Napisala Mersiha Drinjaković
Snimila Irma Ahmetspahić
Dva mjeseca je prošlo od užasne tramvajske nesreće u kojoj je poginuo student Odsjeka za slikarstvo sarajevske Akademije likovnih umjetnosti Erdoan Morankić a teško povrijeđena učenica Katoličkog školskog centra Ella Jovanović. Istraga je u toku. Tako nam kažu, obrazlažući da se još uvijek prikupljaju dokazi kako bi se utvrdile sve činjenice koje su dovele do tragedije sa strašnim posljedicama.
Erdoan Morankić nije broj. Nije „mladić koji je stradao“. Imao je ime, prezime, život koji je tek uzimao zamah, planove koji su tek trebali postati stvarnost. Koliko dugo ćemo ga pamtiti — i hoće li iko odgovarati?
Sjećanje, nažalost, prečesto ima rok trajanja. Traje koliko i pažnja javnosti. Koliko i politička potreba da se nešto kaže — pa zaboravi. Dešava nam se ono najstrašnije: naviknemo se.
Vlast šuti (jer evo ni mediji ne izvještavaju, a nema ni pritiska javnosti) kao da je riječ o još jednom „incidentu“. Birokratske fraze su preuzele dominaciju, „procedura je u toku“. A dok su “procedure u toku”, jedan život je završio.
Gdje su odgovori? Ko je odgovoran? Šta je urađeno da se ovo više nikad ne ponovi? To su pitanja na koja se mora odgovarati — jasno, imenom i prezimenom. Bilo bi nepošteno da se zaustavimo samo na vlasti. I mi imamo svoj dio odgovornosti. Mi koji ogorčeno komentarišemo, pa zaboravimo. Koji dijelimo, pa nastavimo dalje. Koji se pobunimo — ali kratko.
Sistem to zna. Sistem računa na naš umor. Na to da ćemo se povući prije nego što odgovornost dobije konkretno ime. I zato stvari ostaju iste. Sjećanje ne smije i ne može biti pasivno. Ako Erdoanovo ime ostane samo u našoj tuzi, ništa se neće promijeniti. Ako ga ne pretvorimo u pitanje koje ne prestaje, u zahtjev koji se ponavlja, u pritisak koji traje — onda smo ga, simbolično, drugi put izgubili.
Ova priča nije i ne smije biti završena, ona se mora nastaviti kroz insistiranje na istini, na svakom detalju koji je doveo do iskakanja tramvaja iz šina. Kroz insistiranje na tome da moramo imati snage da ne odustanemo kad se reflektori, jedan po jedan, ugase, odu na sljedeću temu, vijest, priču. U suprotnom, logično pitanje je jednostavno: Ko je sljedeći?
