PUNK’S NOT DEAD Vivienne Westwood nikad nije posustajala. Bila je uvijek puna energije, novih ideja i želje za stvaranjem. Nedostatak formalnog obrazovanja nije smetao njenim kolegama da je bezgranično cijene i nazivaju – dizajnerom svih dizajnera. Sedamdesetih je učestvovala u kreiranju punk stila, koji se i danas provlači kao zajednička nit kroz njene kreacije, uključujući sadomazohističke asesoare, lak, ziherice, lance za bicikle, pseće ogrlice, žilete…Pridružujući se neobičnim modnim detaljima klasične i tradicionalne elemente britanskog stila, kao što je tartan, kompletan rezultat je uvijek iznenađujući. Danas njena moda ima drugačiji stil, punk kreacije zamijenjene su ekstravagantnim večernjim haljinama. Među obožavateljima njene posebne i prepoznatljive odjeće su Jerry Hall, Mick Jagger, Naomi Campbell, Gwen Stefani, Dita Von Teese, kojoj je kreirala i vjenčanicu, i mnogi drugi.
LJUBAV NA PRVI POGLED Vivienne Isabel Swire rođena je 8. aprila 1941. godine u malom engleskom mjestu Tintwistle, istočno od Manchestera. S porodicom seli u London, gdje nakon samo jednog semestra u Harrow School of Art i završenog Trent Park Collegea počinje raditi kao učiteljica u osnovnoj školi. Kada se udala za prvog muža Dereka Westwooda, imala je tek 21 godinu. Brak je trajao nepune tri godine, a iz njega ima sina Benjamina Arthura. Živjela je prilično nezanimljivim načinom života sve dok nije upoznala pet godina mlađeg Malcolma McLarena, čija je sudbina bila da postane menadžer slavnih Sex Pistolsa. Bila je to ljubav na prvi pogled, a dvije godine kasnije Vivienne je rodila drugog sina, koji je dobio ime Joseph Ferdinand Corré (dizajner i osnivač brenda Agent Provocateur). Malcolm je upoznao Vivienne s underground scenom 60-ih, pokazao joj moć umjetnosti i pomogao da razvije kreativnost koja u konzervativnoj sredini u kojoj je odrasla nije mogla doći do izražaja.
OD SEKSA DO KRAJA SVIJETA Tek u tridesetoj je počela kreirati odjeću. Godine 1971., Vivienne i Malcolm zajedničkim snagama otvaraju na King’s Roadu butik po imenu Let it Rock, gdje su se mogle kupiti njene prve kreacije. Bio je to početak jednog posebnog stila koji nastavlja iznenađivati i stvarati nove granice današnje mode. Butik je tokom godina mijenjao nazive, slijedeći Vivienneinu evoluciju stilova: Sex, Too Fast To Live, Too Young To Die, Seditionaries i na kraju World’s End, kako se i danas zove, poznat po satu čije se kazaljke okreću u suprotnom smjeru. “Posljednje što me zanima je da sam u toku s vremenom, više volim da budem ispred. Idete li ukorak s vremenom, nemate šta vidjeti, stalno nešto propuštate.” U Sexu su, naprimjer, prodavali poderane majice ukrašene žiletima i zihericama, opremu za vezanje, pseće ogrlice s metalnim šiljicima, lance, za to vrijeme nevjerovatno jarke boje za kosu i neobičnu šminku. Poslije jedne izložbe pune predmeta u sadomazohističkom stilu, dobili su i prijavu zbog ugrožavanja javnosti nedoličnim izlaganjem.
MODNA REVOLUCIJA Vivienne i Malcolm su 1976. godine upoznali članove punk benda Sex Pistols i postali njihovi službeni stilisti. Zauzeli su položaj vodećih avangardnih kreatora tog vremena i promijenili način odijevanja tadašnjih rock zvijezda. Tada su zvanično nastali punk i new wave stil. Vivienne i Malcolm uvode pravu modnu revoluciju u to hipijevsko doba, a njihov uticaj se osjeti i u današnjoj modi. Vivienne postaje prava kraljica punk stila ranih osamdestih, živjela je uzbudljivim i divljim životom u kojem su alkohol i droga bili sasvim normalna pojava. Kreacije su se odlično prodavale, a 1981. je uslijedila i prva modna revija u Londonu, s kolekcijom nazvanom Pirati. Ideje više nije crpila s ulice i iz svijeta mladih, nego i iz tradicije i tehnike. Njeno istraživanje pronašlo je izvore inspiracije u odjeći iz različitih perioda, posežući i za dalekim kostimima iz 17. i 18. vijeka. Vivienne je bila prva savremena kreatorica koja je u modu vratila korzet i žipon, odavno zaboravljena krojačka pomagala. “ Obožavam korzet. Od prvog momenta znala sam da je ideja sjajna. Prije nego sam ga vratila u modu, najmanje 200 godina unazad nije se mogao vidjeti takav dekolte. Znala sam da će se svidjeti ženama. Sadie Frost (bivša žena Judea Lawa; prim pr.) obukla ga je prva na jednoj reviji. Kad je raskopčala kaput, u dvorani je zatutnjalo, a fotografi su zaurlali: ‘Draga, vrati se još jednom!’”
