Napisala Mersiha Drinjaković
Snimila Sanela Babić
Nismo imali mnogo lijepih vijesti u godini iza nas, one inspirativne priče su se temeljile na solidarnosti, na pomoći onima koji su proživljavali teške trenutke. I svjesni smo da svijet današnjice ne nudi puno prostora za nadfu, da globalni tektonski poremećaji ne daju obećanje bolje sutrašnjice, ali ne možemo se samo predati, prepustiti letargiji.
Ova storija o glumačkom i bračnom paru Hani Zrno i Emiru Fejziću može djelovati utopistički, naivno čak, ali ako su nam ostale samo nada i vjera u ljubav, neka nam bude dozvoljeno da simbolički i naslovnicom za novu 2025. upravo sa Hanom i Emirom pošaljemo takvu poruku. Slavimo ljubav, uprkos svemu!
Živjela ljubav!
A i Emir nam je to poručio u objavi na društvenim mrežama početkom jula 2024. godine, obznanivši urbi et orbi da su se Hana i on upravo vjenčali: “Živjela ljubav!” Svoj su važan, možda i najvažniji dan u životu, opisali za Graciju ovako: “Željeli smo da to bude naš najzabavniji i najdivniji dan, što smo na kraju i postigli.”
Hanina je želja bila da imaju ceremoniju na otvorenom, dok je Emir sanjao o velikoj svadbi. Ispunjavajući jedno drugom želje, došli su do romantičnog, zabavnog i bajkovitog vjenčanja. “Naravno, nije baš sve bilo kako smo zamislili, zato preporuka za sve buduće mladence: unajmite organizatora, spasit ćete sebe i nervnih slomova i izgubljenog vremena”, poručuje Emir s osmijehom. Kao inspiraciju su uzeli talijansko vjenčanje, što su na kraju, uz manja odstupanja, kako kažu, i postigli. “Imali smo sreću da su nam prijatelji pomagali oko organizacije i priprema”, dodaje Hana, “kao što smo imali sreću da možemo nositi personalizirane komade odjeće, poput vela i sakoa, koje je naša draga Adisa Vatreš-Selimović brižno osmislila.”
A brižljivo osmišljeni detalji ogledali su se u svemu – na primjer, natpisi na mladenkinom velu i mladoženjinom odijelu bili su stihovi iz pjesme benda U2 Song for Someone. Pjesma koja za njih ima veliko značenje također je i pjesma koja je svirala dok je Hana s ocem, renomiranim fotografom Alminom Zrnom, išla prema matičaru. “Meni je svadba prošla kao treptaj, ali smo zaista jako uživali s nama dragim i važnim ljudima”, kaže ona.
Svijet je otišao dovraga
Ljubav prema glumi utrla je put i njihovom zajedničkom životu. Emir Fejzić je vanredni profesor na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti, na predmetu Ples, a njegov glumački opus uključuje predstave poput Dame biraju, Moja predstava, Car Edip, Mjera za mjeru… Teatarski rad Hane Zrno kroz predstave To nikad nigdje nije bilo, Alice u krevetu, Idiot i Bullying Collection svjedoči o posebnosti njenog talenta, a igrala je i u filmu Pjera Žalice Praznik rada.
Kad su se njih dvoje odlučili vjenčati, svijet je već otišao dovraga. Njihov čin odražava vjeru i nadu u zajedničku budućnost, snagu međusobne podrške i nepokolebljivu želju da ljubav prevlada sve izazove, bez obzira na okolnosti.
“Najbitniji dio našeg odnosa je prijateljstvo i poštovanje jedno prema drugom. Ljubav nam je pokretačka snaga i gorivo. Nema ništa važnije nego kad imaš nekog da te podrži, čak i kada se čini da nema izlaza”, govori Hana. Ilustruje to svakodnevnim, a tako važnim sitnicama: “Ljubav je kada se meni jede krofna u deset sati navečer, a Emir bez riječi ustane i vodi nas na krofne. Ljubav je kada jedno mora ustati ranije, a ono drugo ustane s njim ili njom i napravi kafu, čisto da zajedno provedemo još malo vremena prije nego što počne radni dan. Ljubav je kad ja imam proces koji zahtijeva da sve obroke jedem u pozorištu, a Emir mi svaki dan donese skuhano jelo. U sitnicama ćete prepoznati najveću ljubav i poštovanje. Ljubav se ne podrazumijeva i svaki dan se mora iznova pronalaziti. Kao što bi naš profesor glume Admir Glamočak običavao reći: Nemojte nikada dozvoliti da živite jedno pored drugog.”
