NESIM TAHIROVIĆ: Neizvjesni dani za umjetnika i njegovo umjetničko blago

Nakon prvobitnog šoka koji je izazvala odluka da početkom februara mora iseliti iz ateljea koji je u prostoru UKC-a Tuzla, slikar Nesim Tahirović još uvijek iščekuje da mu tuzlanska aktuelna vlast, kako je to i obećala, pomogne da nađe drugi prostor za rad i zbrinjavanje slika

Nedavno objavljeno

Napisala Živana Jovančić
Snimio Irfan Redžović

U svijetu i kod nas priznati umjetnik Nesim Tahirović našao se u nezavidnoj situaciji kad su početkom godine do njega doprle kuloarske priče da će morati napustiti atelje koji se nalazi u kompleksu UKC Tuzla. Reagovali su odmah i on i njegova supruga Mirjana te su uspostavili telefonski kontakt s direktoricom dr. Fahrijom Skokić, koja je potvrdila da Tahirović treba do kraja januara 2016. napustiti atelje budući da UKC želi taj prostor, u kome je Tahirovićev atelje, adaptirati za potrebe Odeljenja za dječiju psihijatriju pri Klinici za psihijatriju. O svemu je i zvanično obaviješten 5. februara. Novonastala situacija i neumoljive činjenice emotivno su ga potresle do mjere da mu se pogoršalo zdravstveno stanje, što je zabrinulo i suprugu Mirjanu i njihove sinove. Nakon prvobitnog škoka i nevjerice, Tahirović je smogao snage da racionalizuje sve okolnosti kada je shvatio da je Ugovor o poslovnoj saradnji sa UKC-om Tuzla istekao 2013. Sa sadašnjim menadžmentom ugovor nije potpisan jer ih na to ugovor ne obavezuje.
“Krivicu što nisam bio istrajan u protekle dvije godine, u nastojanju da saznam zašto ugovor nije potpisan, pripisao sam svojoj naivnosti i nevjerici da bi se nešto ovako moglo dogoditi. Ja sam se u svom ateljeu osjećao sigurno i promišljao da su moje umjetničke slike pronašle dom koji ih je prigrlio i iz kojeg ni slučajno ne bi mogle biti iseljene. Nažalost, stvarnost je bila surovo otrežnjavajuća”, žali se umjetnik i kaže da je u međuvremenu pokušao u rodnom gradu samostalno riješiti problem. Tako je razgovarao s rektorom Univerziteta Tuzla želeći pronaći moguću nit saradnje, tim prije jer je Univerzitet dobio veći broj objekata koje je nekad koristila vojska. Usmeno mu je ponuđen jedan od devastiranih objekata za atelje i depo, te je već 4. januara poslao pismo namjere na koje mu niko ni danas nije odgovorio.
A sada, povodom odluke UKC Tuzla, ističe da je svjestan da mora napustiti taj prostor. “Mogu prihvatiti svaku potrebu UKC-a koji želi da širi djelatnost i stvara bolje uslove liječenja. Svjestan sam da je njihova odluka konačna. Ja znam da ne mogu biti problem UKC-a. Rješenje za mene morao bi naći grad, odnosno gradske vlasti. Ja sam stalno nešto davao ovom gradu, toliko puta sam nagrađivan, pa valjda sam zaslužio da mi grad napokon uzvrati nečim u mojoj osmoj deceniji života. Moram reći da je sada UKC pokazao razumijevanje za mene, jer u međuvremenu nisam obezbijedio adekvatan prostor za rad i deponovanje slika, i evo, još sam tu.”

“Ja sam se u svom ateljeu osjećao sigurno i promišljao da su moje umjetničke slike pronašle dom koji ih je prigrlio i iz kojeg ni slučajno ne bi mogle biti iseljene. Nažalost, stvarnost je bila surovo otrežnjavajuća”

U ovim teškim danima nije ostao sam. Osim porodice, vrijedna hvale je podrška koju su kolega iz ULUBiH-a i ULUPUBiH-a uputile aktuelnoj tuzlanskoj vlasti, apelujući da pomognu Nesimu Tahiroviću. Zahvalan je, također, i medijima koji ga podržavaju, kao i desetinama sugrađana i prijatelja sa raznih strana koji mu nude osobnu pomoć. “To mi pomaže da još uvijek stojim uspravno, i da imam snage da se borim, da sačuvam i zaštitim svoje slike nastale tokom skoro pola stoljeća.”

Veliki planovi

Nesim Tahirović je umjetnik koji je često boravio u evropskim zemljama, ali nigdje nije naišao na primjer sličan ovom koji doživljava u Tuzli. “Svugdje mi je omogućeno da radim u veoma uslovnom prostoru iako je to bio privremeni boravak. Uvijek sam se vraćao u svoju zemlju, u svoj grad, a moje slike, koje volim nazvati svojom djecom, ostajale su na sigurnom, zbrinute i godinama su čuvane. Upravo radi sigurnosti koju sam imao u UKC Tuzla, vraćeno mi je blizu 1.000 slika iz Njemačke, Poljske, Italije, Slovenije. Biti tamo umjetnik je veliki čin, ljudi vas uvažavaju, poštuju, a kod nas su mjerila vrijednosti poremećena, sve se urušilo.” S razlogom se sada prisjeća kako je, ulaskom u UKC, imao velike planove koje je želio realizirati sa nekadašnjim menadžerom dr. Mujkanovićem, o čemu je pisao i naš magazin prije nekoliko godina. Izradio je desetine skulptura koje su bile postavljene u blizini objekta, pri čemu su mu pomagali radnici, varioci UKC-a. “Danas ih skoro i nema. Bio sam zatečen kada sam prije nekoliko dana, iz saopštenja sadašnjeg menadžmenta, saznao da izgradnja parka skulptura nije predviđena Ugovorom o saradnji. Nije ni morala biti, jer sam sve to radio bez naknade, presretan što neko i na taj način promišlja o prožimanju dvaju različitih, a tako bliskih djelatnosti, o mjestu umjetnosti u psihijatriji.”
Sreća ipak nije napustila Nesima Tahirovića, jer su mu premijer i resorni ministri Tuzlanskog kantona obećali podršku u rješenju problema. Vrijeme leti, već je stigao i april, ali se do izlaska našeg magazina, rekao nam je umjetnik, ništa konkretno još nije desilo.

Gracija 287, 8.4.2016.

Pročitaj još
Related

Kako smo proslavili Gracijin rođendan u Tuzli

Jeste, rođendan Gracije je bio u aprilu, ali su...

AVALON PRODUKCIJA PREDSTAVLJA KONCERT AMIRE MEDUNJANIN U SKENDERIJI

Svjetski priznata umjetnica Amira Medunjanin 22. jula će održati...