Napisala Lejla Lojo-Karamehmedović
Snimci Privatni album i STUDIOAida
U britanskom izdanju House & Gardena, jednog od najcjenjenijih magazina za uređenje životnog prostora, u novembru 2021. godine objavljene su fotografije luksuzno i s besprijekornim stilom uređenog stana u poznatoj londonskoj četvrti Knightsbridge, a koji je u vlasništvu turskog diplomate Emrea Mengua. Želio je u svoju rezidenciju smjestiti neke od najdragocjenijih uspomena na svoje krimsko, tursko i balkansko porijeklo, pa je tražio dizajnera sličnog kulturnog identiteta. Sudbina je htjela da na Instagramu pronađe arhitekticu i dizajnericu enterijera Aidu Bratović (51), Sarajku s adresom u Londonu, koja je baš u to vrijeme objavila staru fotografiju sestara svog pradede iz Sarajeva, koja je odmah privukla pažnju turskom diplomati: historijska i kulturna sličnost presudile su u njegovoj odluci da za uređenje svoga stana angažira Aidu Bratović, odnosno njen biro za arhitekturu i uređenje enterijera “STUDIOAida”.
Turski diplomata samo je jedan u nizu ugledne klijentele i pripadnika visokog društva koji su tražili usluge Aidinog arhitektonskog biroa. Već godinama sarađuje sa lordom Jacobom Rothschildeom, jednim od najcjenjenijih svjetskih bankara i velikim pokroviteljem umjetnosti. “Njegovi projekti su mi možda i najdraži”, kaže Aida, “jer je on osoba istančanog ukusa, ali dovoljno hrabar da radi stvari koje nisu potpuno konvencionalne.”
Također, dugi niz godina sarađuje s katarskom kraljevskom porodicom, koja cijeni vrhunski dizajn i dovodi ga u Dohu. Njeni klijenti često su poznate i bogate ličnosti, bankari, manekenke, rock zvijezde… “Međutim”, dodaje Aida, “priroda našeg posla je takva da je većina projekata zaštićena klauzulama o privatnosti, pa dosta projekata nikad ne dospije na portale ili u časopise, ali dobri poslovi i novi klijenti uglavnom dolaze preko preporuka.”
Kako savladati zanat
Kada je kao trinaestogodišnjakinja uradila vizuelni test u tadašnjem Politikinom zabavniku koji joj je pokazao da će se zbog velike ljubavi prema matematici i likovnoj kulturi baviti upravo arhitekturom, Aida nije mogla ni pretpostaviti da će joj taj test zapravo odrediti budućnost. Ni u njenoj porodici nije bilo arhitekata; otac joj je bio ljekar i profesor na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, a mama je radila za nekadašnje preduzeće UPI.
Kako će baš u vrijeme kada je apsolvirala arhitekturu izbiti rat u BiH, Aidu je životni put doveo u London. Počela je raditi kod arhitekte Timothyja Hattona. To je, zahvaljujući sretnom sklopu okolnosti, bio njen prvi posao po dolasku u Englesku, gdje je završila i postdiplomski studij na Bartlett School of Architecture na UCL-u. “Baka supruge Timothyja Hattona porijeklom je iz Hrvatske, pa smo odmah postali prijatelji. Njima nisam morala objašnjavati ko sam i odakle sam, što je bilo veliko olakšanje, jer te 1992. godine u Engleskoj Bosna je bila neka daleka zemlja u kojoj je počeo rat.”
Aida je u birou Timothyja Hattona osnovala odjel za uređenje enterijera, i iako je 20 godina radila kao direktorica, znala je da će jednog dana imati vlastitu kompaniju. “Pomalo sam tvrdoglava i svojeglava, i ne volim baš raditi što mi drugi kažu”, reći će. Tako je godine 2014. odlučila krenuti samostalno te osnovala STUDIOAida. Imala je, dodaje, dovoljno iskustva i dosta klijenata koji su joj postali prijatelji. Sviđao im se Aidin rad pa su izrazili želju da s upravo s njom počnu neke projekte.
“Enterijeri su me uvijek privlačili; volim namještaj, zavjese, ćilime, asesoare, što arhitekti obično ne žele ili ne znaju da rade. Mislim da taj holistički pristup projektu daje bolje rezultate. U principu, u enterijerima sam manje-više samouka, nisam to studirala, niti sam radila za nekog dizajnera, što je najbolji put da se savlada zanat. U početku sam učila na sopstvenim greškama, koje su se mogle izbjeći da me je imao ko posavjetovati. Ali, nikada se nisam plašila novih iskušenja i projekata. Kada bi se sad pojavio investitor s projektom za aerodrom, odmah bih se prijavila da radim”, iskreno će Aida.
