NaslovnicaNAŠE PRIČETATJANA ŠOJIĆ: Diva iz našeg sokaka

TATJANA ŠOJIĆ: Diva iz našeg sokaka

Tatjana Šojić je napravila mali praznik elegancije pojavivši se na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala proteklog mjeseca u kreaciji Kaftan Studija – ali i zablistala u Prazniku rada, filmu Pjera Žalice prikazanom na zatvaranju ove filmske smotre

Napisala Kristina Ljevak
Snimio Jasmin Agović za Studio Kaftan

Rijetki su, ali postoje ljudi koji nisu pristali na koncept vlastite sveprisutnosti. Često je to spoj naravi i sigurnosti u lične profesionalne rezultate koji ne moraju svaki put biti ispraćeni naslovnim stranicama. I onda, kada se s razlogom, a ne defilea radi, pojave pod svjetlima reflektora, izazovu oduševljenje. Ili mali praznik elegancije kao što je bio slučaj sa bosanskohercegovačkom glumicom Tatjanom Šojić koja se pojavila na crvenom tepihu u drugoj i posljednjoj noći 28. Sarajevo Film Festivala. Toj “prvoj Tanjinoj noći” prethodila je veče festivalskog otvaranja u kojoj smo imali priliku vidjeti svečani uvod u predizbornu kampanju, pa je konačno pojavljivanje one kojoj crveni tepih pripada i koja po njemu suvereno hodi, bilo i svojevrsno olakšanje za sve koje ne zanima šta o Sarajevo Film Festivalu misle nosioci i pratitelji izbornih listi, te šta je ko od njih i njihovih bračnih partnera odjenuo.

Na lijepom insanu sve lijepo stoji

Shvatili smo da je filmska smotra ujedno i prilika za promociju mode, posebno domaćeg dizajna, ali nam je takođe jasno da ne mora biti ni Met Gala za siromašne na šta često zaliči. Kaftan Studio čije je kreacije Tatjana Šojić odabrala zaslužuje sve pohvale, ali u ovom slučaju stoji i ona naših nana i baka koje su govorile da na lijepom insanu sve lijepo stoji. Jer uzalud je besprijekoran dizajn ako osoba kojoj je namijenjen djeluje kao da je u tuđem, ili kao da se usput oblačila. Tanja je djelovala kao da je iz kočija, u kojima se inače vozi, stigla pred Narodno pozorište. Osim što znamo da se ne vozi u kočijama i da je obično sugrađani i sugrađanke mogu vidjeti u neformalnim izdanjima kako žuri na pozorišnu predstavu ili probu.

k

Priča o pozorištu posebno je važna jer se iz regionalnih i pojedinih domaćih medija, nakon Tanjinog red carpet trijumfa mogao steći dojam da je isključivo poznata po ulozi gostioničarke Marije u seriji Lud, zbunjen, normalan (LZN). Televizija nesumnjivo donosi veću vidljivost pa svakako i popularnost, posebno kada je riječ o višesezonskim emitiranjima i o ulozi koja je besprijekorno iznesena kao što je u slučaju Tanjine Marije, ali iznimnu dramsku glumačku karijeru bila bi grehota svoditi na jedan upečatljiv televizijski lik.
Za početak, Tanja je osim kao glumica u seriji LZN zahvaljujući kojoj je bila i nominovana za najbolju glumicu u novoj takmičarskoj kategoriji SFF-a unutar koje se dodjeljuju nagrade za autore i protagoniste regionalnog serijskog programa, na Sarajevo Film Festivalu bila i zbog svjetske premijere filma Praznik rada reditelja i scenariste Pjera Žalice.
U tom filmu je kao i njene bosanskohercegovačke kolege i kolegice izuzetna, beskrajno šarmantna i tačna u ulozi jedne gradske žene koja se nalazi između odnjegovane odluke da ne viri u tuđu avliju i ljudske potrebe da se u nju ipak malo i zaviri, posebno kada se u naselju počinju dešavati velike promjene – one koje će iz ležernosti priprema prvomajske gozbe otvoriti neke bolne procese koje film, kao završetak ratne trilogije Pjera Žalice, neminovno nosi.

Nije život Instagram

Medijsku pažnju koju je donijela elegancija i gracioznost Tatjane Šojić bilo bi korisno usmjeriti na njene pozorišne uloge u matičnoj kući, sarajevskom Kamernom teatru 55. Na repertoaru su, između ostalih, Sjećaš li se Dolly Bell, Schindlerov lift i Ljubičasto. Tamo, istina, neće biti šege, šale i pošalica na koje nas je “Marija” navikla, ali će biti maestralne glume u vrhunskim režijama i gledalačkog iskustva nakon kojeg ćemo se barem na kratko vratiti suštini i u drugi plan staviti trivijalnosti naše instagramske stvarnosti i shvatiti, ako nismo do sada, da je rođena bilo gdje drugo, osim u Bosni i Hercegovini, pred Tatjanom Šojić bile bi i kočije i raskošniji crveni tepisi.

Gracija 426, septembar 2022.