Muzičko-poetskim programom Par stihova za nas ponovo nas podsjećate da je ljubav u životu najvažnija emocija.
– Kao što je rečeno u Svetom pismu: “A sad ostaje vjera, nada, ljubav, ali od njih najveća je ljubav.” Pa nošen time, kroz dobru muziku i poeziju, podsjećam i sebe i ljude da imamo to na umu.
Biti glumac za vas znači…
– Biti glumac za mene znači svjedočiti o životu karaktera koje igram na sceni, pred kamerama i ispovijediti nešto svoje.
Važite za čoveka koji je jurio svoje snove. Postoji li nešto zbog čega bi bili spremni da ih se odreknete?
– Smatram da se svaka želja u životu ostvaruje ukoliko se dovoljno dugo čeka, traži, trudi. Želje ne napuštaju nas; mi napuštamo želje. Može se desiti da nam se za deset godina ostvari neka želja a da smo zaboravili da smo to ikada željeli. Zato oči treba držati širom otvorene.
Imate li pred nastup neke svoje rituale?
– Imam. Volim da izdvojim vrijeme da se pred sobom, pred publikom i životom zahvalim što smo se uopšte sreli, jer u posljednje vrijeme baš imam razloga za zahvalnost.
Izjavili ste da biste bili slikar da niste glumac. Koje umjetničko djelo vas ostavlja bez daha?
– Poljubac Gustava Klimta.
Koja su književna djela, odnosno autori, doprinijeli oblikovanju vaše ličnosti?
– Dostojevski, Vida Ognjenović, Ivo Andrić.
Čija filmska estetika vam je bliska, koje filmove možete gledati više puta?
– Skoro svih ruskih reditelja, najviše Tarkovskog, Končalovskog i Nikite Mihalkova, a od naših sam zadivljen estetikom Emira Kusturice. Od filmova bih izdvojio Ivanovo djetinjstvo i Varljivo sunce.
Koje vrijednosti njegujete u svojoj porodici?
– Trudim se da svaku prepreku tretiram kao izazov, da se borimo protiv straha jer je strah zapravo fiktivni neprijatelj. Trudim se da učim svoje dijete i da budem uzor svojoj supruzi kao častan čovjek i kao pravoslavac.
A koje strahove u vama budi savremeni način života?
– Pa najveća pošast savremenog doba je lijenost. Iako djeluje da smo svi užurbani, zaposleni, izbombardovani informacijama. To nas, zapravo, sve vodi duhovnoj, a i fizičkoj lijenosti. Mislim da je to velika borba savremenog čovjeka.
Šta je u vama probudilo roditeljstvo?
– Upotpunilo me je kao umjetnika i kao čovjeka. Biti otac je najljepša stvar na svijetu. Pritom ne mislim samo na biološko roditeljstvo nego i duhovno, ali i na bilo koji drugi vid roditeljstva.
Čime vas zadivljuje kćerkica Nina?
– Zadivljuje me svojom čistotom i konkretnim izjavama ljubavi. Djeca se ne stide da izjave ljubav.
Prepoznajete li u Nini više sebe ili suprugu Jelenu?
– Prepoznajem nešto potpuno treće i nešto divno. Ona nije neki mali klon, ona je potpuno nova ličnost za ovaj svijet.
Da li biste scenu podijelili sa suprugom Jelenom Tomašević?
– Sa zadovoljstvom, samo ako bude prave prilike za to.
Koju destinaciju biste nazvali svojim energetskim mjestom?
– Hilandar na Svetoj gori, manastir Divijevo u Rusiji i Jerusalim, centar svijeta.
Šta priželjkujete u budućnosti?
– U budućnosti priželjkujem samo stvari koje mi mogu biti na duhovnu korist. Da mi oči, um i srce budu široko otvoreni za nova prijateljstva, nove oblike ljubavi i da sve ostane u mjeri razumnog, bez velikih euforija, prevelikih potresa i prevelikih uspjeha.
Kao društvu, šta nam danas nedostaje?
– Pokajanje i pričešće.
Da ne živite u Srbiji, živjeli biste u…
– Grčkoj, Crnoj Gori ili Rusiji.
Da li je srce nepobjedivo?
– Svako srce je pobjedivo, to je njegova najljepša karakteristika.