“Mene su stigli i bacili preko jednog zida, povrijeđen mi je lakat, dok su Ajdinu razbili flašu o glavu. Sve su gledali ljudi iz obližnjih zgrada koji su kada sam se umješala između njih da se sakrijem da bi oni rekli huliganima da ja nisam njihova!”
“Mene su stigli i bacili preko jednog zida, povrijeđen mi je lakat, dok su Ajdinu razbili flašu o glavu. Sve su gledali ljudi iz obližnjih zgrada koji su kada sam se umješala između njih da se sakrijem da bi oni rekli huliganima da ja nisam njihova!”
Dvaput. Da utvrdim i sama da je istina. Vanja Stokić novinarka i osnivačica portala eTrafika je ovo napisala nakon što je grupa od više od 20 huligana napala grupu od 15 učesnika tokom događaja u organizaciji BH Povorke ponosa u Banjaluci, a povrijedila nju, njenog momka i kolegu Ajdina Kambera i još jednu djevojku. U mom online svijetu, onom na društvenim mrežama, Vanjin se citat ponavljao na desetine puta, ali to je moj mikrokosmos, gdje su ljudi uglavnom oni koji prepoznaju nepravdu, nasilje, diskriminaciju, znaju odvojiti dobro od lošeg. Ali ja danas razmišljam o stotinama i hiljadama onih u BiH, građana i građanki koji su, po svom skromnom mišljenju, također takvi – dobri, pametni, plemeniti. Ali nisu u napadu na Vanju prepoznali ništa problematično. Kaže Vanja opet, nakon što se oporavila od prvotnog šoka: “Ironično, došli su da tuku gejeve a istresli se na strejt paru. Moj momak je večeras dobio flašu u glavu. Mene su baciti sa jednog zidića i poderali mi ruku. Imam mnogo mučnih detalja koje sam podijelila sa policijom i medijima. Za sve ovo su odgovorni Draško Stanivuković, Milorad Dodik i onih 13 organizacija koje su im pisale. Vi ste nahuškali huligane na nas. Vi ste stvorili ovu atmosferu. Spavate li mirno, Kolo srpskih sestara i Humanitarno udruženje žena Duga? Gadite mi se svi.”
Novinarka, aktivistkinja i sve ono što je ispravno biti danas je Vanja Stokić. I napadnuta je kao LGBTIQ osoba, na događaju koji promovira prava LGBTIQ osoba bez obzira što ona to nije. I kad na svojoj koži Vanja doživi nasilje, kad je predaju huliganima uz riječi da ona nije njihova, shvatite koliko je pogrešnog u BiH.
Malo ću se posuti pepelom jer i to je ispravno: kad smo prije nekoliko godina registrovali u javnom prostoru Draška Stanivukovića, mladića koji na vrlo neobičan način privlači pažnju ukazujući nam na greške sistema u Republici Srpskoj poklonili smo mu naslovnicu Gracije. Naivno vjerujući da on jeste ta druga strana, ona koju željno iščekujemo na prostoru odakle su genocidom, etničkim čišćenjem, progonom i paljevinom protjerani nesrbi i većina onih koji se zovu i misle drugačije od većine. Draško nije taj, nije promjena koju očekujemo. To znamo danas, znali smo i mnogo prije, ali smo željeli vjerovati da jeste. Za sve one koji danas, poput Draška, pozivaju na tradicionalne vrijednosti, žmireći na nasilje i opravdavajući ga jer ga je izazvalo “paradiranje bez potrebe”, znajte da će uvijek biti neka Vanja koja će vam se suprotstaviti i stati na stranu ugnjetavanih.
