NaslovnicaINTERVJUEDHEM FOČO: Al Jazeera Balkans je ostala dosljedna svojim principima

EDHEM FOČO: Al Jazeera Balkans je ostala dosljedna svojim principima

Decenija profesionalnog medijskog djelovanja Al Jazeere Balkans bila je i prilika da s jednim od osnivača ove regionalne medijske kuće, Edhemom Fočom, razgovaramo o njenim počecima, pokretanju AJB DOC festivala, kolegama, ali i baby boomu koji se desio u ovom kolektivu

Razgovarala Mersiha Drinjaković
Snimio Nikola Blagojević / Spektroom

Ovog novembra, Al Jazeera Balkans, medijska kuća koja je širom regije postala sinonim za profesionalne standarde izvještavanja, obilježava deceniju postojanja. U deset godina stane mnogo, a kad ste regionalni medijski poduhvat, onda stane zadivljujuće puno: oko 60.000 sati vlastite produkcije, odnosno vijesti, programa, emisija, ali i prepoznatljivih Al Jazeerinih dokumentaraca, iza čega stoje sati i sati prijevoda, pravljenja grafika, prilagođavanja formatu. Al Jazeerin YouTube kanal ima blizu 380 miliona pregleda, a to uključuje i 20 miliona pregleda programa uživo, dok videoformati za Facebook imaju više od 200 miliona pregleda. “Pregledi uživo su sigurno najgledaniji, ali tu su i videa nekih značajnih događaja, kao što je javljanje novinara Marina Veršića u vrijeme zemljotresa u Petrinji, koji na YouTubeu ima gotovo 3,7 miliona pregleda, ili javljanje kolege Kostića s beogradskih protesta, koji je imao blizu četiri miliona gledalaca odnosno pregleda”, kaže na početku razgovora za Graciju Edhem Fočo, jedan od osnivača Al Jazeere Balkans i direktor Al Jazeera Balkans Documentary Film Festivala (AJB DOC).
Rođen u Sarajevu 1972. godine, Fočo je 1991. otišao u Maleziju na studij prava. Nakon godinu dana, s kolegama je osnovao Bosanski informativni centar, a potom pokrenuo časopis Gazi Husrev-beg na engleskom jeziku. Sve su to bili projekti iz ljubavi, a da bi zarađivao za život bavio se trgovinom, izvozom robe iz Malezije i Indonezije, pronalazio se u konsultantskim poslovima, planirao kako će mu se karijera odvijati… Međutim, “desila” mu se – televizija.

Po čemu se sjećate 11. 11. 2011., dana kad je počelo emitiranje na Al Jazeeri Balkans?
– Za nas je to bilo ostvarenje sna i dan koji smo s nestrpljenjem čekali. Jesmo li uradili dobru stvar? Hoće li sve funkcionisati? Kakve će biti reakcije? S nama u redakciji su bile kolege iz Dohe, uključujući i tadašnjeg drugog čovjeka Al Jazeere, i svi su bili veoma ushićeni. Trema, uzbuđenje i ponos.
Kako je uopšte došlo do ideje za osnivanjem Al Jazeere Balkans?
– Ideja se rodila gotovo slučajno, prilikom moje posjete Sarajevu i Dohi u januaru 2010. Imao sam ideju da se preuzme tadašnji TV99 i napravi moderan kanal s ozbiljnim sadržajem, te sam tražio podršku u Dohi od prijatelja koji su u to vrijeme vodili cijelu mrežu Al Jazeere. Nakon kafe i razgovora s Wadahom Khanfarom, tadašnjim generalnim direktorom, on je predložio da Al Jazeera bude nosilac projekta. Međutim, BiH je premalo tržište za Al Jazeeru i ja sam taj isti dan iznio prijedlog kanala koji bi pokrivao prostore ex-Yu i napisao koncept. To je sve relativno brzo usvojio Upravni odbor, kao i Vlada Katara, i krenuli smo u realizaciju projekta.
Šta je vama lično najveći uspjeh u ovih deset godina?
– Smatram se dijelom zaslužnim za pokretanje Al Jazeere Balkans, firme koja je godinama jedan od najpoželjnijih poslodavaca u BiH, među većim stranim investitorima, firme koja ima besprijekoran rekord u rukovođenju i ispunjavanju svih obaveza prema institucijama. Vjerujem da je AJB bio pionir i poticaj za druge televizijske kanale koji se bave vijestima da obrate pažnju na regiju, a da smo doprinijeli i podizanju standarda kod drugih tv-kuća gdje vijesti nisu primarne, ali se emituju. Ponosan sam i na pokretanje AJB DOC filmskog festivala, gdje sam također imao ulogu od samog početka i razvoja koncepta. Festival je u prethodne četiri godine zabilježio značajan uspjeh i već se smatra jednim od najozbiljnijih i najatraktivnijih festivala dokumentarnog filma u regiji.

