Piše Nisvet Džanko
Samo nekoliko dana pred zatvaranje Sarajevske zime, iz galerije Akademije likovnih umjetnosti skinuta je izložba instalacija slovenačkih umjetnika. Prije petnaestak dana, kada je izložba otvorena, među izloženim eksponatima se nalazilo i sedam plastičnih ćuna, a prilikom skidanja postavke su iz zelene trave virile još samo četiri. Tri su netragom nestale. Neko ukro. Što su virile, virile su. Slovenci se ne ljute, samo što nisu vjerovali da smo toliki ljubitelji. Neidentificirani posjetilac galerije (ili više njih) je mjerkajući estetsku vrijednost dotičnih eksponata zamijetio i njihovu funkcionalnost te poželio iste imati kod kuće. Pošto u Sarajevu još uvijek ne postoji nijedan sex shop gdje bi se takve stvarke mogle kupiti, nepoznati je izvršio otuđenje istih. Nek se nađe, zlu ne trebalo. U Sloveniji se, kao i drugdje na Zapadu, ćune ne kradu sa izložbi, nego se kupuju u prodavnicama. U Sarajevu se kradu jer još uvijek nikome ne pada na pamet da otvori prodavnicu gdje bi prodavao ćune kao četkice za zube. Beli se vjeruje da kod nas nema potrebe za takvom prodavnicom. Ne postoji interes kod potrošača. Umro bi, je li, čovjek od gladi prodavajući ćune. Slučaj sa izložbom, opet, govori da kod potrošača postoji interes. A i bolje da se ima gdje kupiti nego da se krade. Ne valja ako se pročuje da krademo ćune. To je loš imidž. Čuj, ukralo ćunu sa izložbe! Prodavnicu bi trebalo otvoriti pod hitno pa kome je do ćune, eno mu u prodavnici. Tada bi i ona ćuna od Multietničkog čovjeka u parku bila manje interesantna u vrijeme kada nema Sarajevske zime.
