Kameleoni
Slavni gušter ne mijenja boju u svrhu kamuflaže niti nekom magijom poprima ten nalik na okoliš u kojem se nalazi, nego isključivo prema raspoloženju, temperaturi, ambijentalnom svjetlu i zdravstvenom stanju. Nisu ni svi kameleoni jednakih kolorističkih mogućnosti. Postoje jadnici koji variraju svega tri boje – zelenu, smeđu i sivu – a postoje i face koje na raspolaganju imaju paletu od ljubičaste, plave i crvene do narančaste, crne, zelene, tirkizne i ljubičaste. Kad im je zima, poprimaju tamnije tonove, kada im je vruće svjetlije, ne bi li reflektirali što više sunčevih zraka i tako se barem mrvicu ohladili. Dakako, neki među njima mijenjaju boju u prisutnosti ženke.
Albert Einstein
Da je Einstein pao na ispitu iz matematike u školi, bilo bi fakat utješno za sve kojima ne ide trigonometrija, a opet ne vole misliti o sebi kao o žalibože retardima. No, riječ je o još jednom mitu i legendi. Istina je da je proslavljeni fizičar doslovno razvalio matematiku i to već u dobi od 15 godina kada je, prema vlastitim riječima, potpuno savladao diferencijalni i integralni račun.
Diranje ptičica
Narodnim legendama kruži priča da ako taknete malog ptića, roditelji će ga odbaciti jer će poprimiti ljudski miris. Pogrešno. Većina ptica ima toliko nerazvijen njuh da se ne bi prenuli ni da pošpricate njihovog mališana smradom tvora. Mit je vjerojatno nastao zato da djeca ne bi dirala gnijezda te naudila ptičicama ili da ih unezvjereni leteći roditelji ne bi napali.
Žohari i nuklearni rat
Vjerojatno stoga što većina ljudi ne zna šta je gore, nuklearni rat ili egistencija bića poput žohara, pa su stopili oboje u priču o tome kako će jedino žohari preživjeti nukelarnu katastrofu. Međutim, na ljestvici otpornosti na radijaciju, ti su hrskavi člankonošci prilično nisko, iako kotiraju znatno bolje od ljudi. Čovjek umire na 1.000 radija, žohari na 6.400, no što reći za voćne mušice koje mogu izdržati 64.000? Ima i većih postnuklearnih igrača. Osa Habrobracon podnosi zračenje od 180.000, dok su neki mikrobi praktički neuništivi, s otpornošću i do 1,5 milijuna radija.
Asteroidna polja
Frikovi navučeni na SF preznojavaju se kad im najdraži kapetan prolazi kroz polje asteroida kao da vozi slalom. No svemirska je stvarnost daleko dosadnija i bezopasnija. Asteroidne gromade i krhotine u polju udaljene su jedne od drugih stotinama tisuća kilometara i većina njih nije veća od teniske loptice. NASA drži da su šanse da sonda koja prolazi kroz polje asteroida udari u neku od krhotina ravne jedan naprema milijardu.
Leminzi
Mit o masovnom svojevoljnom utapljanju leminga, životinjicama sličnim poljskim miševima, lansirao je Disneyjev dokumentarac iz 1958. White Wilderness gdje su producenti dopremili nekoliko tuceta tih životinjica u Albertu u Kanadi, ne bi li ih, kao, snimili u njihovom prirodnom okruženju, a onda su ih pobacali s litice u rijeku i snimili da liči na kolektivni suicid. Zoologija zbori upravo suprotno. Leminzi za početak uopće nisu kolektivna bića. Ako se kreću u grupi, to je zato što ih na nekom mjestu ima previše, a ne zato što imaju zajednički cilj. U potrazi za hranom mnogi se utapaju jer im je 200 metara maksimum koji mogu preplivati na trbuhu. Potom prelaze na leđno.
Zemlja je najtoplija kad je najbliža Suncu
Suprotno svakoj spontanoj pretpostavci naša je planeta najtoplija kada je najdalja Suncu, u srpnju, jer je na toj tački (aphelion) sjeverna hemisfera izloženija Sunčevim zrakama. S obzirom na to da se u njoj nalazi većina kopnene površine, a ona se zagrijava brže od mora, prosječna temperatura je veća, i to za cijela 2,3 stepena Celzijusa.
Alkohol i moždane stanice
Osim ako si ne ubrizgate destilirani alkohol drito iglom među oči, šanse da će vam piće uništiti neurone je nula, pa čak i ako ste visokoprosječni potrošač alkoholnih derivata. Studija iz 1993. provedena na mozgovima alkoholičara i antialkoholičara pokazala je da imaju jednak broj i gustoću funkcionalnih sinapsi, što, naravno, ne znači da alkohol nema sijaset drugih što negativnih, što pozitivnih nuspojava, o kojima trezvenjaci neće nikada ništa saznati.
Napoleon je bio malen
Nije da je bio visok, no legenda o patuljastom francuskom imperatoru ipak je malo pretjerana. Navodi se da je Napoleon bio visok pet stopa i dva inča, no to je u staroj francuskoj mjeri. Prevedena na današnje stope i inče to je otprilike 5′ 7” ili u centimetrima 170, što je za ono doba bilo čak nešto više od prosječne visine muške populacije u Francuskoj procijenjene na nevjerojatno sitnih 165. Ni danas Francuzi nisu pretjerano izdužena nacija, no 165 ne želimo ni najcrnijem neprijatelju.
Zlatne ribice i kratkoročna memorija
Kruži trač o zlatnim ribicama da pamte najviše tri sekunde i ovdje ćemo konačno raskrinkati sve te sijače riblje diskriminacije i rasizma prema pravim lumenima iz akvarija. Zlatne ribice imaju, sasvim suprotno, pravu slonovsku memoriju i mogu se istrenirati da reagiraju na različite svjetlosne, glazbene i ine senzorne podražaje. Zapamtit će naučenu rutinu i ponoviti je bez problema nakon godine dana, a neki su ih bijesni istraživači čak naučili da pomiču polugice, hvataju stvari, plešu limbo ili igraju nogomet. Sad još samo treba pričekati da evolucija odradi svoje i da im za par milijuna godina umjesto peraja izrastu kopačke.
