjeti bez belaja i produktivnih političkih razmirica.

Dajte novca, hoću lom

Ljudi koji imaju više para nego stila u startnoj su i nedostižnoj prednosti nad kokuzima koji imaju prefinjen ukus, ali su deficitarni u pogledu peneza. Jeste da novac ne može kupiti ukus i stil, no može sve ostalo, pa se urođeni krkanluk lahko kompenzira. I ponad svega isplati.

Obećanja pljušte

Faza 1: Olako i s najvećim entuzijazmom sijem kojekakva obećanja na sve strane.
Faza 2: Ogromnu energiju potom trošim na izvlačenje iz obećanja, i kad mi to uspije osjećam se pobjednički kao da sam ispunio ono što sam obećao.
Faza 3: Onda poslije toga opet neobuzdano obećajem. Jedini način da vas ne razočaram je da mi ništa ne vjerujete. Olakotna okolnost: nisam htio da vas zajebem, nego ni sam ne znam koji me đavo tjera da nudim ono što nijesam u stanju ispuniti.

Made in Hollywood

U dugim sarajevskim prljavim noćima razvili smo pažljivo kodificiranu metodologiju gledanja filmova. U tom konceptu nasilje je prvi eliminirajući faktor. Glupost je tek na drugom mjestu, jer glup film možeš gledati i smijati mu se, rugati ili ga kritizirati, a protiv nasilnih narativa ne možeš baš ništa. Na trećem mjestu je geografsko podrijetlo. Made in Hollywood je garant loše konfekcije. Samo Evropa i ostatak svijeta.

Stareće, džangrizavo meso

Allen Ginsberg jednoć je rekao da William S. Burroughs traži izbavljenje iz “uplašenog, starećeg, džangrizavog mesa”. E to bi trebao biti prvi eliminirajući faktor svakom od nas dok razmišlja o sebi. Čim vidiš da silom vremešnih prilika evoluiraš u džangrizavo meso, sviraj fajront.

To nisam ja, to je moja trauma

Kaže isti taj William S. Burroughs: “Čitava moja prošlost je nešto s čime ja nemam ništa. Sada sam potpuno drugačija osoba.”
U svijetu koji tvrdoglavo tupi o nekakvoj dosljednosti, ova je izjava pravi dragulj. Mirno i dostojanstveno odrekneš se sve i jedne odvale koju si u životu napravio, kažeš “nemam ja ništa s tim” i bezbrižno proglasiš da si sad novi čovjek. Un uomo nuovo. Kad bi ljudi znali kako je nedosljednost lijepa, svi bi istog časa prestali izigravati moralne vertikale i okrenuli se horizontalnim pozama.

Blaži i tolerantniji

Ali, izabrali dosljednost ili ne, manje je važno kakvi smo bili kao mladi od toga kako ćemo stariti. Glede rečene problematike, sad kad se približavam srednjem dobu vakat je što prije kod notara ovjeriti sljedeću oporuku: Kakav god da si bio u mladosti, u starosti budi blaži i tolerantniji. Ako ništa, nećeš umrijeti ogorčen, a to je najviše što možeš uraditi za sebe kad paneš onoj stvari za uši. Nema ga ko nije umro, a kako ćemo i u kakvom raspoloženju stariti, e to je već prvorazredno stilsko, što će reći intelektualno pitanje.

Muška kuhinja

Suprotiv javnom mnjenju po kojem su muškarci bolji kuhari, moje je duboko uvjerenje da to niko ne radi bolje od žena. Jedna aščikaduna vrijedi ko pet aščija, jer žena u jelo unosi energiju i nešto što bismo mogli nazvati genetskom, naslijeđenom vještinom. Ali spolna zloporaba čini čuda, slojevi i tragovi patrijarhata nisu nigdje tako vidljivi kao u kuhinji. Žene su milenijumima glavne u spravljanju hrane, a kad je kuharska vještina prerasla u biznis, e onda su jaja očas posla potisnula jajnike i proglasila se kraljevima kuhanja. Muškarci su samo majstori prilagodbe i otimanja ženskih zasluga i stečevina. Možda kraljevi industrije restorana, ali ne i kuhinje.

Mirna Bosna

– Patlidžanski ražnjić omotan rezancima od tikvica
– Punjene tikvice u umaku od kopra
– Veganski biftek s glaziranim povrćem i umakom od malvazije
– Srdela u tempuri i umaku od chardonnaya i kopra
– Zdjelica kandirane narančine kore
– Kremica od maskarponea i cimeta sa suhim smokvama.
I mirna Bosna…

Topla preporuka

Što se tiče tehnoloških inovacija, sve je počelo glinenim pločama u Mesopotamiji, a – za sada – završava pomamom za ChatGPT-jem. Svaki novi prodor u komunikaciji istovremeno je značio i promjenu u odnosu snaga. Konzervativni tabori su propadali, po nekim skoro pa prirodnim zakonima, a inovatori su preuzimali njihove poluge moći.
Tako je bilo s papirusom, pa s Gutenbergom, pa s novinama, onda dolaze radio, telefon, televizija, kompjuteri, internet, društvene mreže… Svaki je taj izum čovječanstvo brutalno dijelio na dvije grupe – gubitnike i dobitnike.
Sjećate se da je u mnogim dijelovima svijeta, kako u istočnoj Aziji, tako i u Južnoj Americi, nekad davno egzistiralo zanimanje pisača pisama. Ljudi su bili nepismeni, a porodice u potrazi za kruhom raštrkane, pa su onda preko ovih profesionalaca jedni drugima slali novosti. I ljubavna su pisma tako pisana. E sad, neki dan me skoro pa iznenadi informacija da je pomenuto zanimanje oživjelo. Još niko ne zna kako i zašto. Jesi pismen, ali ne znaš napisati kako valja. Ljudi u vaše ime pišu ljubavne poruke, otmičarske ucjene, mafijaške prijetnje, porodična zavještanja, dirljive predsmrtne pozdrave, porno komunikacije… Pa nešto kontam, za recimo tisuću eura, petsto avansa i petsto kad vam ga uručim, tako bih se nasro da biste to pismo poslije decenijama držali uokvireno na zidu i s ponosom ga oporučno ostavili unucima.
A pri tome niko ne bi znao da to niste pisali vi, nego ja.
Toplo se preporučam…

Gracija 435, juli 2023.

Latest Posts

Raport