Definicija savršeno uređenog doma
Njeno uređenje enterijera je veoma detaljno. Sve je važno: od namještaja, preko rasvjete, boje, teksture, vrste materijala, šava na zavjesama, debljine tepiha, visine stola, vaze i slike, do ručke na vratima, i mora biti u harmoniji. Ima dosta posla i mnogo je ljudi uključeno u projekt.
“STUDIOAida postao je poznat u krugovima za visoki, luksuzni dizajn. Traženi smo zbog našeg prepoznatljivog stila, koji je moderan i eklektičan, poštuje tradicionalne detalje građevine, ali radi smjele moderne intervencije. Imala sam dosta iskustva iza sebe kad sam osnovala studio, jer je ovo profesija gdje se ne postaje poznat ni tražen dok si još veoma mlad. Potrebne su godine teškog rada i iskustva da bi vam klijenti povjerili poslove od velike vrijednosti. Danas radim arhitekturu i enterijere, što oduzima puno vremena po projektu, ali daje potpunu kontrolu nad dizajnom. Sve više klijenti žele da imaju jednog dizajnera na poslu, i to je naša velika prednost.”
Za Aidu je svaki novi projekt čist bijeli papir, gdje ne smije biti ponavljanja šablona ni već urađenih detalja, jer svaki je klijent drugačiji, pa takav mora biti i njegov dom.
“Za mene je savršeno uređen dom onaj koji oslikava svog stanara, relaksiran, da se vidi da se tu i živi i radi i zabavlja, a ne da je sve sterilno i da izgleda kao da je sve kupljeno u istoj prodavnici namještaja. Taj prividno savršeni trend beige on beige look, gdje svaka kuća izgleda kao hotel, na sreću je prošao, makar na Zapadu. Dakle: bakina komoda, polica iz Ikee i neki moderni komad od mladog dizajnera koji još nije skup, lijepo upakovani zajedno, dat će prostoru šarm i dušu.
Pandemija je utjecala i na ovu branšu. Danas se ljudi više okreću dizajnu koji je održiv i prema komadima namještaja koje je moguće reciklirati”, kaže Aida. “Koristi se stari namještaj i restaurira. Ljudi u kućama provode više vremena i žele da im je dom što komforniji. Primjetan je otklon od minimalizma prema bojama, teksturi, toplini. Također, mnogi od nas se više nikada neće vratiti u kancelarije i radit će od kuće. Novi način rada mijenja raspored i namjenu prostorija u kućama: nekad je vladao trend velikih open plan dnevnih soba, gdje su zajedno kuhinja, dnevni boravak, trpezarija i biblioteka; sad se to sve više dijeli na manje sobe u kojima svako od ukućana može naći svoj mirni kutak, a da to nije samo spavaća soba.”
Aidina kompanija trenutno je angažirana na više projekata: nekoliko viktorijanskih kuća u Londonu, jedna farma iz 17. stoljeća u Engleskoj, kuća u skijaškom centru u Kanadi te kuća na Jadranu. Aida podjednako radi na svakom projektu i svaki nastoji ispratiti od početka do kraja.
“Uvijek mislim da može više i bolje. Ali znam da smo napravili dobar posao kada posjetim starog klijenta a ukućani uživaju, djeca se igraju, pomjerio se namještaj, stavili ping-pong ploču preko skupog trpezarijskog stola i ne tretiraju kuću kao muzej. Često nas isti klijenti angažuju na novim poslovima.”
Iako u Londonu živi duže nego što je živjela u Sarajevu, Aida Bratović, koja je zadržala svoje djevojačko prezime, kaže da će se uvijek osjećati prvo Sarajkom, a onda Londonkom. Njena majka, brat s porodicom, rodbina, kao i dragi prijatelji žive u Sarajevu, pa u rodni grad dolazi dva-tri puta godišnje. “Moja djeca Sarajevo smatraju drugom kućom, pa je meni i suprugu, koji je također Sarajlija, posebno drago to da smo im uspjeli prenijeti našu ljubav prema gradu u kojem nisu rođeni. Također, poslujem sa bh. proizvođačima namještaja, čiji su proizvodi vrhunskog dizajna i kvalitete. Bosna i Hercegovina i region puni su talentovanih dizajnera, proizvođača, umjetnika i ljudi s kojima je divno sarađivati.”
