Priredila Mersiha Drinjaković
Snimci Privatni album
Brčanka Mirzeta Arnautović voli životinje otkako zna za sebe, te se s posebnom radošću sjeća djetinjstva i mačka koji bi uvijek našao udobno mjesto na grudima njenog tate. Kad se udala i uselila u zajednički dom sa suprugom, s njima je stigao i jednomjesečni pekinezer Dingo, kojeg je prvih sedmica Mirzeta hranila na flašicu. Dingo je s njima proveo punih 17 godina, dijelio izbjegličku sudbinu te povratničku priču, i doživio duboku starost. “Neposredno prije nego što će nas Dingo napustiti nabavili smo haskija Nerona”, priča Mirzeta, kojoj se ova pasmina dopala kad ih je vidjela u Parizu davne 1985. “Od tada je moj san bio da imam haskija s plavim očima. I stigao je Neron – istina, sa samo jednim plavim okom, dok je drugo smeđe.” Uskoro se Neronu pridružila i ženka Lisa, te su dosad imali dvadesetak potomaka. “Zbog njih smo u dvorištu napravili improvizirani iglo – da imaju hladovinu, a po igluu sam posadila cvijeće. Nakon pet godina, Lisa je napustila ovaj svijet, a da Neron ne bi bio sam, Mirzeta mu je dovela partnericu – Lindu. Neron je sa devet godina oslijepio, nakon godinu dana umro, a nedugo za njim i Linda…
Mirzeta se i s tugom i radošću sjeća svih svojih divnih pasa, koji su joj upotpunili život. Danas ona i suprug život dijele sa zlatnom retriverkom Dorom. Jedno vrijeme s njima je bila ženka haskija kojoj su dali ime Lisa, po ranijoj ljubimici. Lisa je, nažalost, bila u teškom stanju, pa su je nakon svega što su pokušali kod veterinara, odlučili uspavati. “Kad je Dora ostala sama, shvatila sam da nam objema treba novo društvo, pa je stigla Rea, ženka haskija. Nikada ne mogu samo jednu pomaziti, moram obje, jer stalno traže pažnju i maženje.” Dori je osam, a Rei godina i po, te je pravi nestaško, pa Mirzeti “pomažu” oko cvijeća praveći rupe po dvorištu. “Životinje vas nikad neće iznevjeriti i uvijek, baš uvijek će vam se obradovati. Ako želite bezuslovnu ljubav, nabavite kućnog ljubimca, jer ćete se uz njih osjećati sretno i potpuno.”