“AJB danas ima otprilike 250 zaposlenih. Nije malo, ali kada shvatite da pokrivamo sva ozbiljnija dešavanja u regiji, Evropi, pa i svijetu, onda nije ni puno”

Kako se stvarao tim AJB?
– Prvo smo odabrali rukovodstvo, a taj proces su vodile kolege iz Dohe i intervjui su obavljani tamo. Nakon što su izabrana trojica direktora: Tarik Đođić – kao generalni direktor, Goran Milić – kao direktor vijesti i programa, i Miljenko Logožar – kao direktor tehnologije, krenulo se u odabir kadrova po shemi koju su sastavile kolege iz Al Jazeere. Na intervjuima za AJB su bili i predstavnici iz Dohe, kao i rukovodstvo AJB-a. Prvi intervjui nisu bili ni lagani ni naivni. Možda se previše očekivalo od kandidata, ali možda nas je ta “strogoća” dovela do sjajnog tima koji smo imali i koji i dalje imamo.
U vremenu u kojem svjedočimo srozavanju kriterija izvještavanja te novinarstvu koje je podložno politikama i različitim utjecajima, AJB je postala televizija kojoj se vjeruje. Koliko je teško biti i ostati svoj, nezavisan?
– Nama su visoki standardi i profesionalni pristup svemu što radimo najvažnija stvar i drago mi je da smo poznati kao medij kojem se vjeruje. U današnjoj kakofoniji vijesti, stvarnih, lažnih, ekspertnih, neprovjerenih, kao i fenomenu društvenih mreža koje svakome daju platformu da bude “novinar”, Al Jazeera Balkans je ostala dosljedna svojim principima i nismo popuštali pred potencijalnom većom gledanošću, senzacionalizmom ili žurili da budemo prvi bez provjere informacija. Naravno, budući da smo dio velike mreže, mi smo u mnogo povoljnijoj poziciji od mnogih kolega, koji također rade odličan posao. Brojni drugi mediji imaju mnogo veće izazove od nas, a opet ostaju nezavisni i hrabri, a to nije lako. Na kraju, sve se svodi na kontrolu finansija i namjeru tog finansijera da utječe na uređivačku politiku. Finansijer su i oglašivači i kupci, ali i država ili neke institucije. Dok god se novinari odupiru utjecaju finansijera na uređivačku politiku, imate dobar nezavisan medij. Kada to postane nemoguće, onda je to pitanje preživljavanja i često su tu novinari i urednici najmanje krivi.

“Smatram se dijelom zaslužnim za pokretanje Al Jazeere Balkans, firme koja je godinama jedan od najpoželjnijih poslodavaca u BiH, među većim stranim investitorima, firme koja ima besprijekoran rekord u rukovođenju i ispunjavanju svih obaveza prema institucijama”