Svjesni realnosti
Vodeći se ovim zrncima mudrosti starijih kolega, Hana i Emir su istovremeno jako svjesni i vremena i prostora u kojem žive, situacije u kojoj se veliki broj mladih odlučuje – umjesto na brak – otisnuti van granica naše zemlje. “Nismo nikad ni razmišljali da napuštamo zemlju, štaviše, bili smo angažovani u nekoliko projekata koji se bave temom odlaska mladih iz BiH u produkciji Altteatra. Altteatar je ove projekte provodio u devet lokalnih zajednica u BiH, sarađujući sa omladinskim organizacijama, aktivistima i aktivisticama. Predstave su gostovale po brojnim bh. gradovima upravo s ciljem da zadrže mlade u BiH i da ih ohrabre da progovore o problemima koji ih muče i na taj način na mikroplanu mijenjaju lokalnu zajednicu”, govori Emir.
Oboje su svjesni i realnosti, letargije koja utiče na stanje uma mladih, konstantna politička previranja i pozivanje na nacionalizam kao odrednicu svega. “Mladi su sve više anksiozni od nacionalizma, umorni su od nacionalizma, on ih tjera iz BiH, on potiče podjele i mržnju prema drugom i drugačijem. Nacionalizam treba ugušiti, istrijebiti!”, govore uglas.
Kao ljudi koji su izabrali scensku umjetnost za životni poziv, a u Emirovom slučaju i akademsku karijeru, o svakodnevnici promišljaju vrlo detaljno, znajući da imaju odgovornost kroz vlastiti umjetnički angažman progovoriti o gorućim problemima. “Svaki dan kad uključimo TV ili gledamo društvene mreže bombardovani smo informacijama, potresnim, teškim, negativnim, i nemoguće je ignorisati ih. Skoro svaki dan smo svjedoci nove tragedije i potrebe da nekome treba pomoći. Naš zadatak kao umjetnika je da se bavimo tim temama i problemima, jer zadaća teatra i jeste da postavlja pitanja i otvara mogućnost za dijalog.”
Generacija Z i milenijalci
Deset je godina razlike između njih, ali uprkos činjenici da je Emir “čistokrvni milenijalac”, a Hana, kako s osmijehom opisuje, “razapeta između Generacije Z i milenijalaca”, vežu ih ista interesovanja i strasti. “Gluma nam je oboma velika ljubav. Dok je Hana zaljubljenica u muziku, ja sam u ples. A kako vrijeme odmiče, sve više strasti pokazujemo i prema kuhanju”, govori Emir.
Godinu 2024., osim po vjenčanju, pamtit će i po savršenom odmoru, ali i po radu na predstavi Mjera za mjeru u SARTR-u, u kojoj oboje igraju. “Jedno drugom smo najveća podrška i imamo maksimalno razumijevanje. Pomažemo si, zajedno učimo tekstove”, kažu nam. Hana je u 2024. glumila i u predstavi Oslobođenje Sarajeva, također u SARTR-u, a Emir kao saradnik za pokret na nekoliko predstava u Narodnom pozorištu Republike Srpske i Bosanskom narodnom pozorištu Zenica. Hana nam priznaje kako priželjkuje novu filmsku ulogu, a Emir dodaje kako nema preferencije u tom smislu. “Može i pozorište i film, jednako se radujemo svakom procesu i svakoj novoj ulozi.”
U turbulentnom svijetu su izgradili i svoj mikrosvemir. Imaju svoj krug ljudi s kojima se druže, koje vole da ugošćavaju, radost pronalaze u kuhanju, gledanju serija i filmova, u planinarenju, i sve im to pomaže da odagnaju misli o brzini svakodnevnice i stresnog i zahtjevnog posla.
Ali, nisu ni Hana ni Emir ostrvo, pogađaju ih i rastužuju sve loše stvari koje se dešavaju, a najviše preovlađujući osjećaj bespomoćnosti. “Nema mnogo toga što možemo učiniti kako bismo poboljšali stanje na globalnom nivou: možemo nazvati broj sa TV ekrana koji će nekome pomoći da preživi ili spasi svoj dom. Kad bismo imali tu moć, zaustavili bismo ratove, nahranili gladne, ali nažalost nemamo.”
S optimizmom gledaju na 2025. godinu, a sebi postavljaju manje ciljeve, realne, te moguće ostvarive. “Imamo, naravno, želje i za budućnost, ali kako se kaže, stepenik po stepenik. Prvo da budemo zdravi, da naše porodice budu dobro, a za sve ostalo ćemo lako”, govori Hana.
I na kraju, i sebi i drugima postavljaju vječno pitanje: Šta možemo svi mi pojedinačno uraditi da nam bude bolje? I odgovaraju: “Za početak, možemo više da se smijemo. Smijeh je zarazan, ali i ljekovit! Možemo manje da provodimo vrijeme na društvenim mrežama, da se više družimo sa dragim ljudima. I – da vježbamo. Tako ćemo se osjećati bolje!”
