Dok se Javier Bardem pripremao da ove godine dodijeli nagradu na Oscarima, jedna scena iz prošlosti stalno mu se vraćala u misli. “Vanessa Redgrave, još sedamdesetih”, prisjeća se glumac.
Kada je britanska glumica 1978. godine osvojila Oscara za sporednu ulogu u filmu Julia, kritičare njenog dokumentarca o Palestini nazvala je “cionističkim huliganima”. Danas, kada se pogleda taj snimak, upadaju u oči zvižduci iz publike. Kasnije tokom ceremonije scenarista Paddy Chayefsky javno ju je osudio s bine. Bardem je bio spreman na sličnu reakciju. “I bio sam spreman”, kaže uz gestikulaciju koja imitira glasno negodovanje, “na ono: ‘Buuu!’”
Međutim, dok je zajedno s Priyankom Choprom Jonas predstavljao nagradu za najbolji međunarodni film, desilo se upravo suprotno. “Ne ratu i slobodna Palestina”, rekao je tad.
View this post on Instagram
Publika je eruptirala aplauzom. Prošlog septembra, na dodjeli Emmyja, gdje je bio nominovan za ulogu u seriji Monsters: The Lyle and Erik Menendez Story, Bardem je nosio kefiju kao znak podrške Palestini. Na crvenom tepihu tada je izjavio za Variety da “ne može raditi s nekim ko opravdava ili podržava genocid” u Gazi.
Takav otvoreni aktivizam danas nosi određeni rizik u Hollywoodu, posebno u vremenu kada mnogi biraju šutnju ili oprez. Upravo zato Bardem još više odudara — aktivizam je postao važan dio njegovog javnog identiteta
Za razliku od Vanesse Redgrave, nije pretrpio ozbiljne posljedice. Na pitanje šta ga motiviše da govori, odgovara: “Smiješno mi je to pitanje, jer bi pravo pitanje trebalo biti: kako to da ne govorim?”
Pokazuje prema diktafonima postavljenim između nas u hotelskom apartmanu u Madridu, gradu u kojem živi sa suprugom Penélope Cruz i njihovo dvoje djece.
“Oduvijek sam osjećao da imam mikrofone i uređaje koji snimaju moj glas i da imam pravo prozvati ono što smatram pogrešnim.”
Ipak, priznaje da je bilo posljedica. “Čuo sam stvari poput: trebali su te zvati za taj projekat, ali više ništa od toga. Ili: ovaj brend je htio da radi kampanju s tobom, ali sada ne mogu. U redu je. Živim u Španiji. Američki studiji nisu jedino mjesto.”
View this post on Instagram
Bardem, međutim, kaže da osjeća i veliku podršku. “Neki će vas staviti na crnu listu. Ne mogu potvrditi da je to istina jer nemam dokaze. Ali ono što znam jeste da me zovu novi ljudi jer žele da radim na njihovim projektima. To mi govori da se narativ mijenja.”
Kaže da je očekivao zvižduke na Oscarima. “Umjesto toga, reakcija u sali bile su ovacije.”
Na ekranu Bardem ima rijedak dar da bude veći od života. Upravo zato je njegov Anton Chigurh iz filma No Country for Old Men bio toliko zastrašujući. Kasnije je igrao i strastvenog slikara u Vicky Cristina Barcelona, ekscentričnog Bond negativca u Skyfallu, pa čak i kralja Tritona u Disneyjevoj Maloj sireni. U novoj seriji Cape Fear (Rt straha) ponovo igra psihopatski lik Maxa Cadyja, ali kaže da nije želio raditi puki remake. “Da je bio čisti remake, nikad se ne bih usudio. Ali suština ludila i noćne more ‘Cape Feara’ je tu.”
U filmu The Beloved Bardem se vraća intimnijim dramama i igra čovjeka čije ponašanje otvara pitanje toksične muškosti. “To nas direktno vodi ka toksičnoj muškosti moje generacije i mog odrastanja — a to je i kultura Španije”, kaže.
Rođen 1969. za vrijeme Francove diktature, Bardem priznaje da je odrastao uz ideju da muškarci imaju veću moć i kontrolu. “Odgajani smo u kulturi koja nam je govorila da smo mi muškarci pokretačka snaga. A to je apsolutno pogrešno.”
Posebno ga brine što, kako kaže, svijet ide unazad. “Imam sina od 15 i kćerku od 12 godina i veoma sam osjetljiv na sve to.”
Spominje u razgovoru i Donalda Trumpa. “Trump je procesuiran zbog zlostavljanja žena, a i dalje je u Bijeloj kući i ništa se nije desilo. To ljudima daje blanko dozvolu da rade šta žele.”
Kada govori o porodici, Bardem postaje nježniji. Njegova majka Pilar Bardem bila je slavna španska glumica i, kako kaže, upravo ga je ona naučila drugačijem pogledu na žene i život. Sa Penélope Cruz dijeli jedan od najstabilnijih brakova Hollywooda, iako oboje insistiraju da privatni život drže daleko od glamura. “Kod kuće ne pričamo mnogo o poslu”, kaže. “Nemamo postere, fotografije ni stvari koje nas podsjećaju čime se bavimo.”
Čak su i svoje Oscare sklonili van pogleda. “Trudimo se razdvojiti život i fikciju.”
Bardem i Cruz svoju vezu uglavnom drže daleko od očiju javnosti i rijetko se pojavljuju na premijerama jedno drugom. (Oscari 2022. godine, kada je Bardem bio nominovan za film Being the Ricardos, a Cruz za Parallel Mothers, bili su jedno od njihovih rijetkih javnih “izlazaka”.) Ali razmišljanje o projektu koji je upravo snimio sa Penélope očigledno je učinilo Bardema posebno emotivnim.
“Ona je žena zbog koje se osjećam nevjerovatno blagoslovljeno što smo se sreli u isto vrijeme, na istom mjestu, u ovom životu”, kaže te nastavlja: “Važno je poštovati i podržavati partnera, ali i diviti se toj osobi zbog onoga što jeste i zbog onoga što radi. Penélope je nevjerovatno divno, prelijepo i dobro ljudsko biće — način na koji se odnosi prema porodici, prijateljima, našoj djeci, meni, samoj sebi… Prošlo je mnogo godina, a ja kod nje nikada nisam vidio ni trunku zlobe. I povrh svega, ona je nevjerovatno jebeno lijepa! Kada je vidim na fotografijama u magazinima, pomislim: ‘Čekaj, je li to stvarno moja žena? Bože, je li moguće?’ A onda shvatim — jeste.”