Kako izgleda jedan vaš radni dan?
– Ja sam ovisnik o vijestima i non-stop gledam i tražim sve relevantne vijesti, od Filipina do SAD-a. Pratim naš program, web-stranicu i društvene mreže. Konsultujem se s kolegama, ako imam neki prijedlog, a i pratim statistike koje imam, čisto da budem u toku. Tu sam da pružim bilo kakvu podršku na zahtjev našeg generalnog direktora, a redovno održavam sastanke s kolegama i raznim partnerima koje imamo. Vrijeme prebrzo prolazi i često kasnim u ispunjenju obaveza.
Mnogo je lica koja su postala prepoznatljivi brend Al Jazeere, možemo li pobrojati neke od njih?
– Možemo nabrojati neke, ali to ne znači da su bolji ili značajniji od drugih, naravno. Naprimjer, Goran Milić, čovjek koji i u 75. godini i dalje proizvodi program, ponekad za Al Jazeeru, ali više za HRT, naš prvi urednik i direktor vijesti i čovjek koji je dao bitno samopouzdanje jednoj mladoj televiziji i ekipi. Marko Pavlović, sjajni i originalni voditelj i urednik business vijesti i programa, put je nastavio izvan granica Balkana i trenutno je producent na Olympic Channelu u Madridu. Mirjana Hrga, koja je u Al Jazeeri vodila vijesti, ali i izvještavala s teških terena kao što su Gaza, Bejrut ili istočna Ukrajina, bila je čak i savjetnica predsjednice Hrvatske, a trenutno je veoma uspješna poduzetnica koja se bavi ugostiteljstvom u Hrvatskoj, tačnije otoku Lošinju. Marina Riđić, s druge strane, još uvijek je na Al Jazeeri. Uz sve svoje poslove, osmislila je i novi projekt koji podržava Al Jazeera, a to je jedan od prvih feminističkih videopodcasta u regiji.
Kad djelujete kao regionalna televizija sa centrom u Sarajevu, šta su prednosti, a šta mane?
– Mi insistiramo na tome da smo regionalna televizija, a ne skup lokalnih televizija i programa. Tako da je Sarajevo i dalje idealna lokacija, jer je i geografski centar područja na koje se fokusiramo kao kanal. Također, Sarajevo je i dalje inkluzivnije i otvorenije za jedan ovakav projekt od mnogo većih gradova poput Beograda ili Zagreba. Međutim, imamo ozbiljne i odlične ekipe u svim glavnim gradovima regije, tako da nam ni lokalne priče u regiji ne nedostaju.
Iz Al Jazeere Balkans se izrodio i AJB DOC, festival dokumentarnog filma, koji iza sebe ima četiri uspješna izdanja. Kako je započela ta priča?
– Al Jazeera je poznata kao najveći producent i emiter dokumentarnih filmova u regiji, tako da je to bio prirodni slijed za nas. Osim toga, shvatili smo da Sarajevo nema ozbiljan festival dokumentarnog filma, za razliku od drugih gradova u regiji, pa smo dali svoj doprinos tom elementu i mislim da smo svi na dobitku. Privilegovan sam što radim sa sjajnim timom i ekipom koja je mala, ali veoma efikasna i profesionalna. Okosnicu čine žene ili djevojke, i one su glavni operativci našeg festivala: Ida i Nejra, uz pomoć Vanje, Nadire, Lejle, Elme i Sanele. U tom nekom užem timu su i kolege Sead, Đani i Vedad. Nije velika ekipa, ali dobijemo pojačanje i od drugih kolega iz firme, kao i nekih mladih profesionalaca i volontera.
Kad napravite presjek stanja medijske scene regiona, gdje smo danas u medijskom smislu?
– Nezahvalno je meni, kao nekome ko je dio te scene, govoriti o ovome. Mislim da imamo dosta sadržaja, ali nedovoljno kvalitetnog. Sve je teže naći ili napraviti kvalitetnog novinara i sve je teže plasirati dobar a nesenzacionalistički sadržaj. Nemam problem s velikim brojem tv-kanala, portala, radiostanica, mislim da svako nađe svoje mjesto na tržištu. Ali je pojava i dominacija društvenih mreža, kao i veliki broj portala za koje ne znate ko radi u njima, donijela mnogo konfuzije kod publike i sada je veliki zadatak zadržati ili pridobiti povjerenje onih koji vas gledaju, slušaju ili čitaju. Uz sve to, vladajuće strukture u svim zemljama regije sve agresivnije imaju potrebu kontrolisati medije i medijski prostor, često prisiljavajući novinare i urednike da prave kompromis ili kreiraju sadržaj koji nije uredu i koji oni inače ne bi radili. Egzistencija je pravo čovjeka koje se često zloupotrebljava od onih koji kontrolišu finansije i nije fer očekivati od većine novinara da će ugroziti svoju egzistenciju kako bi odbranili neke principe ili pravednost. Vlast treba biti hrabrija i pustiti novinare, naročito one koje direktno ili indirektno plaćaju, da rade svoj posao i na kraju bismo svi imali koristi od toga. Međutim, svjestan sam da to nije realno i da ćemo ovakvu situaciju u medijima gledati još neko vrijeme.
