Napisala Mirha Mandić
Snimci Privatni album
Fudbal je u modernom svijetu sport s najviše navijača u odnosu na sve ostale sportove i jedna od najvažnijih sporednih stvari u životima ljudi. I prečesto ga shvatamo i prihvatamo kao mušku aktivnost. Znamo kako su velika sportska takmičenja u prošlosti isključivala žene. Na Olimpijskim igrama do početka 20. stoljeća žene nisu učestvovale, a i kada su počele da se takmiče činile su manje od 5% od ukupnog broja sportista.
Žene i fudbal
Protekle Olimpijske igre u Parizu bile su prve sa podjednakim brojem učesnika i učesnica, i to je sjajno, ali na stereotipima i predrasudama još moramo raditi. Evo, recimo fudbal: žene ga vrlo uspješno igraju.
Ženski fudbal nastaje i počinje se razvijati u Velikoj Britaniji krajem 19. stoljeća, a prva utakmica odigrala se 1881. godine u Edinburghu između Škotske i Engleske. Žene emotivnije doživljavaju dobre i loše rezultate i prenose više emocija na teren, manje su agesivne i bolje se kontrolišu u “žaru igre”. S obzirom da su čvrste, jake i uporne, možemo dovesti ženski fudbal na viši nivo.
Ženski fudbal u BiH doživljava ekspanziju. Na našim prostorima, žena u ovom sportu do sada nije bilo mnogo, ali budućnost im je svjetlija, jer dolazi generacija samosvjesnih, talentovanih i vrijednih fudbalerki.
Zara Zeljković je svoju simpatiju prema nogometu pretvorila u ljubav i od djevojčice koja srcem navija za Željezničar i aktivno igra u Ženskom fudbalskom klubu Respekt otišla korak dalje educiravši se za sudiju. Svoju budućnost vidi u sportu, i to kao aktivna podrška sportistima i klubovima. Učenica je trećeg razreda Pete gimnazije i već šest godina fudbal je dio njenog života. “Zanimanje za fudbal postojalo je odmalena”, kaže Zara. “Tata je vatreni navijač Željezničara i s njim sam redovno na tribinama pratila utakmice. Od tada se javila ljubav prema lopti: najprije da gledam utakmice, a kasnije i da igram.“
Prvi koraci
S drugovima iz razreda počela je da otkriva čari fudbala, a potom i zamolila roditelje da joj pomognu da nađe klub u kojem bi naučila osnove igre. “Mama je pronašla ŽFK Respekt i nakon prvog treninga rekla sam: ovo je za mene. Počela sam da igram fudbal 2018. godine i od tada nisam prestala.”
Kao i većina tinejdžera, okušala se u različitim sportskim aktivnostima: tekvando, gimnastika, jahanje, plivanje, odbojka; uživa i u čitanju knjiga, u fotografiji, pjevanju u horu, ali nijedan sport nije bio toliko drag kao fudbal. “Uobičajeno je mišljenje da je fudbal muški sport, ali ja mislim da nije, jer je sve popularniji među djevojčicama. Drago mi je da odrastam u vremenu u kojem se može vidjeti da se ženski fudbal razvija i dobiva sve više pažnje u sportskim krugovima”, govori Zara.
Kao i kod svake aktivnosti gdje se odluče biti iznad prosjeka, djevojke moraju dati malo više na terenu, pokazati da istinski vole i da su zainteresovane za ovaj sport, pojašnjava nam Zara. Također, dodaje kako djevojke brzo ovladaju terminologijom igre i onda to o čemu pričaju znaju pokazati i na terenu. “Sportisti govore svojim ‘univerzalnim jezikom’. Ne moraš znati nijedan strani jezik niti se znati sporazumjeti na neki drugi način da bi zaigrala fudbal. Igrači se sporazumijevaju na terenu igrom, loptom. U tome je ljepota sporta. Mislim da je potrebno ovaj sport aktivnije i ažurnije ponuditi i djevojčicama i naglasiti sve njegove prednosti”, smatra Zara.
Vlada se jednostavnim principom kad je treniranje u pitanju: red, rad i disciplina. “Bez toga ne ide kada se baviš bilo kojim sportom. Bavljenje sportom me je naučilo kako komunicirati s ljudima. Shvatila sam da se do cilja ne može doći prečicom, već samo radom i trudom.”
Igračica i sutkinja
Zara je počela trenirati u Respektu s nepunih 11 godina, a zaigrala je kada je napunila 13. Igra i dalje. U oktobru prošle godine, u okviru programa razmjene, s klubom je posjetila SAD gdje je dobila certifikat za trenera. Sada u svom matičnom klubu trenira mlađe kategorije.
Tokom ovih šest godina uspješno je igrala na svim pozicijama: štoper, bek, krilo, špic… Igračica je na koju se može računati, ali najbolje joj leži lijevo krilo i pozicija vezne igračice. Poznavanje svake pozicije olakšava joj i novu odgovornost kojoj je posvećena, a to je suđenje na fudbalskim utakmicama. Na pitanje šta joj je draže, igranje ili suđenje, te kako reaguju na sutkinju, kaže: “Sudim tek jednu godinu, a igram sedam, pa mi se čini da nije fer da ih upoređujem. Igranje je teže fizički, jer moram biti u pokretu i istovremeno taktički razmišljati o svakom svom postupku, a kada sudim više moram obratiti pažnju na sve što se dešava na terenu. Oboje volim, a trenutno ne znam šta više volim. Još. Dosad se nisam susretala s negativnim komentarima i nadam se da će tako i ostati. Željela bih suditi neku veliku utakmicu na evropskom ili svjetskom takmičenju.”
U Zarinim očima Željo je uvijek najbolji, pa i ako nije prvi na tabeli, njezina ljubav za ovaj klub nije manja. “Redovno pratim utakmice i time se još više povezujem sa klubom i navijačima.”
Morgan i Modrić
U svijetu ženskog fudbala uzor joj je Amerikanka Alex Morgan: “Kroz njen primjer vidjela sam kako žene mogu uspjeti u ovom sportu.” Od fudbalera ističe Luku Modrića zbog, kako kaže, njegovog doprinosa igri reprezentacije Hrvatske na Svjetskom prvenstvu 2018.
U drugim sferama života uzor su joj roditelji. Kaže nam da ne bi bila tu gdje jeste danas bez njihove bezrezervne podrške. Sport ima važno mjesto u Zarinom životu i željela bi da tako i ostane. “U budućnosti bih voljela da se educiram u sferi sportskog marketinga ili sportske psihologije. Mislim da su to dvije oblasti s kojim bih ostala u sportu, a istovremeno dala svoj doprinos njegovoj promociji.”
