Težak je august za Ines Kavalec. U augustu 2022. izgubila je sina. Denis je imao 20 godina, bio je osoba s teškoćama u razvoju i roditeljima Ines i Dejanu bio je cijeli svijet. “Dvije godine su ovog 10. augusta… Klonula sam i dušom i tijelom, tuga je ogromna, ali i snaga koju imam da nastavim živjeti Denisa.”
Ines živi za Denisa svaki dan, svaki joj je novi korak prilika da pokaže koliko je njegov život bio i ostao njezina pokretačka snaga. Sjećam se i riječi koje smo zapisali na taj dan kad je Denisovo srce prestalo kucati. Naš jedini način da Ines pružimo malu utjehu, kad utjehe nije bilo…
Da nije bilo Denisa
“Da nije bilo Denisa, njegova mama Ines Kavalec bi se bavila nekim drugim poslom. Da nije bilo Denisa, ne bi bilo njezine čelične volje da svom sinu i drugoj djeci s poteškoćama u razvoju osigura mjesto na kojem će se osjećati svoji na svome. Da nije bilo Denisa, ne bi bilo Udruženja “Dajte nam šansu” kojeg je utemeljila njegova mama, ne bi bilo servisnih centara, lijekova, pelena, prevoza, radionica, druženja, psihološke i pravne pomoći, ne bi bilo ničega.
Da nije bilo Denisa, ni mama Ines i njezina porodica ne bi mogli znati kako posebna ljubav posebnog dječaka može da te učini najsretnijim na svijetu. Da nije bilo Denisa, ne bi bilo onih koji su prepoznali trud njegove majke i nagrađivali je priznanjima koja su joj bila podstrek da, zbog Denisa i svih drugih dječaka i djevojčica, nastavi, više, dalje, bolje…
Da nije bilo Denisa, ne bi njegova mama znala kakvu pokretačku silu ima u sebi. Da nije bilo Denisa, ne bi bilo ni sjajnih poduhvata Udruženja “Dajte nam šansu”, ne bilo teško dobijenih bitaka, institucionalnih rješenja, ne bismo svi mi znali sa čim se sve suočavaju osobe s poteškoćama u razvoju. Denis Kavalec je preminuo u 20. godini.”
Teško je i danas, dvije godine kasnije, ne biti zadivljen snagom Denisove majke, njenim riječima, njenim djelima. Ines beskompromisno nastavlja misiju započetu za Denisova života: kroz Udruženje “Dajte nam šansu” osigurava bolji život djeci poput njenog sina.
Dnevni centar
Danas vidi jasne konture onoga što je nekad bio samo san; prije dvije godine Vlada Kantona Sarajevo na korištenje Udruženju ustupila devastirani objekat bivšeg vrtića “Ciciban” na Grbavici i njegova rekonstrukcija i radovi na obnovi napreduju svakog dana. Ove godine bi trebao upravo ovdje biti otvoren prvi Dnevni centar za djecu i osobe sa poteškoćama u razvoju. I koji će nositi ime “Denis”.
Kad jednom bude završen u ovom centru boravit će djeca od predškolskog uzrasta do onih koji su napunili 18 godina, kao i djeca koja trebaju cjelodnevni boravak i dodatnu stručnu podršku. “Ovaj Dnevni centar zasigurno neće biti dovoljan u odnosu na potrebe, ali njegova gradnja vraća vjeru i nadu porodicama i djeci s poteškoćama u razvoju”, kaže Ines.
Odlučna i hrabra
A o odlučnosti i hrabrosti ove posebne žene govori i dokumentarac Dalek južni kraj, filmski zabilježeno svjedočanstvo koliko je majčinska ljubav snažna inspiracija. Intimna priča Elvira Muhića nastala je u slici vlastite sestre koja tone u ambis boli, tuge i očaja nakon gubitka voljenog sina. “U ovoj najtežoj godini života od Denisovog odlaska nisam pala, jer znam da me Denis posmatra i da mi za sve dobro što uradim kaže: Bravo, mama,” poručuje u filmu Ines. “Borit ću se i dalje za ljudska prava, a želim da svi odete sa porukom da prvi pokažete ljubav svojim bližnjima i da svi činimo dobra djela. To je jedino što iza nas ostaje”.
