NaslovnicaPROFILAdna Muslija

Adna Muslija

Zajedno s kolegama Ajlom Salkić i Benjaminom Čengićem iz Galerije Manifesto, čija je suosnivačica i kustosica, Adna Muslija (26), dvostruka dobitnica Zlatne značke Univerziteta u Sarajevu, vraća nadu da su promjene i iskoraci mogući i u bh. društvu

Priredila Kristina Ljevak
Foto Ajla Salkić

Koliko je trebalo hrabrosti u potpuno nepoticajnom okruženju da s Ajlom Salkić i Benjaminom Čengićem osnujete Galeriju Manifesto?
– Mislim da nam hrabrost na početku i nije trebala, ali nam je danas itekako potrebna. Osnovati i uspješno voditi galeriju su dvije različite stvari, a ova druga ipak zahtijeva puno više hrabrosti. Dosad postavljeni ciljevi u većini su ostvareni, što je nahranilo našu hrabrost i uvjerenje da, uprkos svim nogama koje nam se podmeću, zaista možemo Sarajevu i BiH ponuditi prostor kulturne revolucije.
Koje su planirane aktivnosti Galerije Manifesto?
– Manifesto će uskoro biti mjesto izvedbe eksperimentalnog i participativnog projekta pod nazivom “#”, koji će se realizirati u okviru ovogodišnje Fasade, festivala ulične umjetnosti. Kroz ovu postavku želimo propitati sfere i granice javnog prostora te mogućnosti djelovanja u njemu. Očekuje nas i izložba umjetnika Denisa Haračića, a u idućoj izlagačkoj sezoni ćemo imati čast i priliku da sarađujemo sa umjetnicom Almom Gačanin, beogradskom pjesnikinjom Mašom Seničić te slikarom Nikolom Korijem.

Koliko je važno da žensko autorstvo, posebno angažovano, bude što dostupnije i prisutnije?
– Izložba “The Chit-Chats” u Sarajevu i izložba “Ekonomija (ženskog) rada” u Prištini bile su pokušaj da afirmiramo ideje, glasove i uvide koji teško prodiru u javni prostor, one ženske i lijevo-feminističke. Takve ideje prije svega dolaze iz naše ideološke pozicije i nama kao kolektivu je bilo važno da budu dominantno zastupljene u našem radu. U našem društvu feminizam još uvijek predstavlja radikalnu opoziciju, a sudeći prema nedavnim dešavanjima u Iranu, te stopi femicida i sveprisutnoj mizoginiji u BiH, čini se da nikada nije bilo važnije učiniti žensku feminističku umjetnost prisutnom i vidljivom.
Ko su vam omiljene vizuelne umjetnice?
– Moje omiljene umjetnice su Suzzane Lacy, Maja Bajević i Alma Gačanin. Svaka od njih na sebi svojstven način pomno istražuje društvo i postavke na kojem ono počiva, prezentirajući svoj uvid, kritiku i angažman na inovativan, empatičan i etičan način.
A umjetnici?
– Mladen Stilinović, Raša Todosijević i Saša Bukvić. Malo ko je uspio toliko kritike i intelekta sakriti u duhovitost i igru poput njih. Osim toga, nikada se neću prestati diviti duhu i slojevitosti Rothkovih platana.
S kim biste od umjetnika ili umjetnica voljeli sarađivati, bilo da je riječ o umjetničkom ili kustoskom angažmanu?
– Bila bi mi čast surađivati sa Rašom Todosijevićem. Mislim da je vrijeme da sarajevskoj publici bude predstavljen njegov opus. Kao umjetnica bih voljela surađivati sa Gordanom Anđelić Galić.
Kojoj se osobi današnjice divite?
– Divim se mnogima iz različitih razloga: bratu, jer njegova empatija nema granice; kolegama Ajli i Benjaminu, jer su neumorni; majci, jer je nesalomljiva, i tati, jer uvijek ima tri rješenja za svaki problem. Imam nevjerovatnu sreću da me kroz život prate ljudi koji su istinski vrijedni divljenja, tako da ova lista osoba i razloga nije konačna.
Kojih pet slavnih osoba biste voljeli pozvati na večeru?
– Uživala bih da na jednom mjestu sretnem Guya Deborda, Slavoja Žižeka, Ozrena Kebu, Eve Babitz i Adisu Bašić.
I šta biste im skuhali?
– Sarmu!
Knjiga koju svima preporučujete?
– Zbirka poezije Radmile Petrović Moja mama zna šta se dešava u gradovima.
Putovanje koje ćete zauvijek pamtiti?
– Desetodnevno putovanje automobilom duž cijelog Portugala, sa budžetom od 200 eura. U Portugalu se može spavati na klupi!
Šta vas inspiriše?
– Najčešće teorija, bilo da je u pitanju teorija umjetnosti, književnosti, filozofija ili matematika. Prepoznavanje neke teze u odnosima, događajima, ili pojavama koje imam priliku doživjeti, uvijek mi otvori nove vidike.

Gracija 427, oktobar 2022.