NaslovnicaNAŠE PRIČEKako smo postali društvo koje ubija pse?

Kako smo postali društvo koje ubija pse?

Autor ovog teksta je Adis Nikšić, osnivač FB stranice "Stub srama" zajedno sa glumicom Danijelom Štajnfeld. Stranica Stub srama na svojim platformama,objelodanjuje ispovijesti žrtava seksualnog nasilja

Piše: Adis Nikšić
Balkan. Sinonim primitivzma, korupcije i konzervativnih umova. Sinonim mržnje. Segregacije. Opresije. Nacionalizma. Sinonim seljakluka, papanluka i siromaštva. Mjesto gdje ljudi žive u uvjerenju da je ok da te muškarac siluje, ako si “izazovno” obučena. Uvjerenju da žena muškarcu mora biti pokorna. Uvjerenju da je normalno da muškarac ima više žena. Mjesto, gdje djeca nemaju priliku birati i razvijati svoje mišljenje kao ni stavove, jer se nose sa teretom koji su na njih prenijeli njihovi roditelji. Mjesto gdje žive ljudi koji pjevaju u glas pjesme Bore Drljače i Thompsona. Nacionalističke pjesme, koje pozivaju na uništenje jednog naroda i narodnosti. Mjesto gdje ljudi nemaju hljeba da jedu, a brinu o tome sa kime spavaš u svoja četiri zida.Mjesto gdje životinje služe kao igračke onima, koji duše nemaju. Mjesto gdje psi, slični ovome, doživljavaju da budu bačeni poput starih iznosanih cipela, na njima nepoznata mjesta, onda kada to odluče oni koji zapravo ne bi trebali da odlučuju, jer zdravi nisu. Mjesto, gdje je pas sa slike ubijen na najmonstruozniji način. Sajlom. Bez ikakvog razloga. Bez i jedne-jedine počinjene greške, jer ništa nije radio-sem što je bio željan. Željan života. Hrane. Vode. Željan skakutanja. Ljubavi. Topline.
Ova željna duša, nažalost nije mogla izdržati. A neka vam upravo ta duša bude lekcija. Lekcija koju niste naučili, jer ste odrastali u mržnji i preziru. Lekcija, u čijoj suštini leži ljubav. Ljubav prema najiskrenijim i najvjernijim bićima ovoga svijeta.
Spavaj zauvijek bezimena curice, trči iza duge.💔