Temperature koje danima prelaze 35 stepeni Celzijusa predstavljaju veliko opterećenje za organizam, posebno kada se ni tokom noći zrak ne uspije dovoljno rashladiti.
Na visokim temperaturama tijelo ulaže veliki napor kako bi održalo svoju normalnu temperaturu. Krvne žile se šire, srce radi ubrzano, a pojačano znojenje dovodi do gubitka vode i važnih minerala poput natrija i kalija. Ako se izgubljena tekućina ne nadoknadi na vrijeme, može doći do dehidracije, iscrpljenosti, toplotnog udara, pa čak i zatajenja pojedinih organa.
Posebno su ugroženi stariji ljudi, mala djeca, trudnice, osobe koje boluju od srčanih i plućnih bolesti, dijabetesa ili hroničnih bubrežnih oboljenja, ali ni zdravi ljudi nisu imuni na posljedice dugotrajnog izlaganja ekstremnim temperaturama.
Ne čekajte da ožednite
Jedna od najčešćih grešaka jeste čekanje da se javi osjećaj žeđi. Kada organizam pošalje taj signal, dehidracija je već počela.
Stručnjaci preporučuju da se tekućina unosi tokom cijelog dana, u manjim količinama i u pravilnim razmacima. Najbolji izbor su obična voda, mineralna voda, blago rashlađeni biljni čajevi ili domaća limunada bez mnogo šećera. Dobrodošli su i napici koji sadrže elektrolite ako se osoba intenzivno znoji.
Treba izbjegavati alkohol, energetska pića i velike količine kafe jer mogu dodatno pospješiti gubitak tekućine. Ni izrazito hladni napici nisu najbolje rješenje jer mogu izazvati grčenje želuca i otežati rashlađivanje organizma.
Hrana može pomoći organizmu
Tokom velikih vrućina organizam lakše podnosi manje i češće obroke nego obilne ručkove.
Prednost treba dati sezonskom voću i povrću koje sadrži veliki udio vode – lubenici, dinji, krastavcima, paradajzu, tikvicama, breskvama i jagodastom voću. Lagani obroci s ribom, piletinom, mahunarkama ili jogurtom mnogo su bolji izbor od masne, pržene i teško probavljive hrane koja dodatno povećava tjelesnu temperaturu.
Najopasnije je između 10 i 17 sati
U najtoplijem dijelu dana treba izbjegavati duži boravak na otvorenom, posebno fizički napor. Ako izlazak nije moguće odgoditi, potrebno je nositi laganu odjeću od prirodnih materijala, šešir sa širokim obodom i sunčane naočale te redovno nanositi kremu sa zaštitnim faktorom.
Posebnu pažnju treba obratiti na djecu i starije osobe jer oni često ne prepoznaju prve znakove pregrijavanja organizma.
Rashladite i sebe i prostor u kojem boravite
Ne morate imati klima-uređaj da biste smanjili rizik od pregrijavanja. Prostorije je najbolje provjetravati rano ujutro i kasno navečer, dok tokom dana treba držati spuštene roletne ili zavjese kako bi se spriječilo zagrijavanje prostora.
Tuširanje mlakom vodom, hladni oblozi na vrat, zapešća i stopala ili kratko držanje ruku pod hladnom vodom mogu pomoći organizmu da se lakše rashladi.
Klima-uređaj ne bi trebao biti podešen na prenisku temperaturu – razlika između vanjske i unutrašnje temperature ne bi trebala biti veća od sedam do osam stepeni.
Prepoznajte prve znakove upozorenja
Toplotna iscrpljenost često počinje sasvim bezazleno – umorom, glavoboljom, vrtoglavicom, mučninom, pojačanim znojenjem i grčevima u mišićima. Ako se simptomi zanemare, stanje može prerasti u toplotni udar, hitno medicinsko stanje koje karakteriziraju visoka tjelesna temperatura, zbunjenost, gubitak svijesti i prestanak znojenja.
U takvoj situaciji osobu treba odmah premjestiti u hlad, rashladiti tijelo i bez odlaganja pozvati hitnu medicinsku pomoć.
Ne zaboravite na najranjivije
Tokom toplotnih valova vrijedi odvojiti nekoliko minuta i nazvati starije članove porodice, komšije ili prijatelje koji žive sami. Upravo su oni među najugroženijima jer često piju premalo tekućine ili ne primijete na vrijeme da im je organizam preopterećen.
Jednako je važno voditi računa i o kućnim ljubimcima – uvijek im osigurati dovoljno svježe vode, hlad i nikada ih ne ostavljati u parkiranom automobilu, čak ni na nekoliko minuta.
Na kraju, treba imati na umu da su ekstremne vrućine danas među vremenskim pojavama koje odnose najveći broj života u svijetu. Zato ih ne treba doživljavati samo kao prolaznu ljetnu neugodnost, nego kao ozbiljan zdravstveni rizik kojem se možemo uspješno suprotstaviti dobrim navikama, pravovremenom zaštitom i brigom jednih o drugima.
