Deda, daj paja”, zapisano je kao jedna od mojih prvih rečenica u onim knjigama koje majke i očevi obično puni entuzijazma popunjavaju kad im se rodi dijete, pa sve pišu prvih nekoliko mjeseci, a zatim zaborave i na mnogo veće obaveze a gdje li na knjigu.
Deda koji nije došao…
Ne sjećam se, ali pričaju da sam dane provodila pored prozora iščekujući dedu da dođe s posla i vodi me u prodavnicu. I vodio bi me, svaki put. Sjećam se, dane sam provodila čekajući da deda dođe iz Srebrenice. I nije došao. Ni on, niti mnogi drugi očevi, braća, djedovi…
“Odakle si?”, pitaju me. “Komplikovano je”, odgovaram, “ali rođena sam u Srebrenici.”
U Srebrenici sam živjela svega pet godina, a sve preostale godine mog života Srebrenica je živjela u meni, jer tu žive moji roditelji, Nermina i Marinko.
Tu su odrastala moja braća. Tu oni danas ne žive.
Nema više moje kake
Danas u kući u kojoj sam ja iščekivala dedu, Nera i Marinko iščekuju nas. Da svratimo, da nas vide, zagrle… A danas je u Srebrenici i ONA. Moja kaka, kako sam je zvala, jer kao dijete nisam znala lijepo izgovoriti majka (izraz majka se u određenim krajevima BiH koristi za nanu/nenu/baku).
Danas je nema da me nazove, da mi priča kako je 1993. godine organizovala žene da zarobe francuskog generala Moriona i da Srebrenica bude proglašena slobodnom zonom.
Nema je da mi priča kako je izgledala Srebrenica tog paklenog jula 1995. godine, o izbjeglicama kojima je pomagala kao saradnik Ljekara bez granica, o dječaku kojeg se sjeća i koji joj je rekao: “Teta Fatima, ja sam sljedeći na redu.”
Ovog jula moje Fatime, moje kake (nane) nema. Nema ni njenih priča, a toliko ih je ostalo neispričanih. Ali, ostalo je toliko priča da se ispriča o njoj. ONA je danas u Srebrenici. Smiraj je pronašla u svom gradu. Vratila mu se.
Tu u Potočarima je vječni smiraj pronašao i moj deda. Tu su mnogi očevi, braća, djedovi u konačnom miru. Tu još mnoge majke, supruge i sestre čekaju.
I kad me pitaju – Šta je meni Srebrenica?
Srebrenica mi je majka, otac, braća, deda… Srebrenica je moja nana kao simbol svih majki, supruga i sestara. Srebrenica je porodica.
Srebrenica je priča o odlasku, čekanju i dolasku.
Autorica ovog zapisa je Tanja Sekulić, izvršna producentica multimedije u TV kući N1 a njena nana Fatima Husejnović preminula je u aprilu ove godine.