Koju vi emisiju uvijek gledate na Al Jazeeri, a koju na nekoj od regionalnih televizija?
– Na Al Jazeeri gledam sve emisije, to je malo i interes i posao, a malo i profesionalna deformacija. Na regionalnim kanalima također gledam dosta sadržaja, od Na rubu znanosti HRT-a do jutarnjih programa na BHRT-u, N1 ili TVSA, ili OKO magazin na RTS-u.
Koji film s AJB DOC-a i danas volite pogledati, koji je ostavio najveći dojam na vas?
– Pobjednik našeg drugog izdanja Za Samu je nevjerovatan film. Gledao sam ga u kinu, na kompjuteru, televiziji. Težak, ali nevjerovatan film. A film Džemo, ili film o reprezentaciji BiH u košarci Nevjerovatno putovanje, priče su koje su imale veliki uspjeh kod publike i meni su drage za pogledati. Džemo će ubrzo biti prikazan i na našem kanalu.
Uposlenici Al Jazeere često ističu prednosti rada na ovoj televiziji, stavljajući u prvi plan brigu o svakom članu kolektiva, na privatnom i profesionalnom planu. Šta je vaša filozofija poslovanja i odnosa prema uposlenicima?
– Trudimo se da poštujemo jedni druge, prije svega. Ne bi se smjelo desiti neko deranje, mobing, nasilno ponašanje. Svi zaslužuju i dobiju respekt. Direktor Tarik Đođić prati situaciju i privatno kod uposlenika i gledamo da im izađemo u susret i prije nego što to oni traže. Možda je ta dobra atmosfera i zaslužna za neki baby boom koji imamo u Al Jazeeri, gdje smo izgubili trag broju novorođenčadi u kolektivu, ali ja vjerujem da se radi o 200-tinjak beba. Kad je riječ o profesionalnom dijelu, imamo jasno definisane standarde i sve što je potrebno jest da ih se držimo, što uposlenici veoma dobro rade. Nekada se može i desiti greška, ljudi smo, ali integritet i profesionalnost kanala neće biti doveden u pitanje dok uspijevamo u pridržavanju tih standarda.
Šta nam donosite u svojoj desetoj godini postojanja, šta su novi poduhvati?
– Imamo mnogo ideja i ambicija, ali vidjet ćemo kako će se stvari odvijati. Namjeravamo pojačati prisustvo na digitalnim platformama i stvoriti još emisija koje su primarno za publiku koja veliki dio svog vremena provodi na društvenim mrežama. Emisije kao što su AJB Start i podcast ONE su dobar početak, mislim da ćemo imati još mnogo toga. AJB DOC se također razvija, vezano za ulaganja i proizvodnju dokumentarnih filmova, i nadamo se da će u narednom periodu biti glavno mjesto susreta za autore i producente dokumentaraca.
Kad ste jedan od čelnih ljudi ovako velike televizijske kuće, koliko to ostavlja prostora za slobodno vrijeme?
– Mislim da sam privilegovan sjajnim saradnicima, tako da slobodnog vremena uvijek ima. Naravno, ima i perioda kada se radi sedam dana u sedmici, ali ako radite posao koji volite to vam je nagrada, a ne obaveza ili opterećenje.
Vaša supruga je također na važnoj poziciji u državnoj kompaniji: koliko vam obaveze ostavljaju vremena za kvalitetan privatni život?
– Moja supruga je heroj, kao i mnoge druge. Radi toliko stvari i sve ih radi dobro, barem ja tako mislim. Trudimo se imati razumijevanja jedno za drugo, imamo i djecu koja su kreativna i druželjubiva, a i oni su, također, puni razumijevanja. Sve svoje slobodno vrijeme provodimo na kvalitetan način i uvijek zajedno. Kada imamo neke obaveze koje uključuju putovanje, onaj drugi se prilagodi, a uvijek imamo podršku i ostalih članova porodice.
Kako izgleda dan bez obaveza u vašem životu?
– Nastojimo izaći iz grada s djecom… bilo na neku od planina, ili kod prijatelja, ili obilazak manjih mjesta, nije bitno. Šetamo i pričamo, a i družimo se s ljudima. Malo analognog u digitalnom svijetu.

Gracija 416, novembar 2021.