PIRATI “Ova kolekcija bila je moj početak. Bila je 1981., punk je za nas bio gotov, Sid Vicious mrtav, a s njim i Sex Pistolsi. Trebala sam odlučiti hoću li nastaviti s modom ili ne. Još jednom me je Malcolm podržao, a ubrzo nakon toga potpuno se posvetio muzici. Tada je bio menadžer grupe Bow Wow Wow i radio je s Adamom Antom. Adam je već imao izvanredan imidž, ali mu je Malcolm dao mnogo sugestija, kao i onu da se šminka kao Geronimo. Bili smo umorni od lanaca, ziherica i slike urbane gerile, osjećali smo potrebu za romantikom. Zašto pirati? I to je bila Malcolmova ideja, samo su naši trebali izgledati kao da su poharali i prošlost i sadašnjost, Istok i Zapad. Trebali su pomalo biti i revolucionari, kao pravi romantični junaci. Malcolm je htio promijeniti svijet. I ja s njim.”
ŠEST NAJBOLJIH Prva londonska revija značila je preokret u njenom životu, jer je uspjeh bio sasvim izvjestan. Da je postala značajno ime u svijetu mode dokazale su naredne tri revije: Savage, Buffalo i Pinkature, poslije kojih je otvorila i drugi butik, Nostalgia of Mud. Iako se na prodaju nije mogla požaliti, ubrzo ga zatvara jer seli u Italiju. Ubrzo dobiva poziv da kolekciju Hypnos predstavi u Tokiju, pored slavnih imena: Calvina Kleina, Claudea Montane i Gianfranca Ferrea. Poslije odlaska u Tokio uspjesi se neprestano nižu. Godine 1989., John Fairchild, urednik časopisa Women’s Wear Daily, svrstava Vivienne Westwood među šest najboljih dizajnera na svijetu: uz Armanija, Lagerfelda, Y.S. Laurenta, Christiana Lacroixa i Emanuela Ungara. Tako su joj otvorena vrata u svijet najuticajnijih modnih dizajnera, a ime Vivienne Westwood postaje sinonim stila. London, zahvaljujući njoj, postaje jedna od vodećih modnih metropola.
U Vivienneinim kreacijama osjetila se njena ljubav prema istoriji, običajima i slikarstvu, ali i političkom i društvenom angažmanu. Godine 2005. Vivienne je odlučila potpuno podržati pokret za zaštitu prava civila Liberty, kreirajući t-shirt sa sloganom I AM NOT A TERRORIST, please don’t arrest me. Nije nimalo slučajno da modne kolekcije nose imena Propaganda, Active Resistance, Active Resistance to Propaganda, ukazujući na to kakvo Vivienne ima mišljenje o Blairu i Bushu.
DEVEDESETE Dodijeljena joj je titula profesora mode na Univerzitetu za primijenjenu umjetnost u Beču, počela je dizajnirati vjenčanice i pojavljuje se prva muška kolekcija s njenim potpisom. Godina 1992. od posebnog je značaja za Vivienne: kraljica Elizabeta daje joj Orden časti Britanskog Kraljevstva, nagrađujući životnu posvećenost i doprinos britanskoj modi. Izlazeći iz Buckinghamske palate, pred mnoštvom okupljenih fotografa smjelo je zamahnula suknjom ispod koje nije imala ništa. Vivienne je od tada postala britanska institucija i niko je više nije mogao ignorirati. Stvorila je poseban tip britanstva, pomiješavši osjećaj za tradiciju s neustrašivim antikonformizmom, što najbolje potvrđuju njena kruna od tvida i hermelinski ogrtač, kojima je duhovito izrazila svoj stav prema kraljevskoj porodici. Dizajnirala je satove za Swatch, osvojila prvu nagradu Instituta za modernu umjetnost za izuzetan doprinos modernoj kulturi, lansirala parfeme Budoir i Libertine, nakon velikog uspjeha u Americi, otvorila je prvi butik u New Yorku…Predstavila je liniju asesoara i proizvode Coquetteries za njegu tijela. U 52. godini stupila je u drugi brak s 25 godina mlađim Andreasom Kronthalerom, kojeg je upoznala za vrijeme svojih predavanja u Beču. U muževu čast, vlastitom tartanu daje ime Mac Andreas.
CATWALK BREAKDOWN U septembru 2008. je na londonskom Fashion Weeku predstavila novu kolekciju Red Label za proljeće/ljeto 2009., kao i album Catwalk Breakdown, kompilaciju pjesama namijenjenih modnim revijama. Radilo se o potpuno neočekivanom miksu njenih omiljenih 16 pjesama, od Last Night Was Made For Love izvođača Billyja Furyja do Waltz of the Flowers Čajkovskog. “Moja odjeća uvijek priča neku priču, a tako je i s muzikom. Ponekad je ona upravo kao odjeća – samo seksi, a ponekad te opušta i diše isto kao ti. Ovaj CD sadrži pjesme na koje sam se oslanjala svih ovih godina. To su moji klasici koji me nikad nisu razočarali.”
